Mateo Kovačić je novi igrač Manchester Cityja. Nakon što se već neko vrijeme nagađalo kako je njegov transfer u redove aktualnog prvaka Europe praktički gotova stvar, napokon smo dobili i službenu potvrdu. Visina odštete iznosi 29 milijuna eura plus eventualnih šest milijuna bonusa. Ako se ispune svi bonusi bit će to četvrti najveći transfer nekog hrvatskog nogometaša u povijesti, a prva dva mjesta također zauzima Kovačić svojim transferima u Real Madrid odnosno Chelsea.
Sada dolazi kod ponajboljeg trenera na svijetu što bi trebalo rezultirati dodatnim napretkom, a pitanje koje se nameće je kako će se snaći u novoj momčadi i kakvu će mu ulogu Pep Guardiola namijeniti.
Kovina etiketa
Kada bilo kome u vašoj okolini spomenete igrača po imenu Mateo Kovačić, velika većina ljudi će reagirati na sličan način. Dobar je, ali može on puno više. Igrač koji je definitivno bio jedan od najtalentiranijih u svom godištu, a vjerojatno i šire, kroz cijelu svoju karijeru etiketiran je kao da ne igra na gornjoj granici svojih mogućnosti. Koliko je to opravdano ili ne, no pomalo je nezahvalno tako pričati o igraču koji igra na toj razini i koji je igrao u takvim klubovima.
29-godišnji hrvatski veznjak iza sebe već sada ima bogatu kako klupsku tako i reprezentativnu karijeru. Već kao tinejdžer s 18 godina preselio je iz Dinama u milanski Inter, da bi dvije i pol godine kasnije potpisao za veliki Real Madrid. Kada na to nadodamo 221 nastup u dresu Chelseaja, 95 nastupa u nacionalnom dresu, sve trofeje koje je osvojio i period koji ga očekuje u Cityju dolazimo do činjenice da je rijetko koji igrač prije napunjene tridesete godine imao takav sportski životopis.
Prošlu sezonu Chelsea je na kraju završio na 12. mjestu, a Kovačić je sudjelovao u najgoroj sezoni kluba u eri Premier Lige. Dojam je kako se pomalo utopio u to sivilo oko cijelog kluba, započeo je svega 17 utakmica u domaćem prvenstvu, a veliki doprinos tome dale su i ozljede. Naime, Kovačić je u prošloj sezoni čak u pet navrata bio izvan terena na neki kraći period, niti jedna od tih povreda nije bila pretjerano ozbiljna no svaka je bila dovoljna da ga izbaci iz ritma.
Sezona zasigurno nije bila na razini na kojoj bi on trebao i može igrati, međutim ako stavimo stvari u kontekst onda je poprilično jasno kako je on sam najmanje za to kriv. Većina pojedinaca koji prate sport na bilo kojoj razini pamte kronološki zadnje uspjehe, ili kako to ljudi iz borilačkog svijeta vole reći, dobar si onoliko koliko ti je dobra zadnja borba. Kovačić je u sezonama prije ove netom završene bio među boljim veznjacima lige, a o tome dovoljno govori to što su ga navijači u sezoni 2019./2020. izabrali za najboljeg igrača Chelseaja.
⚠️ | QUICK STAT
— Sofascore (@SofascoreINT) June 21, 2023
Highest dribbling success rate in the Premier League since August 2018 (min. 200 attempts):
🥇 Mateo Kovačić — 79.0%
🥈 Adama Traoré — 73.2%
🥉 Declan Rice — 72.1%
According to reports, another maestro with the ball at his feet is coming to Manchester City. 💫 pic.twitter.com/UMFIBPPfNk
Uloga u novoj ekipi
Pep Guardiola je trener koji je uveo mnoge inovacije u nogometni svijet, pogotovo u taktičkom segmentu igre. Tako je u posljednje vrijeme praktički do savršenstva doveo formaciju 3-2-2-3. Sustav je to u kojem se jedan od braniča u fazi napada podiže iz posljednje linije, najčešće John Stones, na mjesto zadnjeg veznog te tako čini tandem s Rodrijem. Kod izgradnje napada ekipa u ovom sustavu koristi svega pet igrača, maksimalno šest, ako brojimo i vratara. Igra se otvara s trojicom stopera i dvojicom zadnjih veznih ispred njih, a krilni igrači na stranama drže širinu. Dva ofenzivna vezna igrača visoko su podignuta i djeluju u međuprostoru, dok se u vrhu napada nalazi stroj za golove Erling Haaland.
