Error, group does not exist! Check your syntax! (ID: 28)
Komentar

Leon Dajaku na prekretnici karijere

Prošle su skoro 3 godine od kada je Lukša Jakobušić u jednom od svojih medijskih istupa izjavio: “Ako nekad ne razumijete što radimo onda je to dobro. Ako je svima sve jasno onda to ne valja.”, a dobro je poznata i njegova druga izjava o tome da on želi u Hajduk dovoditi igrače koje ne treba googlati. Navijači Hajduka pamte sve, prate i najmanje detalje oko kluba te su ove dvije izjave se predsjedniku već nekoliko puta vratile kao bumerang, naravno kod dovođenja igrača u klub za koje se na prvu ne čini da mogu pomoći Hajduku da ostvari svoje zacrtane ciljeve koji su u nadolazećoj sezoni još više izraženi – ulazak u skupine Konferencijske lige i ozbiljan napad na titulu prvaka države.

Na početku svog mandata je Jakobušić napravio nekoliko poteza koji su pokrenuli priču u dobrom smjeru za splitski klub. Od igrača koji i danas čine kostur momčadi, na samom početku su došli Lovre Kalinić i Marko Livaja te su im se na ljeto pridružili Josip Elez, Filip Krovinović i Dario Melnjak. Iz današnje perspektive je jasno da su to sve bila kapitalna pojačanja za klub koja su ga izdigla od prosječnosti i mučenja u Super Sport HNL do pozicije uvjerljivo drugog kluba prvenstva koji ima svoje argumente zašto se može nadati istinskoj borbi za osvajanje HNL nakon što je Kup osvojen u dvije sezone zaredom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Navijači Hajduka vole povratnike i naše igrače te su očekivali da će klub nastaviti dovoditi stalno igrače takve reputacije i kvalitete kao gore navedeni, ali realnost je da je malo takvih igrača koji su u fazi karijere gdje bi im Hajduk bio najbolja opcija. Tu na scenu ipak stupa Mindaugas Nikoličius koji sigurno nije doveden iz Gorice da bi u Hajduk dovodio Kaliniće i Perišiće već da bi pronašao igrače koji svojom kvalitetom i potencijalnom nešto mogu donijeti Hajduku na terenu i kasnije u blagajni, a koje su klubovi jači od Hajduka propustili ili jednostavno otpisali. Doveden je da pronađe vrijednost gdje je drugi nisu vidjeli. Nikoličius je u Gorici pokazao da itekako zna svoj posao, a najbolji primjer u Hajduku je dovođenje Yassinea Benrahoua koji je većinom dočekan s izrugivanjem i podsmjehom da bi sada pričali o igraču koji je Hajduku donio dimenziju više i pretvorio se u jednog od ključnih igrača momčadi. Uspjeh u tom poslu je natjerao navijače da potpis 22-godišnjeg Leona Dajakua ipak dočekaju s više upitnika nego automatskog izrugivanja. No, može li on pomoći Hajduku da ostvari svoje ciljeve?

Letimični pogled na njegovu dosadašnju karijeru ne sugerira da bi mogao imati kvalitetu koja je Hajduku potrebna da bi otišao stepenicu iznad sadašnje. Iako je još mlad igrač, ipak nije toliko mlad da bi se njegovo dovođenje moglo promatrati kao ulaganje u budućnost gdje klub ne očekuje od njega doprinos odmah i sada. Uostalom, ako su ciljevi ove sezone jasno postavljeni, onda se očekuje da svaki dio dostupnog buđeta bude utrošen na igrače koji odmah mogu činiti razliku. Sa 22 godine i praktično bez seniorskog prvoligaškog iskustva, njemu je ovo možda i posljednja prilika da pokaže da može igrati ozbiljan nogomet na razini onoga što treba Hajduku (pa i na razini iznad toga), a što je njegova omladinska karijera itekako sugerirala. Dajaku nije ni prvi ni zadnji igrač koji je puno obećavao pa se izgubio na prijelazu u seniorski nogomet, ali nakon više promijenjenih klubova i nekoliko posudbi sada se čini da je pronašao klub koji vjeruje u njega i koji je spreman mu dati istinsku šansu. Hoće li on tu priliku iskoristiti te se vratiti time na zacrtani put karijere ili će nastaviti tonuti prema budućoj opskurnosti, ostaje za vidjeti.

