Iker Casillas, Andrés Iniesta, David Villa, Xavi, Xabi Alonso, Sergio Ramos i tako dalje. Svi su oni bili na podiju u Beču dok je Španjolska proglašavana europskim prvakom. Svi su bili i dvije godine kasnije u Johannesburgu kao i četiri godine kasnije u Kijevu.
Ipak, jedno ime je izostajalo u svim tim slavljima. Igrač koji je na prethodnim turnirima bio jedan od najboljih je sve te dodjele medalja gledao na televiziji. “Bio sam dio momčadi kroz cijele kvalifikacije i igrao sam skoro svaku utakmicu. Osjećao sam nemoć i veliku nepravdu.” rekao je Joaquín kada su ga pitali o izostanku s Europskog prvenstva 2008.
Nije njegovo izostavljanje došlo iz vedra neba. Naime, nakon što je Sjeverna Irska hat-trickom Davida Healyja slavila 3:2 protiv Španjolske, Joaquín je u intervjuu nakon utakmice okrivio trenera Luisa Aragonésa za poraz. Bio je to početak kraja njegove karijere u nacionalnom dresu.
Ogroman karakter i utjelovljenje andaluzijskog duha. Isto ono zbog čega su ga voljeli, mu je otežalo karijeru. Prvi puta je na međunarodnu scenu došao u veljači 2002. kao novi mladi talent španjolske škole nogometa.
Real Betis ga je primijetio kao mladog igrača lokalnog kluba i doveo ga pod svoje. Odmah po debiju nešto iza 19. rođendana, Joaquín je postao miljenik Betisove publike, a i van Seville je pobrao ogroman broj simpatija.
Na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu su njegovi nastupi došli pod oko široke javnosti, iako je to završilo ružno po Španjolce. Joaquín je zabio zlatni gol za Španjolsku, ali ga je pomoćni sudac neopravdano poništio u korist domaćina Južne Koreje.
Na kraju je Španjolska ogorčena suđenjem ispala nakon jedanaesterca, a upravo je Joaquínov promašaj koštao Španjolce prolaza. Unatoč razočaranju zbog ispadanja, činilo se kako je Joaquín nova velika stvar u Španjolskoj.
Joaquín je rođen u malom mjestu pokraj Cádiza te mu je prvotni san bila borba s bikovima. “Išao sam u školu gdje su nas učili borbi s bikovima, ali me majka izvadila i poklonila mi loptu. I danas imam želju barem jednom ući u ring s bikom, a žena misli da sam lud.” izjavio je Joaquín na pitanje o borbi s bikovima.
Svi povezani s Real Betisom mogu biti zahvalni što je Joaquín poslušao majčin savjet. Na Europskom prvenstvu 2004. Joaquín je zabio za vodstvo protiv Portugala, ali je Nuno Gomes golom u drugom dijelu izbacio Furiju s natjecanja.
Tada je Iñaki Sáez dobio otkaz, a na njegovo mjesto je došao Aragonés. Na klupskoj razini, Joaquínu su se također svako malo mijenjali treneri. Pod čak šestim trenerom u tri godine, Lorenzom Serrom, Joaquín i Real Betis su dosegli nove visine.
Joaquín je u sezoni 2004/2005 odigrao svaku utakmicu, a od prve minute nije započeo samo jednu. Nikada Joaquín nije bio golgeter, već radno desno krilo koje je stvaralo za druge te pomagalo u obrani puno više nego prosječno desno krilo.
Prije posljednjih nekoliko kola te sezone, bilo je jasno da će andaluzijski klub zaigrati u Ligi prvaka. Pitanje je samo bilo hoće li to biti Sevilla ili Betis.
U zadnjem kolu Betis je odigrao 1:1 kod Mallorce nakon što je Pereyra izjednačio za domaćine u 88. minuti. Na sreću Joaquína i ostatka ekipe, Málaga je pobijedla Sevillu i to je značilo da će Betis po prvi puta u svojoj povijesti zaigrati u Ligi prvaka.