U takvom sustavu Kovačić teoretski može pokriti dvije pozicije. Prva je uloga ofenzivnog veznog, umjesto Ilkaya Gündogana koji je napustio klub i kao slobodan igrač potpisao za Barcelonu. Njemački veznjak isprofilirao se u vrlo bitnu kariku u Cityjevoj igri, posebno u segmentu pred suparničkim golom pa je tako u netom završenoj sezoni u svim natjecanjima postigao 11 pogodaka i k tome dodao 7 asistencija.
Gündogan i Kovačić zapravo igraju na relativno usporedivim dijelovima na terenu, no navike u igri su im potpuno različite. Obojica se izvlače na lijevu stranu terena, no ono što rade s loptom u nogama je sušta suprotnost. Prvi se visokog pritiska protivnika rješava pravovremenim dodavanjima, dok Kovačić takve situacije najčešće rješava driblingom i osvajanjem prostora s loptom u nogama.
Također, indikativno je da ono što je bila najveća prednost u igri njemačkog veznjaka, a to je konkretnost i opasnost po suparnička vrata, ljudi najčešće zamjeraju Kovačiću u njegovim predstavama. Stoga nije realno očekivati kako će hrvatski veznjak preuzeti njegovu ulogu, pogotovo ne u početku. Iako, ne treba čuditi ako se kroz određen period i taj segment završnice poboljša u njegovoj igri. Većini igrača koji su u posljednje vrijeme stigli u City bio je potreban određen period da se prilagode na zahtjeve igre. Najsvježiji primjeri su oni Jacka Grealisha koji u prvih godinu dana definitivno nije bio pravi ili pak Kalvina Phillipsa koji se još uvijek nije adaptirao ni blizu kako se očekivalo.
City će tako dobiti dodatno oružje u svom arsenalu, igrača sa specifičnim vještinama kojeg u trenutnom kadru na toj poziciji, osim donekle Bernarda Silve, praktički nemaju. Ove sezone neke od ekipa poput Arsenala i Brightona izlazile bi u visoki pritisak protiv Cityja te često branili čovjek čovjeka, a to bi se moglo događati sve češće i češće protiv uvjetno rečeno boljih ekipa. Kovačić će u tim situacijama biti idealan alat protiv takvog načina igre.
5 – The five central midfielders with the most ball carries per 90 minutes in the Premier League in 2022-23 (1,000+ minutes):
— OptaJoe (@OptaJoe) June 21, 2023
21.6 – Rodri
20.4 – Mateo Kovačić
20.2 – Bernardo Silva
19.6 – Thiago Alcântara
18.4 – Yves Bissouma
Tailored. pic.twitter.com/c2pnNGTmha
Svaki igrač u Guardiolinoj ekipi ima točno definirane i specifične zadatke u igri, a Kovačić je još pod Tuchelom u Chelseaju pokazao kako se u takvim okolnostima izvrsno snalazi. Pep je od hrpe igrača napravio bolje verzije njih samih, a neki od njih poput Cancela, Akanjija, Stonesa i Gündogana nisu bili niti približno toliko kvalitetni kao pojedinci u prijašnjim klubovima.
Druga potencijalna uloga je kao jedan od zadnjih veznih, vjerojatno u paru s Rodrijem. Kada uzmemo u obzir Kovačićeve navike u igri gdje on prima loptu u svojoj polovici te od tamo započinje napad ova opcija djeluje isto tako moguća. Međutim, Pep je razvio taj mehanizam u kojem utakmicu započinje s četiri stopera od kojih se jedan u fazi napada podiže u veznu liniju, te bi u tom slučaju ponovno morao napraviti neke preinake u svom načinu igre, što također nije isključeno, naprotiv.
Dobitak za obojicu
U Pepovoj momčadi svaki igrač točno zna što treba raditi u kojem trenutku i koje su mu obveze u igri, a to je kontekst u kojem je Kovačić sjajan. Koju god da mu ulogu odluči namijeniti to će za obje strane biti poput dobitka na lotu. Iz Kovine perspektive, dolazak u City omogućit će mu da razvije svoj potencijal do krajnjih granica, dok je Pep dobio igrača koji u jasno definiranom sustavu može postati prava zvijer od igrača.
Kovačić je često bio kritiziran i osporavan baš zato što je iz aviona vidljivo koliki potencijal ima u svojim nogama, a sada dolazi na pravo mjesto u idealnom trenutku svoje karijere. Od idućeg ljeta će u potpunosti preuzeti i konce igre hrvatske reprezentacije nakon što se Luka Modrić umirovi iz nacionalnog dresa. Ako ga zaobiđu ozljede, Kovačić ima sve predispozicije da kroz koju godinu postane jedan od najboljih igrača na svojoj poziciji.
