Na danas održanoj tiskovnoj konferenciji, Bruno Marić okupio je novinare i kolege iz sudačke komisije. Potom je u narednih sat vremena nastavio opravdavati sudačke odluke s utakmice 24. kola SuperSport HNL-a između Varaždina i Hajduka, a dotaknuo se i curenja podataka te pritom insinuirao krivnju ka tehničkom realizatoru prijenosa utakmica.
Ukratko, Marić u čitavoj utakmici ne vidi nikakvu odgovornost sudaca iz VAR sobe. Rječnik izražavanja je, kaže, primjeren “životnoj komunikaciji ljudi pod neviđenim stresom”. Uoči pogotka Varaždina, o potencijalnom prekršaju nad igračem Hajduka Markom Livajom, zaključio je kako je potezanje bilo obostrano. Kasnije, prekršaja nad Dinom Mikanovićem nije bilo, žuti karton zbog prigovora je opravdan, a ni ruka igrača Varaždina u 16-ercu nije bila namjerna.
Sve to smo znali i ranije. Odnosno, nismo znali, ali sve tri situacije podložne su različitim interpretacijama i, nažalost po nogomet te svih njegovih dionika, Pravilnik nogometne igre u takvim situacijama, u 2024. godini, još uvijek nije nepobitno definiran, što nije krivica ni Marića ni Hrvatskog nogometnog saveza. U nekim drugim utakmicama nekih drugih timova takvi događaji se ponekad sude. Toga je svjestan i sam Marić. Potvrdio je kako je ono igranje rukom Darka Nejašmića protiv Hajduka u 21. kolu SHNL-a, koje je prethodilo poništenom pogotku Ramóna Miereza, podijelilo komisiju. Nije demantirao navod novinara da je odluka donesena podijeljeno, s četiri glasa protiv odluke i tri za.
Nepobitan dokaz je nepobitan dokaz. Ili nije?
I dok u nogometu, te u sportu općenito, imamo situacije podložne različitim interpretacijama, koje mogu i ne moraju biti točne, ispravne, legitimne ili koju već konstrukciju odlučite koristiti, u pravilima nogometne igre ipak ima situacija i protokola koje nisu podložne različitim tumačenjima. A tumačenje zaleđa, odnosno nedopuštene pozicije igrača, jasno je definirano. I tu dolazimo do 78. minute dvoboja Varaždina i Hajduka.
Marko Livaja postiže pogodak glavom. Prethodi mu dodavanje igrača Filipa Uremovića, također glavom, koji se nalazi naočigled u ravnini s posljednjim obrambenim igračima Varaždina. Dakle, potencijalno u zaleđu. Zastavica pomoćnika ostaje spuštena, a glavni sudac Fran Jović zove VAR. Nakon čitavog niza razmjena mišljenja, provjeravanja dostupnih kamera, povlačenja linija i sugestija, VAR sudac donosi odluku – Uremović se pronašao u nedopuštenoj poziciji, a Jović poništava pogodak.
Tako je to izgledalo na TV-u, međutim, u javnost su jučer procurili dijelovi razgovora iz VAR sobe, da bi u konačnici Hajduk objavio izvorne nerežirane snimke, glasovne i vizualne, koje ukazuju na jedan bitan propust VAR protokola.
Od dva igrača Varaždina koji se nalaze u liniji s Uremovićem, kamera vidi nogu samo jednog igrača. Uremović se vidno nalazi u nedopuštenoj poziciji u odnosu na bližeg mu igrača, ali što je s onim drugim igračem, igračem bližem Livaji? Vidi se samo rame.
- “Ajde, daj mi sad drugog stopera, da vidim, je li mu noga negdje drugdje”, traži glavni VAR sudac
- “Ne vidimo tu ništa”, odgovara druga osoba dok provjerava ostale kamere, zumirajući u kadar u kojem se zaista ne vidi ništa od drugih igrača na terenu
Izvor: Hajduk TV
Na nijednoj od četiri kamere korištene u analizi ne vidi se točna pozicija drugog igrača. VAR soba potom nastavlja crtati liniju od noge prvog igrača, sve to jasno vidimo na VAR snimci, i donosi zaključak – “Fran, ummm, zaleđe je.”