Dajaku je rođen 2001. godine u njemačkom Waiblingenu, mjestu od 55.000 stanovnika u blizini Stuttgarta. Njegovi roditelji su kosovski Albanci, a na tom području su brojne kulturne zajednice doseljenika s područja Balkana što je itekako vidljivo na popisima igrača koji su svoje prve nogometne korake (kao i Dajaku) napravili u lokalnim akademijama Spvgg Rommelshausen i FSV Waiblingen gdje je Dajaku igrao do svoje 13. godine kada, kao i velika većina talentirane djece iz tih akademija, prelazi u redove Stuttgarta. Mala je zanimljivost da je Dajaku otišao iz FSV Waibligena taman kada je tamo stigao Sebastian Samarin, danas 18-godišnji Hrvat koji od početka prošle sezone igra za juniore Istre 1961. Možda se i susretnu na HNL terenima, nikad se ne zna. Od odlaska u Stuttgart počinje Dajakuov streloviti uspon prema gore u smislu reputacije i pažnje koju je privlačio kao talentirani igrač.

Prve utakmice o kojima su dostupni podaci odigrao je u sezoni 2017./18. za U17 momčad Stuttgarta. Ta konkurencija mu se pokazala vrlo jednostavnom jer je u prve 4 ligaške utakmice zabio 10 golova, a sezonu je završio sa 23 gola i 8 asistencija u 21 nastupu. Takav učinak mu je omogućio da u drugom dijelu te sezone dobije priliku igrati sa 16 godina u U19 konkurenciji gdje je do kraja sezone skupio 8 nastupa te upisao po 1 gol i asistenciju. Njemački nogometni savez ga je prepoznao kao elitnog talenta te je 2017. debitirao za Njemačku U17 reprezentaciju za koju će nastupiti ukupno 14 puta uz 3 postignuta gola, a taj dio njegove karijere je kulminirao na U17 EURU koje se održalo 2018. godine i gdje je zabio 2 gola u utakmici protiv Srbije. “Leon je bio prvi i jedini igrač kojeg sam vidio kako je uzeo loptu nakon početnog udarca s centra i odmah zabio. Tehnički je vrlo jak, posebno u 1 na 1 situacijama. Pravi ulični nogometaš.” izjavio je tada trener u DFB kampu Pascal Stöffler.

Iduće sezone (2018./19.) Dajaku regularno nastupa za U19 momčad Stuttgarta za koju u 24 nastupa zabija 11 golova i upisuje 5 asistencija te sa svojom ekipom uvjerljivo osvaja prvo mjesto u svojoj regiji (u kojoj igra i Bayern) čime su se plasirali na državnu završnicu gdje su u polufinalu izbacili Wolfsburg, a potom izgubili u finalu od Dortmunda. Dajaku je na toj završnici zabio 2 gola, a sa U19 ekipom je osvojio Kup Njemačke pobijedivši u finalu RB Leipzig uz Dajakuov učinak od 4 gola u 4 utakmice. Nastupi u kupu su bili jako bitni za njegovu blisku budućnost budući da je u osmini finala zabio 2 gola Bayernu i tako skrenuo pozornost bavarskog diva na sebe. Zanimljivo, na istoj utakmici je Josip Stanišić zabio svoj prvi gol za juniore Bayerna. Dobre igre u mlađim uzrastima omogućile su mu poziv u U18 reprezentaciju za koju je nastupio 3 puta i postigao gol na svom debiju. Te sezone je dobio i svoje prve senioske minute. U Bundesligi je tijekom prosinca 2018. ušao 2 puta s klupe u porazima protiv Borussie Mönchengladbach i Wolfsburga. To je bila sezona kada je i Borna Sosa došao u Stuttgart, a skupa su u zapisniku bili samo u toj utakmici protiv Wolfsburga. Kasnije u sezoni je Dajaku upisao i 1 nastup za drugu momčad u 4. ligi. Na kraju je Stuttgart ispao iz lige, ali sezona je za Dajakua bila puno bolja nego za njegov klub jer je na ljeto po njega došao Bayern i kupio ga za 1,5 milijuna eura. Dajaku je tada potpisao 4-godišnji ugovor s najvećim njemačkim klubom.

U sezoni 2019./20., za juniore Bayerna je u ligi odigrao samo jednu utakmicu prvog kola novog prvenstva, upisao gol i asistenciju na toj utakmici te je nakon toga prebačen u drugu momčad Bayerna koja se natjecala u 3. njemačkoj ligi. U tom rangu natjecanja je nastupio 29 puta te upisao po 4 gola i asistencije, a Bayern II je osvojio 3. ligu. Stanišić mu je bio suigrač u toj momčadi, a Dajaku će prije njega dobiti priliku u prvoj momčadi te je debitirao u prosincu 2019. godine ušavši u igru pred kraj protiv Wolfsburga. Zanimljivo, u svom debiju za Bayern nije uopće dotaknuo loptu. U svom debitantskom nastupu je zaigrao na desnom krilu dok je lijevo krilo zauzimao Ivan Perišić. Navijači Hajduka sigurno ne bi imali ništa protiv takve kombinacije na terenu. Nakon toga će nastupiti 15 minuta protiv Herthe, a u juniorskom stažu je nastupio još samo jednom i to protiv Dinama u UEFA Youth League. U osmini finala je zabio gol, po izvještajima bio najbolji igrač na terenu, ali je postao i tragičar jer je promašio penal u raspucavanju, a Dinamo je prošao dalje. U toj sezoni je debitirao i za Njemačku U19 za koju će zabiti 3 gola u 6 nastupa.

