Ljudi se općenito teško odlučuju na promjene u životu. Mijenjanje postojećeg stanja u nešto novo i drugačije često je odbojna većini pojedinaca. To jednostavno znači odlazak u nepoznato, što utječe na emocije te u početku može biti vrlo zahtjevan proces. Malo tko voli izlaziti iz svoje zone komfora i prirodno je da se čovjek zadržava u okolnostima u kojima se osjeća ugodno, ali to je nužno za napredak.
Zlatko Dalić je s hrvatskom reprezentacijom 2018. godine na Svjetskom prvenstvu u Rusiji postigao nevjerojatan uspjeh. Hrvatska je na taj turnir otišla kao deseti favorit za osvajanje, a vratila se sa srebrnom medaljom kao viceprvak svijeta. Nakon uvjerljivog prolaska skupine s tri pobjede nad Nigerijom, Argentinom i Islandom, uslijedila je nokaut faza. U osmini i četvrtfinalu Hrvatska je prošla Dansku i Rusiju nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca, dok je u polufinalu Engleska svladana tek nakon produžetaka.
Tako je Hrvatska stigla do finala protiv Francuske, a da na tom putu nije pobijedila nijednu utakmicu nokaut faze u 90 minuta igre.
Idući veliki uspjeh dogodio se na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. godine. Ovoga puta skupina nije apsolvirana toliko uvjerljivo, ali uz pobjedu protiv Kanade i dva remija s Marokom i Belgijom, Hrvatska je ponovno prošla u nokaut fazu. Još jednom prepreke u osmini i četvrtfinalu, gdje su protivnici bili Japan i Brazil, preskočene su nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. U polufinalu je Argentina slavila s uvjerljivih 3:0, dok je u utakmici za broncu Hrvatska slavila 2:1 protiv Maroka te osvojila medalju na drugom uzastopnom Svjetskom prvenstvu.
Takvi trenuci, kada utakmice odlaze u produžetke i raspucavanje, dodatno produbljuju odnose na emocionalnoj razini. Reprezentativni naboj je ionako vrlo izražen, a kada se uspješno prođe kroz takve situacije, to znači povezivanje pojedinaca na ljudskoj razini, onoj koja nadilazi nogomet.
Do sada se cijela igra vrtjela oko Modrića
Kroz taj period Luka Modrić je proživljavao najbolje trenutke svoje karijere. Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine proglašen je najboljim igračem turnira, a nedugo nakon toga osvojio je Zlatnu loptu koju su od 2008. do 2021., osim njega, osvajali isključivo Lionel Messi i Cristiano Ronaldo.
Sukladno tome, tijekom najuspješnijeg razdoblja u povijesti hrvatske reprezentacije sve se vrtjelo oko Modrića. Igralo se s četvoricom u zadnjoj liniji, trojicom veznjaka, dva krilna igrača i jednim napadačem, a sve kako bi igra bila podređena Modriću. Veznjak Real Madrida za nekoliko dana će napuniti 39 godina, a njegova minutaža u klubu posljednjih sezona je u postupnom padu. Jednostavno, biologija radi svoje, što je potpuno razumljivo.
Bilo je mnogo špekulacija o tome da bi se Modrić mogao oprostiti od reprezentativnog dresa nakon nedavno završenog Europskog prvenstva u Njemačkoj. Hrvatska je tamo ispala u grupnoj fazi sa Španjolskom, Italijom i Albanijom, osvojivši svega dva boda u tri utakmice. Sve je upućivalo na to da je došlo vrijeme za potpuni zaokret, no Modrić, kao i izbornik Dalić, je odlučio ostati dio reprezentacije.
Modrić više nije u stanju biti igrač oko kojeg se vrti cijela igra i koji će svaku utakmicu igrati svih 90 minuta. Mateo Kovačić je definitivno pojedinac koji će u narednom razdoblju biti nositelj ekipe, ali on ipak nije tip igrača oko kojeg se bazira način igre cijele momčadi. Andrej Kramarić je taj.
Ne može se reći da Kramarić do sada nije imao važnu ulogu u reprezentaciji. Za nacionalnu vrstu debitirao je prije deset godina, a od tada je skupio 96 nastupa i postigao 29 golova, što ga svrstava na diobu četvrtog mjesta najboljih strijelaca u povijesti hrvatske reprezentacije. Više golova postigli su samo Davor Šuker, Mario Mandžukić i Ivan Perišić. Međutim, Kramarić je većinu vremena proveo u podređenoj ulozi, gdje mu kontekst nije odgovarao, a igrao je na različitim pozicijama, primarno na onoj desnog krila i centralnog napadača, te tek povremeno na mjestu desetke.
