U utakmici u kojoj su svih pet golova stigli iz prekida, Liverpool je uspio svladati Nottingham Forest rezultatom 3:2 nakon što su se gosti dvaput vraćali iz zaostatka. Između dva gola Dioga Jote, za Šumare su strijelci bili Neco Williams i Morgan Gibbs-White. Tri boda domaćinima osigurao je zgoditak Mohameda Salaha na ubačaj Trenta Alexandera-Arnolda.
Podatak koji najbolje sumira prvi dio susreta svakako je onaj da je Liverpool imao 86% posjeda lopte. Osim toga, “Redsi” su imali deset šutova na suparnička vrata i čak šest kornera uz xG od 1,13. Nottingham Forest se zaustavio na brojci od 0,03 i može se reći da su zapravo bili tek pasivni promatrači na otvaranju dvoboja.
Sastav Jurgena Kloppa ove je sezone preživio iznimno turbulentno razdoblje. U ligi su se vrlo rano mogli pomiriti od šampionskih ambicija, a u Ligi prvaka mogli su se samo nadati usponu forme u drugoj polusezoni. Ipak, Liverpoolov se sunovrat nastavio i poslije Svjetskog prvenstva te ih je Real Madrid izbacio već u osminifinala natjecanja. Konsenzus koji se složio oko situacije u Liverpoolu bio je da momčadi nedostaje adekvatni vezni red te je Klopp u nedostatku raspoloživih jedinica isprobavao opciju za opcijom, uglavnom neuspješno.
Svaki čovjek u nekom trenutku života teži za mirnoćom i sigurnošću. Neki se odluče smjestiti u stalnoj sredini tek u penziji, a drugi s manje afiniteta za adrenalin i srljanje u nepoznato naprave to mnogo ranije. Liverpool Jurgena Kloppa zauvijek će ostati zapamćen kao “run and gun” momčad koja nastoji okrenuti kaos u svoju korist. Presing i kontra po oduzetoj lopti osnovna su obilježja verzije nogometa koja se razvila u Njemačkoj, a u javnosti postala popularna pod nazivom “gegenpressing”.
Glavni problem s nogometom koji je, barem dosad, u svojoj karijeri gajio 55-godišnji njemački strateg leži u tome što nije održiv. Unatoč općenitom mišljenju da on umara igrače i da je razlog za brojne ozljede koje su zahvatile Liverpoolovu svlačionicu u zadnjih nekoliko godina, Kloppova va banque igra ima nenadoknadivi nedostatak koji proizlazi iz svog samog načina promatranja nogometa.
U čovjekovoj filozofiji puno prije popularizacije i razvoja nogometne taktike postojala je ideja razmišljanja u kojoj pojedinac ide na sve ili ništa, svjestan da njegovi budući postupci ne utječu sasvim na konačni rezultat. Takve ljude društvo gleda na dva oprečna načina. Ukoliko pojedinac izađe kao pobjednik na kraju priče, utoliko će biti slavljen, ali isto tako u slučaju da na primjer prokocka cijeli svoj imetak, bit će stavljen na stup srama.
Upravo je ta širina mogućih ishoda problem va banque filozofije. Sportaš nije u mogućnosti konstantno igrati na svojoj najvišoj razini, a čak ni ako odigra savršenu utakmicu nije mu garantirana pobjeda jer uvijek postoji šansa da kakav glupi odbijanac pronađe put do golmanove mreže i otme iz ruke naizgled “zasluženu” pobjedu.
Novi način razmišljanja koji je zabilježio veliki rast u nogometnom svijetu u prethodnom desetljeću na nesigurnost rezultata odgovara kontrolom. Manchester City Pepa Guardiole prvi je promovitelj takve ideje nogometa u kojoj je cilj kontrolirati loptu, prostor i vrijeme.
Imajući posjed lopte prednost ide napadaču jer on odlučuje što će napraviti s njom, osvajanjem teritorija garantira se ograničavanje protivnikovih mogućnosti u tranziciji, dok kontrola vremena nudi mogućnost da se akcija izvede u točno onom trenutku koji je najpovoljniji za momčad, bez pritiska realiziranja prilika koje se nasumično pojave.
Takav nogomet iz jednadžbe izbacuje baš spomenutu nasumičnost. Više najgori mogući ishod nije poraz, već možda remi što se žrtvuje tek za djelić najpoželjnijeg rezultata. Ne napada se sa svih 11 nogometaša, nego jedna skupina ostaje pozadi kako bi spriječila nastanak prilike koja bi ugrozila “stabilno stanje” igre. Nekoliko puta će se zbog toga ostati bez glavne nagrade u vidu sva tri boda, ali na duže staze nagrada će biti značajno veća jer su sada mogući ishodi 1 i 3, a ne 0, 1 i 3.
Jurgen Klopp je poput penzionera s početka teksta koji je nekad bio lud za adrenalinom odlučio napokon pronaći sigurnost u svojoj igri. Protiv Nottingham Foresta izveo je sastav koji se tijekom napada postavljao u 3-4-2-1 formaciji s Andrew Robertsonom, Virgilom Van Dijkom i Ibrahimom Konateom u posljednjoj liniji, a ispred njih djelovali su Alexander-Arnold i Fabinho.
Liverpool nije nepotrebno požurivao igru i težio za vertikalnošću pri svakom dodiru, ovaj je put znao da je kvalitetnija momčad i da će im se prilika otvoriti. Ispalo je da se to dogodilo poslije dva slobodna udarca i jednog kornera nakon što su izveli 18 šutova na gol i devet ubačaja sa strane te skupili ukupni xG od 2,87.
Liverpool se i dalje pronalazi otkako je polako krenuo u kompletno rekonstruktuiranje svoje igre. Pogotovo je bilo vidljivo da Konate nije siguran što bi točno napravio s loptom u situacijama koje od njega zahtijevaju da prodre naprijed ili napravi pas između linija, on bi se uglavnom radije odlučio za recikliranje lopte što je učinilo igru jalovom.
U želji za sva tri boda, Liverpool je u drugom dijelu prešao na svoj stari način igre koji je pomaknuo Robertsona prema naprijed i povećao broj riskantnih dodavanja u prostor. Iako iz nepovezanih pogrešaka, dva gola Nottingham Foresta pokazatelj su nekoliko suparnikovih šansi koje Liverpool nije smio dopustiti. Reakcija povratka u poznato okruženje u potpunosti je prirodna i trebat će vremena Liverpoolu da se upozna s novom taktičkom idejom, a ova sezona koja se može označiti neuspješnom na apsolutno svim frotovima savršena je prilika za to.
Još dosta odgovora preostaje za pronaći Jurgenu Kloppu i njegovom stručnom stožeru. Primjerice, vjerojatno bi bila bolja opcija da Trent ne igra kao jedan od pivota protiv niskog bloka, već da se spusti na desnog stopera gdje bi dobio puno više dodira s loptom. Uigrane rotacije u završnoj trećini terena i dalje nisu prisutne.
Nekoliko je puta Liverpool prenio loptu do ruba kaznenog prostora da bi ju vrlo brzo izgubio jer igrači nisu imali pripremljene opcije za dodavanje i kombinatoriku. Ovaj Liverpool trenutno nije ni blizu razine koja je potrebna da bi se konkuriralo za vrh, no to je bila žrtva koju su podnijeli kada su odlučili ponovno “izmisliti” svoju igru u korist optimalnijeg pristupa.
