Koliko zarađuju hrvatski nogometni suci?

U posljednjem je izdanju svojeg glasnika HNS objavio informacije i pravila koje se tiču glavnih sudaca, pomoćnih sudaca, delegata, kontrolora i VAR sudaca, pa smo tako vidjeli poneku promjenu na samim listama, ali i promjenu u naknadama službenim osobama. Navedene su nas promjene nagnale na istraživanje i potragu na odgovor za pitanjem: koliko hrvatski suci uopće zarađuju?

Promjena u upravljačkoj strukturi koje se tiču disciplinskih sudaca i povjerenika nije bilo, dok tek možemo istaknuti da su Ante Čuljak i Tihomir Pejin iz elitne skupine nogometnih sudaca “relegirani” u prvu skupinu, dok se Ivan Bebek umirovio. Mateo Erceg, Ante Terzić i Jakov Titlić promovirani su u Elitnu skupinu sudaca koji bi po preporuci trebali odsuditi polovicu utakmica u sezoni, tako istu uz navedene sada čini desetorka: Dario Bel (Osijek), Ante Čulina (Zagreb), Fran Jović (Zagreb), Patrik Kolarić (Čakovec), Igor Pajač (Sv. Ivan Zelina), Duje Strukan (Split), i Mario Zebec (Cestica). Iz prve skupine glavnih sudaca ispali su Andrej Burilo, Dražen Matasović i Martin Turčin; dok su njihova mjesta zauzeli Patrik Pavlešić, Ivan Šantić, Ivan Vukančić i Nikola Vuković.

Što se pomoćnih sudaca tiče, u elitnoj skupini više nisu Tomislav Keglević i Mile Varivoda, dok su u istu za novu sezonu promovirani Dominik Benković i Luka Pajić. Prva lista sudaca proširana je s prošlogodišnjih 24 na 28 imena, pa tako na njoj imamo osam promoviranih imena umanjena za tri relegirana s lanjske liste.

Zanimljiv se pak dio tiče visina naknada za službene osobe u novoj natjecateljskoj godini, koji je koncipiran na sljedeći način:

U prijevodu to znači da su naknade za sve službene osobe s iznimkom pomoćnih sudaca u Supersport HNL-u podignute 4-42%, s prosječnim rastom od 15 € po taksi. Takse su najveći rast zabilježile, što je i logično, kod glavnih sudaca u Supersport HNL-u (+50 €), dok je zanimljiv izostanak povećanja dnevnica za pomoćne suce, što se indirektno može shvatiti kao HNS-ova poruka opadanja važnosti ove uloge s porastom korištenja VAR-a. Teško si je drukčije racionalizirati porast naknada za sve preostale uloge s iznimkom ovog, te će biti zanimljivo vidjeti kako će HNS uopće tretirati svoje pomoćne suce u budućnost. Na skali rasta slijede ih glavni suci 1. NL koji će od nove sezone dobivati 30 € više po utakmici, te glavni i pomoćni suci 2. NL koji će ubirati po 20 € više po taksi u usporedbi s prošlogodišnjim naknadama.

S obzirom da ista osoba može obnašati različite funkcije na terenu, pored njega, ili u VAR sobi, provjerili smo koliko su hrvatski suci zaradili u prošloj sezoni. Valja dodati opasku kako smo kao meritornu vrijednost za cijelu sezonu uzeli cjenik u eurima objavljen u HNS-ovom glasniku 03/2023 početkom ove kalendarske godine, s obzirom da je za prvi dio sezone vrijedio cijenik čije su naknade bile izražene u kunama.

Vidljivo je kako je šest sudaca u prošloj sezoni zaradilo više od 10.000 €, a listu predvodi Duje Strukan koji je odsudio najviše utakmica u ulozi glavnog suca, isto koliko i Dario Bel, ali je još 17 puta obnašao ulogu glavnog VAR suca. Listu deset najplaćenijih zatvaraju i Mario Zebec i Marin Vidulin, koji su tek po jednu utakmicu odsudili kao glavni suci, dok je većina zarade proizašla iz VAR sobe gdje je aktivni Mario Zebec propustio tek tri prvoligaška kola. Nakon sudačke devetke koja je odsudila većinu prošlosezonskih utakmica, preostalih 20 službenih osoba najvećeg profita s iznimkom Ante Čuljka čine pomoćni suci. Najviše su utakmica, po 21, u toj ulozi odsudili Alen Jakšić i Hrvoje Radić, a Jakšićeva je zarada nešto veća zbog većeg broja odrađenih utakmica u ulozi pomoćnog VAR suca.

