Kada je 2016. nakon jednogodišnje posudbe u matičnom NK Zagrebu s kojim je ispao iz prve lige došao u Dinamo, Dominik Livaković nije zamišljen kao prvi vratar. On je predviđen kao zamjena Adrianu Šemperu koji je tada slovio kao jedan od najvećih vratarskih talenata.
Sedam godina kasnije, Šemper je skupio osam nastupa za Dinamo i trenutno je u talijanskom drugoligašu Comu. Livaković se pak, od Dinama oprašta nakon više od 200 nastupa, 11 trofeja, najvećih europskih uspjeha u recentnoj povijesti, te kao kapetan i uvjerljivo najskuplji vratarski transfer u povijesti HNL-a.
U Dinamo je došao na mala vrata, a napušta ga nakon osvojenog Superkupa u kojem se nekarakteristično za sebe, pred kraj utakmice ozbiljno zakačio s krilnim igračem Emirom Sahitijem. Možda je zbog toga što je znao da odlazi htio još jednom pokazati publici koliko mu znače Zagreb i Dinamo. No, on je već sve dokazao.
Još u Zagrebu Livaković je pokazivao naznake odličnog vratara. U prvoj punoj seniorskoj sezoni bio je jedan od najzaslužnijih što se Zagreb do zadnjeg kola borio za europsko mjesto, dok je nakon transfera u Dinamo i posudbe nazad u Kranjčevićevu bio jedini igrač vrijedan spomena u ekipi koja je skupila 17 bodova.
Uslijedio je dolazak u Dinamo gdje je trebao mirno čekati svoju priliku. Ona je došla ranije od očekivanog jer je Šemper u svojih prvih nekoliko utakmca darivao protivnike i tako pružio priliku Livakoviću da postane prvi vratar.
Livaković je tu priliku iskoristio i sigurno držao tu poziciju sedam godina. Postao je jedan od igrača koji su obilježili eru u kojoj se Dinamo transformirao od europske kante za napucavanje u ozbiljan europski klub.
Sve trenutke u kojima je spašavao Dinamo nema smisla nabrajati, ali meni osobno se ističu tri trenutka iz povijesne sezone 2020./2021. u kojoj je upravo on bio neopjevani junak. Njegova obrana kaznenog udarca Feyenoordu u utakmici prvog kola grupne faze na Maksimiru koja je završila 0:0 započela je najduži niz bez primljenog pogotka u povijesti europskih natjecanja.
Iste te sezone spasio je Dinamo u Moskvi protiv CSKA u još jednom 0:0 remiju. Dok su sve pohvale (zasluženo) išle na račun Mislava Oršića i Brune Petkovića, bravure Dominika Livakovića ostajale su u drugom planu. Tako je nakon povijesne pobjede nad Tottenhamom njegova čudesna obrana Harryju Kaneu pred sam kraj regularnog vremena u potpunosti pala u zaborav.
🤯 Dominik Livaković double save! @gnkdinamo | #UEL pic.twitter.com/2vUDMqnTaY
— UEFA Europa League (@EuropaLeague) January 20, 2021
No, on nikada nije mario za svjetla reflektora. Tih i samozatajan, svoj status kao miljenik navijača ostvario je samo predstavama na terenu i potpunoj predanosti klubu. Sve ono što je kasnije pretočio i na reprezentaciju.
Tamo je također strpljivo čekao svoju priliku koju, kada je došla, kao i u Dinamu nije ispuštao. Nakon srebra u Rusiji gdje je bio treći vratar, Livaković je trebao biti prva zamjena novom dugoročnom rješenju na poziciji vratara Lovri Kaliniću koji je uskočio na mjesto jedinice nakon reprezentativne mirovine Danijela Subašića.
Kada je Kalinića pogodila kombinacija lošije forme, ozljede i gubitka minutaže u klubu, Livaković je spremno uskočio na mjesto prvog reprezentativnog vratara. Mjesto s kojega je bazu obožavatelja proširio na cijelu Hrvatsku.
Nakon što se Hrvatska sretno i spretno provukla protiv Belgije, Livaković se našao na meti kritika zbog nekoliko lošijih procjena u izlasku. Nečemu što ga je vjerojatno udaljilo od transfera u najjače klubove svijeta.
Unatoč kritikama nakon grupne faze Livaković nije potonuo te je u utakmicama s Japanom i Brazilom odveo Hrvatsku prema borbi za medalje. Tri obranjena penala Japanu i jedan Brazilu zauvijek će ostati u pamćenju svakom navijaču hrvatske reprezentacije.
OFFICIAL: Dominik Levakovic won Man of the Match.🔥🧤✅
— Ēñøçk Købiñä Ëssël Sãrkøbìñä (@Sarkobina) December 5, 2022
Goalkeepers who saved THREE penalties in a single shoot-out in ALL World Cup history:
▪️ Ricardo Portugal vs England in 2006
▪️ Danijel Subašić Croatia vs Denmark in 2018
▪️ Dominik Livaković Croatia vs Japan in 2022 pic.twitter.com/0eZ6edcSdO
Jer to je Livaković. Vratar koji će na kritike odgovoriti predstavama na terenu. Kada je bio na piku javnosti tijekom kvalifikacija, on je nakon razgovora s Lukom Modrićem kritičarima usta začepio predstavama kojima je vodio Hrvatsku do bronce.
Golman koji će protiv Brazila zaključati svoja vrata, a kasnije u intervjuu u šoku i nevjerici ostati bez teksta. Kao da ni sam ne vjeruje da je od svih ljudi on junak četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj i minimalno još toliko van nje.
Postoje argumenti kako je odlazak u Fenerbahçe u najmanju ruku stagnacija, ako ne i korak unazad. No, Livaković nije to zaslužio. Nakon svega što je pružio klubu zaslužio je da sam bira gdje želi nastaviti karijeru.
Zaslužio je ispraćaj kakav je dobio nakon utakmice Superkupa i kakav vjerojatno nije mogao ni sanjati po potpisu za Dinamo. Zaslužio je to jer je ostao dosljedan sebi od početka do kraja puta u Dinamu kroz sve individualne i kolektivne uspone i padove. Zaslužio je to jer je Naš Livi.