To nije smio učiniti. “Prvotna sučeva odluka neće se mijenjati osim ako pregled video-snimke jasno pokaže kako se radilo o jasnoj i očiglednoj pogrešci” stoji u službenom Pravilniku nogometne igre na stranici 135. Budući da VAR nije imao uvid u poziciju drugog igrača Varaždina, nije mogao ustanoviti radi li se o jasnoj i očiglednoj pogrešci. Napominjemo, prema pravilima nogometne igre, nije imao pravo opovrgnuti odluku na terenu.
Na upit novinara Marić odgovara: “VAR soba nije poništila gol bez nepobitnog dokaza.” Dodaje kako kamera na suprotnoj strani terena nije postojala, ali imali su snimku koja je nepobitan dokaz. Na upit da je pokaže, traži da mu se vjeruje na riječ.
“Vjerujte mi na riječ”
Dan poslije utakmice, a dva dana uoči današnjeg izlaganja šefa sudaca, na Youtubeu je jedna navijačica objavila snimku s tribine. Tu je sasvim jasno – Hajduk nije oštećen. Uremović se, srećom (zbog regularnosti prvenstva) nedvojbeno nalazio u nedopuštenoj poziciji. Međutim, novi kadar otkriva nešto drugo. Upravo onaj drugi obrambeni igrač Varaždina, kojeg se na VAR kamerama nije vidjelo i kojeg se svjesno zanemarilo, bio je posljednji igrač Varaždina i to s bitnim odstajanjem. Zaleđe je zapravo u samo nekoliko centimetara. Igrač kojeg se trebalo promatrati u kontekstu zaleđa, a nije se moglo.
Izvor: Josipa Poljak, Youtube
Da je prevagnulo nekoliko centimetara u drugu stranu, a moglo je, jednom i hoće ako se nastavi grubim kršenjem pravilnika, gorila bi čitava država. Samo nekoliko centimetara oštetilo bi Varaždin, klub koji unatoč izazovnoj sezoni i nesretnoj bolesti trenera još uvijek ima šansu za europske pozicije. S druge strane, iskreni navijači Hajduka ionako nebi trebali priželjkivati nešto što bi stekli na nepošten način, zbog procedure. Ali imaju pravo ukazati na grube sudačke previde.
No vratimo se na Marića, čiji VAR sudci, kojima je nadležan, su potencijalno učinili golemi presedan. Nagađanje nečije pozicije nije “nepobitan” dokaz i kao takvo je pogrešno u protokolu. Štoviše, moralo bi se sankcionirati. Samo pukom srećom, pogrešna odluka nije utjecala na prvenstvo. Marića ćemo još jednom citirati: “VAR soba nije poništila gol bez nepobitnog dokaza.”
Istovremeno na procurenim VAR snimkama svjedočimo drugačije:
- VAR sudac ne može vidjeti drugog igrača
- VAR sudac ga odlučuje ignorirati
- Povlači “crtu” od igrača koji, ispostavit će se, nije bio posljednji u obrani Varaždina
Nijedno od tog troje nije “nepobitan dokaz”. Laže li Bruno Marić? Saznat ćemo isključivo ako objavi taj fantomski kadar, taj kut koji “vidi” igrača koji se zaista nalazio kao posljednji u obrani Varaždina. “Vjerujte mi na riječ”, kaže. Ali neka, mi ćemo radije vjerovati vlastitim očima. Nebi trebao biti problem pribaviti snimku. Štoviše, pozivanjem na povjerenje gotovo pa se obvezao na transparentnost.
U suprotnome, ako ne priloži dokaz, Bruno Marić laže. Ako laže, jedino moralno bilo bi ponuditi neopozivu ostavku. Ali naviknuli smo da u Hrvatskoj tako ne ide…