Van navedenih uloga, najveću je zaradu kao kontrolor ubilježio šef sudačke organizacije Bruno Marić (21 utakmica – 3.885 €), dok je od delegata najviše zaradio Ante Vučemilović (9 utakmica kao delegat, 2 kao kontrolor – 2.035 €). Ukoliko brojke svih službenih osoba preslikamo na novu sezonu i uzmemo u obzir novu tarifu naknada, prema projekcijama bi najplaćeniji hrvatski suci u prosjeku trebali zaraditi nešto iznad 5% više nego lani. Ukoliko iz računice izbacimo pomoćne suce čija je taksa ostala nepromijenjenom, glavni će suci zarađivati oko 9% više nego prošle sezone.

S obzirom da se naknade službenim osobama, s iznimkom kontrolora, za Supersport HNL naplaćuju od strane članarine klubova, znači to da će ove sezone HNS i klubovi potrošiti ukupno 16 200 € više nego prošle sezone, odnosno ukupno 273 600 € za usluge suđenja. Pojašnjenja radi, klubovi su članarinu za 2023. godinu za sudjelovanje u Supersport HNL-u platili u iznosu od 90.000 € u dva obroka, što je i više nego dovoljno za gore navedenu cifru usluga suđenja, kojoj naravno valja pridodati putne troškove i smještaj.

S obzirom na kompleksnost izračuna putnih troškova cijele ekipe službenih osoba, gdje je bez pregleda putnih naloga nemoguće ustanoviti egzaktne rute putovanja, uzeti u obzir jesu li pojedine osobe došle iz mjesta na kojima su prijavljene, zajednički putovali… izračunali smo koliko su glavni suci utakmica Supersport HNL-a putovali i potrošili u sezoni 2022/23. U izračun iz očitih razloga nisu uzeti bugarski i ciparski suci, na koje ionako otpada manji dio odsuđenih utakmica. Za dobivanje podataka korištena je preporučena ruta stranice viamichelin.com te su kao polazišne i završne točke korišteni gradovi domaćini utakmica, odnosno gradovi/mjesta u kojima su službene osobe prijavljene u glasniku HNS-a.

Ukupno su hrvatski glavni suci proputovali više od 48 tisuća kilometara, na tranzit potrošili 581 sat, odnosno više od 24 dana, te generirali putne troškove u iznosu od cca 7.500 €. Zanimljivo je kako su dva suca iz dvaju, iz aspekta geografije naše zemlje, marginalnih gradova, a radi se o Duji Strukanu (Split) i Dariju Belu (Osijek), sudili najviše utakmica, pa su shodno tome i proputovali najviše kilometara, najviše vremena proveli na cesti, te generirali najveće putne troškove. Strukan je tako proveo gotovo četiri cijela dana na cesti, proputovao 8.285 km te generirao 1.300 € putnih troškova. Dario Bel je pak bio drugi najskuplji sudac po pitanju putnih troškova, proputovavši više od 6 tisuća km kroz 80 sati.

Koliko zemljopisni položaj, cestovna povezanost, ali i logična delegiranja utječu na putne troškove pokazuje primjer Patrika Kolarića iz Čakovca koji je odsudio tek dvije utakmice manje od Strukana i Bela, a na put je vremenski i kilometarski uložio dvostruko manje od Strukana, dok je HNS/klubove koštao gotovo tri puta manje. Sličan se zaključak može primijeniti i na Pajača, Bebeka i Čulinu.

Visine naknada usporedili smo i s izabranim susjednim državama: Slovenijom, Srbijom, te Bosnom i Hercegovinom kako bi uvidjeli razliku između taksi; uz naputak kako do datuma dovršetka istraživanja za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu nismo pronašli dokumente koji impliciraju da je za novu sezonu došlo do promjene naknada, zbog čega su korištene vrijednost objavljene za prošlu sezonu.