Sezona 2020./21. je trebala biti ključna za njegov razvoj jer je sa 19 godina jednostavno morao početi igrati seniorski nogomet na prvoligaškoj razini kako bi dobio bolji i jači podražaj te time pokazao pripada li tom društvu. U prvom dijelu sezone nastupio je 14 puta (3 gola i 1 asistencija) za Bayern II te je upisao i jedan nastup u Kupu za prvu momčad kada je u igru ušao umjesto Thomasa Müllera. Na zimu odlazi na posudbu u Union Berlin, ali je za njih nastupio u samo 2 utakmice Bundeslige protiv RB Leipziga i Borussie Mönchengladbach (tako mu je prvi i zadnji nastup u Bundesligi bio protiv iste momčadi). Nakon toga se ozlijedio, ali Union je iskoristio opciju njegovog otkupa i doveo ga za stalno u svoje redove u transferu vrijednom 1,5 milijuna eura.

U ovom razdoblju njegove karijere najčešće ga se po stilu igre uspoređivalo s Marcom Reusom. Mediji su ga opisivali kao igrača koji je sposoban igrati bilo gdje u napadačkoj liniji. Opisivan je kao brz i spretan igrač koji pokazuje izvrsnu prisebnost ispred gola i kod slobodnih udaraca, a posebno se isticao činjenicom da jednako kvalitetno može igrati i šutirati s obje noge. Međutim, ta polivalentnost mu je možda i više štetila u razvoju jer se nije ustalio niti na jednoj poziciji te je bilo jasno vidljivo kako mu nedostaju automatizmi u igri. Često bi ispadao iz pozicije i forsirao je određene situacije kako bi pokrenuo stvari na terenu, bez strpljenja. Iako je daleko od nediscipliniranog igrača, često bi ostavio takav dojam zbog nerazumijevanja taktičkih zadataka na specifičnim pozicijama koje nije usvojio u svom razvoju.

Union Berlin ga je odmah poslao na jednogodišnju posudbu u Sunderland koji je četvrtu sezonu zaredom tražio izlaz iz League 1 (treći rang). Svakako neobičan i zanimljiv put za mladog igrača, a Sunderland je tada počeo forsirati dovođenje takvih mladih igrača s kontinenta pa je iste sezone na posudbu iz Bayerna doveo vratara Ron-Thorbena Hoffmanna. Svakako je za Dajakua bilo dobro da ima neko poznato lice na potpuno nepoznatom mjestu. Na Wearsideu je bilo puno uzbuđenja zbog dolaska mladog njemačkog internacionalca te je dočekan s prilično velikim očekivanjima za jednog 20-godišnjaka koji praktično nikada nije igrao seniorski nogomet izvan B momčadi. I dobro je krenuo te zabio gol unutar mjesec dana nakon dolaska. Zapravo, prije Božića zabio je 4 gola, od kojih je jedan prekrasan solo prodor protiv Crewe Alexandre za 4-0 u gostima. Nakon Božića njegov je utjecaj postao ograničeniji, a do kraja sezone nije uspio ponovno zabiti. Dajaku je na kraju postigao 4 gola i dodao 4 asistencije u 22 nastupa i svakako je izgledao obećavajuće na papiru. Gol koji je zabio 7.12.2021. protiv Morecambea mu je do danas zadnji gol koji je zabio. Bilo je nekih sumnji oko njega jer je često na terenu izgledao pomalo izgubljen ili divlji, a propuštao je zabiti šanse koje bi očekivali da ih realizira. Od kada je klub u veljači prošle godine preuzeo Alex Neil, nastupio je samo 3 puta u League 1 (doduše bio je ozlijeđen u tom razdoblju). Međutim, zajednički je konsenzus bio da on svakako ima potencijala i da bi mu možda posudba dobro koristila jer su rijetki u klubu vjerovali da je spreman igrati u Championshipu kojeg je Sunderland kroz doigravanje izborio te sezone. Englezi su bili prisiljeni otkupiti njegov ugovor za 900 tisuća eura jer je Dajaku dosegao prag broja nastupa koji je bio potreban za aktiviranje klauzule u njegovom ugovoru, čime je automatski sklopljen dvogodišnji ugovor. Na početku prošle sezone je nastupio u Championshipu 10 puta (ukupno samo 187 minuta), a svi nedostatci koje je pokazivao u nižem rangu su sada postali još izraženiji. Klubu je postalo jasno da nije spreman za igru u drugom rangu engleskog nogometa pa je prošle zime posuđen u švicarskog prvoligaša St. Gallen.

