Hrvatski nogometni savez je novim potezom uzrokovao veliku gorčinu i bijes Hrvata. Istih onih koji imaju želju po Lijepoj našoj bodriti osvajače srebrne i brončane medalje sa Svjetskih prvenstava.
Hrvatska reprezentacija će po prvi puta istrčati na travnjak novog stadiona u Osijeku protiv Turske 12. listopada na Opus Areni koja se rasprodala u tren oka. Isprike, stadion se podijelio kojekakvim grupama i udrugama, odnosno, da budemo precizniji, njihovoj obitelji.
HNS-ov glavni hashtag je #Obitelj. Pa hajmo definirati što bi točno obitelj trebala značiti. Obitelj je osnovna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije.
U obitelji ne bi smjelo biti miljenika u smislu da ti je jedno dijete draže od drugog djeteta jer će to drugo dijete biti zakinuto za ljubav i pažnju koja se više usmjerava prema prvom djetetu. To drugo dijete će kasnije zbog nedostatka i neujednačenosti ljubavi i pažnje od svojih roditelja nešto kasnije biti problematično, inatiti će se pa će se roditelji pitati kako je došlo do toga.
U svakoj obitelji će postojati svađe i neslaganja, međutim tu nastupa još jedan bitan čimbenik, a to je međusobna zdrava komunikacija i kompromisi. Možete se ne slagati u mnogočemu s roditeljima ili braćom i sestrom, ali oni su tvoja obitelj. Da posjeduju bilo kakve mane, prihvatiti ćeš ih jer to su oni, takvi kakvi jesu, ali su tvoji – ono što je najbitnije. U suštini to je i nekakav opis ljubavi, kada se zavjetujemo da ćemo uz životnog suputnika biti u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, u bogatstvu i neimaštini. Prihvaćate da ćete unatoč svemu zajedno kročiti kroz sve životne nevolje i radosti.
Don Corleone u legendarnom filmu Kum je rekao da “Snaga obitelji, kao i snaga vojske, leži u njihovoj odanosti jednih prema drugima.” Sve navedeno opisuje ono što bi prava #Obitelj trebala predstavljati: Zajedništvo, ljubav i odanost.
Stoga krenimo redom. Ne tako davno smo imali “slučaj Livaja”. Da se podsjetimo, na treningu hrvatske reprezentacije na Rujevici je jedan “navijač” došao s namjerom da isprovocira kapetana Hajduka i reprezentativca Hrvatske. Marko Livaja nije uspio ostati hladan te je reagirao na sve to. Ono što je bilo žalosno u cijeloj toj situaciji što se Livaja kao član te #Obitelji osjećao kao ono drugo dijete kojemu se nije pružala jednaka ljubav i podrška. HNS je na cijelu tu situaciju ostao nedorečen, a Livaja je razočaran raspletom situacije donio odluku da otiđe iz kampa reprezentacije. Sasvim razumna odluka iz igračeva kuta gledanja. Kod slučaja Livaje je HNS pogazio podosta karakteristika koja krasi jednu obitelj. U nevolji nije stao na stranu svoga člana, već se u potpunosti ogradio od cijele te situacije te nije pokazao ikakav stav u vezi problema – što bi svaka glava obitelji trebala raditi.
Uz Livaju, još jedan incident vezan za Rujevicu je bila ustaška zastava na koju je predsjednik HNS-a Marijan Kustić izjavio da to nije slučajno i da im se podmeće. Nakon toga je došlo do nereda kada je Hrvatska gostovala u Armeniji, a hrvatski navijači su se potukli. HNS je na to ostao nijem! Zamislimo situaciju da je jedna od navijačkih skupina bila autor tih problema s kojima se susreo HNS i kakve bi reakcije bile. Upravo to što ste i pomislili. Buka i galama na sve strane. Licemjerstvo na maksimumu, jer ipak, njihovi miljenici su bili izgrednici.
Sada imamo najsvježiji problem koji je zakuhao HNS, a to je dijeljenje karata njihovim miljenicima. Sve što je izbornik Zlatko Dalić uspio napraviti, HNS je munjevitom brzinom narušio. Dalić je skupa sa svojim igračima i nastupima na Svjetskim prvenstvima uspio ujediniti Hrvatsku, a HNS s dijeljenjem navijača na prikladne i neprikladne je sve to uništio.
Pa dobro, kada već ovi prikladni imaju prednost prisustvovanja na stadionima utakmicama Hrvatske reprezentacije, pa barem neka se potrude napraviti nekakvu atmosferu. Ipak, u posljednje vrijeme atmosfera na utakmicama je blago rečeno loša, nemojmo se zavaravati. Te nekakve priče i izjave o prekrasnim atmosferama su ruganje sa zdravim razumom, jer takve atmosfere nemaju veze s nogometom, prije naginju nekakvim kazališnim predstavama. Hrvatska reprezentacija zaslužuje puno bolju i bučniju navijačku podršku, onu kakvu pamtimo još s Europskog prvenstva 2008. godine. Bili smo itekako u svijetu poznati kao vatreni navijači, ovo danas naspram toga je na sramotnoj razini.
I što sada dalje? Očigledno je da HNS ne želi ove njima neprikladne navijače na tribinama, a za pretpostaviti je da će se na sve ovo opet praviti nijemi, neće im biti bitno. Najbitnije je da njihovi miljenici imaju osigurano sjedalo na kojem će sjediti i gledati utakmicu, te vjerojatno baciti pokoju sliku za uspomenu i to će im biti maksimalna izvedba na utakmici.
Atmosfera oko reprezentacije je sve samo ne obiteljska. Narušene su skoro sve karakteristike prave obitelji. Ne postoji tu više zajedništvo, ne postoji pravovremena reakcija i zaštita kada se napadne njihov član obitelji koji se na terenu bori za hrvatske boje. Sve više raste bijes zbog nedostupnosti reprezentaciji jer nisi prikladan, nisi njihov. Velika većina se sada osjeća kao drugo dijete kojemu se ne pokazuje jednaka ljubav. Osjeća se kao Livaja nakon onog incidenta – odbačen i nebitan.
Marijan Kustić i HNS se ponašaju svakako, samo ne kao prava glava #Obitelji. U pojedinim situacijama kada je trebalo ostali su nijemi i pokazali svoje licemjerstvo. U potpunosti su se distancirali od navijača. Samo oni znaju razlog zašto, isto tako vrlo dobro znaju zašto se karte dijele na prikladne i neprikladne. Hrvatska nogometna obitelj bi trebala biti SVI. Bez ikakvih podjela. To je prava #Obitelj, a ne ovo što HNS pokazuje. Uspjeli su posljednjim potezom razjediniti hrvatsku javnost, hrvatsku navijačku obitelj što se tiče hrvatske reprezentacije. Većina istinskih navijača je uskraćeno za bodrenje Hrvatske sa stadiona, stoga nameće se pitanje: Za koga se uopće igraju utakmice reprezentacije?