U Rusiji 2018. započeo je tri od ukupno sedam utakmica, dok je u preostale četiri ulazio s klupe. Četiri godine kasnije, u Kataru, započeo je svih sedam utakmica od prve minute, ali je ponovno bio postavljen na krilnu poziciju ili onu centralnog napadača. Postavke su bile takve zbog Modrićeve prisutnosti i činjenice da nije imalo smisla mijenjati koncepciju igre dok god je on bio sposoban igrati punim intenzitetom.
Kramarić je puno više od klasičnog napadača
Kramarić je u zimi 2016. stigao u Hoffenheim na posudbu iz Leicestera, gdje je stigao nakon što je polusezonu u dresu Rijeke završio s čak 21 postignutim golom. Pola godine kasnije, njemački klub ga je otkupio za 11 milijuna eura, a Kramarić je postao istinska legenda Hoffenheima i najbolji strijelac u povijesti kluba. U 287 nastupa postigao je 136 golova i dodao 56 asistencija, a od tada do danas samo je jedan igrač postigao više golova u Bundesligi – Robert Lewandowski.
Ako izuzmemo prvu sezonu u kojoj je igrao samo u proljetnom dijelu, Kramarić je u svojih sedam od osam sezona postigao dvoznamenkast broj golova. Njegov učinak posebno se manifestirao i kroz kraj prošle te početak ove sezone gdje je u posljednjih devet utakmica zabio čak 11 golova uz četiri asistencije.
Bez obzira na to, Kramarić nije klasični napadač.
On je rođeni golgeter i vrhunski realizator, ali njegova uloga u Hoffenheimu je puno veća od samih golova. Nije tip igrača koji se može fizički nositi s protivničkim stoperima, te najbolje funkcionira kada dolazi u izgledne situacije iz drugog plana, pa je tako u klubu igrao praktički kao vezni igrač s puno slobode u igri. Najčešće je to bilo u raznim varijacijama formacije s trojicom braniča u posljednjoj liniji, gdje bi Kramarić zauzimao poziciju osmice u 3-5-2, poziciju iza dva napadača u 3-4-1-2 ili bi bio postavljen na jednu od desetki u sustavu 3-4-2-1.
Dovoljno govori činjenica da ga FBref uspoređuje primarno s veznjacima, desetkama i krilima. S kojom god grupom igrača da ga se uspoređuje, u većini kategorija spada u sam vrh igrača iz liga Petice. Podaci, koji se odnose na posljednjih godinu dana i skalirani su na 90 minuta, pokazuju da je među jedan posto po zabijenim golovima bez uključenih jedanaesteraca u konkurenciji ofenzivnih veznjaka i krila.
Među dva posto igrača je po izravnim sudjelovanjima u golovima, među osam posto po očekivanim golovima (xG), a također se ističe i u dodavačkim kategorijama. Tamo je među 15 posto najboljih po očekivanim asistencijama (xA), među 13 posto po akcijama koje dovode do udaraca te među sedam posto po ključnim dodavanjima.
S tehničke strane, Kramarić je iznimno potkovan igrač; njegove dodavačke sposobnosti su na visokoj razini, a iako nije brz i eksplozivan, može se riješiti protivničkog igrača driblingom, primarno lažnjakom. Snalažljiv je na uskom prostoru, ali u reprezentaciji njegove vrline nisu u potpunosti mogle doći do izražaja.
To je često rezultiralo time da je u hrvatskoj javnosti bio pod povećalom. Pozicije u veznom redu popunjavali su Modrić, Kovačić i Marcelo Brozović, a ranije i Ivan Rakitić, što jednostavno nije išlo u prilog Kramariću. Kada imaš takve veznjake koji su svi elitni s loptom u nogama, kontraproduktivno je imati još jednog igrača koji dolazi po loptu u organizaciji igre. Kramarić nije imao slobodu koja mu je potrebna da replicira igre iz kluba, te je morao obavljati drugačije zadatke u igri.
Pred hrvatskom reprezentacijom su dvije utakmice Lige nacija protiv Portugala i Poljske, a Dalić je nagovijestio moguću promjenu formacije koja bi trebala odgovarati Kramariću. Također, za očekivati je da Modrić više neće biti toliko uključen u svaku utakmicu, čime se otvara prostor za igrača oko kojeg će se graditi cijela igra.
Kramarić zaslužuje tu ulogu i sada je napokon došlo vrijeme da preuzme ‘ključeve’ reprezentacije u svoje ruke. Tek tada će hrvatska javnost uvidjeti kakav je on zapravo igrač, a Kramarić će imati sve potrebne uvjete da replicira svoj klupski učinak i u reprezentaciji. U svojoj 34. godini, s obzirom na sve što je dosad postigao u karijeri, to je u potpunosti zaslužio.