Početkom srpnja te godine, Joaquín se oženio. Dok je čekao svoju mladu, predsjednik Betisa Manuel Ruiz de Lopera je došao s posebnim gostom. Trofejem Kupa kralja kojeg je Betis osvojio mjesec i pol ranije pobjedivši Osasunu u finalu. Tako su na fotografijama s vjenčanja, Joaquín i njegova supruga imali trofej u pozadini.
Unatoč atraktivnim ponudama sa strane, Joaquín nije htio napustiti svoj klub. Došao je i poziv od Joséa Mourinha koji ga je htio u Chelseaju, ali Joaquín je odbio. Kasnije je Mourinho priznao da je Joaquín jedan od rijetkih igrača koji je odbio njegov poziv.
Nakon Svjetskog prvenstva 2006. Joaquín se po povratku u Španjolsku našao u središtu napete sage i transferu. Real je htio Joaquína, ali je Lopera tražio previše. Na razočaranje Joaquína koji je unatoč ogromnoj ljubavi prema Betisu htio za igrati za Los Blancose.
Na kraju je Valencia ponudila 18 milijuna eura plus Mario Regueiro i Joaquín je trebao preći u Valenciju. No, kada je Regueiro odbio zamijeniti Mestallu Benito Villamarínom transfer je privremeno stopiran. Na kraju se sve riješilo i Joaquín je postao novi igrač Valencije za 25 milijuna eura.
Nakon skoro deset godina van kluba u kojima je osim Valencije igrao za Málagu i Fiorentinu, Joaquín se u ljeto 2015. vratio kući na Benito Villamarín.
U tih deset godina Joaquín se morao prilagoditi sve većoj brzini nogometa dok je njegova brzina s godinama opadala. Iako je bio van Španjolske samo dvije godine, njegov povratak je dočekan s oduševljenjem. Njegova reputacija i omlijenost među navijačima je prerasla njegovu nogometnu veličinu.
U današnje vrijeme, većina nogometaša na Youtubeu ima kompilaciju trikova i golova. Joaquín s druge strane ima pregršt videa gdje su njegove izjave glavna tema. Ne zato što govori nešto kontroverzno, već upravo suprotno.
Joaquín je puno više od dobrog čovjeka s lijepim izjavama. Cijelu karijeru pokušava dokazati da ono što je prikazivao početkom stoljeća nije slučajno i da se u njemu krije odličan igrač.
Nedavnim golom Ludogorecu u Europskoj ligi, Joaquín je postao najstariji strijelac u natjecanju. Gol je postigao s 41 godinom, jednim mjesecom i 25 dana.
Joaquín je najavio da na kraju sezone ide u mirovinu, a prije toga će vjerojatno skinuti rekord za koji se mislilo da ga nitko nikada neće skinuti. Onaj Andonija Zubizarrete za najviše nastupa u povijesti prvenstva. Legendarni golman Athletic Bilbaa, Barcelone i Valencije je skupio 622 nastupa. Joaquín je trenutno na 615 nastupa s devet kola do kraja sezone. Ukoliko ne dođe do neke ozljede, Joaquín bi trebao skinuti rekord i tako se zauvijek upisati u vječnost.
Možda nikada nije bio najtalentiraniji. Sigurno nije bio najbrži, ni najvještiji s loptom. Ali Joaquín je uvijek bio tu kada je najviše trebalo. Tako je i prošle sezone u finalu Kupa rutinski zabio svoj jedanaesterac i imao svoju ulogu u još jednom trofeju za Betis.
Upravo zato će zauvijek ostati zapamćen u španjolskom nogometu. Jer najčešće bolje pamtimo upravo te, robusne, radne igrače koji nam prirastu srcu unatoč tome što neće zabiti 20 golova niti imati 15 asistencija, nego će klizećim startom u 93. minuti spriječiti opasnu kontru suparnika. Upravo zato Joaquín je bio i ostati će legenda.