Sukladno očekivanjima, Slovenci predvode gotovo sve platežne kategorije u prva tri nogometna ranga, s iznimkom kontrolora i delegata Premijer lige i Prve lige Bosne i Hercegovine koji, zanimljivo, zarađuju najviše među četiri promatrane zemlje. Hrvatski glavni prvoligaški suci zarađuju tek nešto više od srpskih kolega, ali značajno više od bosanskih; dok je zarada pomoćnih sudaca otprilike unutar istog cjenovnog ranga; što vrijedi i za četvrte suce koji su ipak nešto plaćeniji u BiH ligi. Ona pak nema VAR sustav pa isti ne možemo uspoređivati, no možemo primijetiti kako je VAR sudac značajno plaćeniji u Hrvatskoj nego u Srbiji, dok isto ne vrijedi za pomoćnog VAR suca.

Što se tiče drugog ranga natjecanja upada u oko hrvatski nogomet koji, porazno, redom nosi najniže takse od sve četiri promatrane države. Spuštanjem jedan rang niže slovenska liga ponovno preuzima primat, hrvatska se nalazi u zlatnoj sredini između BiH i Slovenije, dok za srpsku treću ligu nismo uspjeli doći do traženih podataka.

Kako bismo ove podatke pokušali staviti u nekakav relativni omjer naspram standarda i novaca koji se vrte unutar samih promatranih država ali i njihovih nogometnih liga, provjerili smo nekoliko faktora koji ne mogu dati apsolutnu skalu kojom bismo mogli utvrditi jesu li navedene visine naknada niske ili visoke, no mogu nam pomoći u procjeni njihove realne vrijednosti s obzirom na date okolnosti. Uzeli smo tako s Transfermarkta trenutnu igračku vrijednost svih igrača u svim prvoligaškim klubovima četiri navedene države. Nadalje, zbrojili smo vrijednost izlaznih i ulaznih transfera za posljednjih pet sezona svake lige (ne uzimajući u obzir netom otvoreni prijelazni rok) i podijelili ju s brojem klubova u pojedinoj ligi. Konačno, sa stranice Numbeo uzeli smo i mjesečne životne troškove jedne osobe u svakoj od promatranih zemalja za mjesec srpanj, kao i prosječnu mjesečnu plaću svake države prema posljednjim podacima.

Ne iznenađuju brojke koje bi i bez dodatnog istraživanja svaki od građana bivše Jugoslavije vrlo vjerojatno prezentirao ovakvima. Igrači hrvatskih klubova najviše vrijede, te se samo od transfera u našu državu slijeva gotovo trostruko više novaca od sve tri preostale države zajedno, a daleko nisu ni ulaganja naših klubova u dovođenje igrača. Kada na tu računicu dodamo i nevjerojatne uspjehe hrvatske nogometne reprezentacije u proteklih 5 godina, zbog kojih je samo od nagradnih fondova HNS utržio finu svotu novaca, pojačava to konačni dojam kako su hrvatski suci za svoje prilike – potplaćeni!

Teško je doći i do egzaktnih brojki vezanih za plaće igrača u našim klubovima u ovom trenutku, no svakako je zanimljivo vidjeti kako je godišnja plaća najplaćenijeg hrvatskog suca u rangu najslabije plaćenih igrača cijele Supersport HNL! Hrvatski su suci veoma često izloženi kritikama, pri čemu je i sam autor ovog teksta jedan od glasnijih i češćih kritičara, sudačka organizacija daleko je od transparentne vezano za delegiranje i ocjenjivanje sudaca, njihovo napredovanje i discipliniranje, određivanje konzistentnog kriterija suđenja, kao i kratkoročne i dugoročne politike i ciljeva same organizacije.

Sve to nepobitno sugerira kako u hrvatskom nogometnom suđenju postoji enormna količina prostora za napredak. Ipak, potpisnik ovih redova često stječe dojam kako manje putra na glavi zbog lošeg suđenja nose sami suci, a puno više oni koji su prostorno i vremenski daleko od zviždaljke i zastavice.