Posudba u Švicarsku se nikako ne može smatrati uspješnom. Za St. Gallen je nastupio 13 puta u prvenstvu i kupu te za nešto više od 500 minuta nogometa je uspio upisati 2 asistencije. Od 12 prvenstvenih utakmica, samo ih je 5 startao. Iako, dobro je krenuo te je te 2 asistencije upisao u prvih 5 utakmica u klubu, ali u travnju zarađuje i 2 crvena kartona od kojih je drugi bio izravni crveni zbog udaranja protivničkog igrača. Nakon toga je u zadnjih 5 utakmica prvenstva upisao samo 1 nastup od 45 minuta, a u zadnje 4 utakmice nije bio niti u zapisniku. St. Gallen je igrao u 4-4-2 romb formaciji, ali s trećim napadačem umjesto s desetkom. Dajaku je uglavnom igrao iza dvojice napadača te povremeno kao jedan od dvojice najisturenijih igrača. “Stvar je u tome što se čini da on nema jasan profil. Je li on centarfor? Je li on drugi napadač? Ili je uopće krilni igrač? Nisam siguran da čak ni on može reći, što otežava pronalaženje prave uloge za njega.” izjavio je Oliver Zesiger, nogometni skaut i stručnjak za švicarski nogomet.

I tako dolazimo do trenutne situacije. Sunderland nije smatrao da im Dajaku može više pomoći te su ga godinu dana prije isteka ugovora pustili bez odštete (čak i bez postotka) u Hajduk gdje je potpisao 4-godišnji ugovor. Po svemu sudeći, Hajduk je doveo kopiju Emira Sahitija (ne samo zbog nacionalnosti). Glavna odlika mu je brzina, dribling i odlična igra 1 na 1 te je nakon gubljenja posjeda iznimno odgovoran. Ne hvata se za glavu i ne tone na utakmici nego nastavlja stalno u istom ritmu. Do dolaska u Sunderland ga je krasila sposobnost da efikasno završava akcije uz veliku mirnoću u završnici, ali taj dio njegove igre je na seniorskoj razini praktično nestao te mu se zapravo umjesto snage pretvorio u slabost. Iako je u igri 1 na 1 odličan, ne prepoznaje situacije na terenu kada uopće treba ući u te duele, a kada odložiti loptu suigračima te otvarati prostor. Zbog tog forsiranja često gubi loptu u pozicijama koje su opasne za njegovu momčad jer ulazi u driblinge dok je njegova ekipa nagnuta prema naprijed i tako nastaju opasne tranzicije protivnika. On nakon gubitka lopte odrađuje svoje obrambene zadatke, ali bi umjesto velike energije koju troši u pokušaju vraćanja lopte bio puno efikasniji da u svoju igru uvede dozu strpljenja i vjere da će ga treneri više cijeniti ako se podredi timskim zadacima nego da forsira samostalno rješavanje utakmica za što jednostavno u ovom trenutku nema kvalitetu. Donošenje odluka u ključnim trenutcima mu je jako slabo i tu baš neodoljivo podjeća na Sahitija kojeg smo gore spomenuli. Često svojom kvalitetom sebe dovede u poziciju za asistenciju ili gol, ali jednostavno prečesto u tim situacijama donese krivu odluku umjesto logičnih rješenja. Zbog takvih poteza odaje dojam da mu je svijest o pozicijama drugih igrača na terenu na niskoj razini. Svi koji su pričali o njemu iznimno hvale njegovu radnu etiku, a to je osnovni preduvjet da iskorsti priliku koja mu se u Hajduku pruža.

Leon Dajaku je dakle nogometaš čija je priča ispričana već stotinu puta. Mladi, neizbrušeni talent koji je došao do faze karijere gdje mora pokazati da je spreman igrati seniorski nogomet na ozbiljnom nivou. Sirovi talent koji posjeduje je nesporan, ali lutanje između klubova i pozicija mu do sada nimalo nije išlo u korist. Ostaje za vidjeti jesu li njegovi opisani nedostatci jednostavno urođeni i nepremostivi ili su samo rezultat nedostatka povjerenja i kontinuiteta koje bi sada u Hajduku trebao dobiti. Sve je na njemu, ili će biti top ili će biti flop jer ako uzememo u obzir njegove kvalitete i nedostatke, teško je zamisliti da se može dogoditi nešto između. I Hajduk i on su na prekretnici, te zajedno mogu napraviti korak naprijed ili korak nazad.

Komentari

Povezano