Uoči početka sezone Celta Vigo je bila jedan od glavnih kandidata za ispadanje. To se posebno potenciralo kada je umjesto Chacha Coudeta na klupu došao Carlos Carvalhal, trener kojemu je ovo čak 21. klub koji je trenirao. Prva utakmica protiv Osasune je naizgled potvrdila sumnje jer je Celta na domaćem terenu poražena 2:1.
U zadnjoj utakmici prije stanke za Svjetsko prvenstvo Celta je odigrala 0:0 s Rayom što je značilo da će stanku provesti ispod crte. Nadali su se navijači kako će neuobičajeno duga pauza omogućiti treneru da prenese svoje ideje na igrače i time pomogne klubu u mukotrpnoj borbi za ostanak.
Ipak, čak se ni najluđi navijači Celte nisu nadali kako će u iduću reprezentativnu stanku ući s dva boda zaostatka za mjestom koje vodi u Europu.
Pod pretpostavkom da će kup uzeti Barcelona ili Real Madrid, 7. mjesto će biti dovoljno za Konferencijsku ligu iduće godine. Celta trenutno ima momentum i samopouzdanje na svojoj strani te su predvođeni novim trenerom od kandidata za ispadanje postali kandidati za Europu.
Što se promijenilo?
Prva Carvalhalova promjena na klupi Celte bila je formacijska. Iz Coudetove 4-1-3-2 formacije, Carvalhal se odabrao za konzervativniji pristup s tri stopera. Celta je tako preko noći od najzabavnije momčadi lige postala momčad na čijim utakmicama ne pada previše golova.
Brzo su prestali primati jeftine golove te su u prvih sedam utakmica pod novim trenerom primili samo pet golova. Problem je sada bio u napadu koji je u tom istom periodu zabio također samo pet golova. Njihove zadnje dvije utakmice u siječnju protiv Mallorce i Bilbaa su obje završile 1:0 te ni u jednoj nije bilo prave prilike u 90 minuta nogometa.
Celta je nakon toga doputovala na Benito Villamarin i na iznenađenje svih odigrala utakmicu sezone protiv Betisa u pobjedi 3:4. Carvalhal je vratio formaciju na 4 iza i Celta je u jednoj utakmici umalo zabila golova kao u prethodnih sedam. Joseph Aidoo i Jorgen Strand Larsen su zabili po jedan, a odlični Gabri Veiga je dodao dva gola.
Ta utakmica je demonstrirala kako je Celta sposobna za puno više od utakmica na 1:0. U idućem susretu su upravo tim rezultatom poraženi od Atletico Madrida, momčad iz Viga od tada nije izgubila te su u novoj 4-4-2 formaciji pobijedili u tri od posljednje četiri utakmice i pri tome su zabili devet golova i primili samo jedan.
Nekoliko igrača je posebno proigralo pod palicom novog trenera. Javi Galan je napokon zaigrao dobro u kontinuitetu, a prethodno nepouzdani stoperski par Aidoo i Unai Nunez je postao ogroman faktor u tome što Celta u 12 od 13 utakmica nije primila više od gola.
Najveća promjena u kadru je ubacivanje Carlesa Pereza i Luce de la Torrea u početnu postavu nauštrb Franca Cervija i Oscara Rodrigueza. Također, dogodila se promjena na golu pa je umjesto ozlijeđenog Agustina Marchesina na gol stao Ivan Villar koji je u posljednjih sedam utakmica tri puta mrežu zadržao netaknutom.
Lokalni heroji
Unatoč svim ovim faktorima, glavni protagonisti Celtinog uskrsnuća su lokalni heroji Iago Aspas i Gabri Veiga. Rođeni udaljeni 15 godina i isto toliko kilometara, Aspas i Veiga su odrasli u različitim stoljećima i na različitim stranama estuarija Ria de Vigo, ali su obojica brzo osvojili srca navijača.
Aspas je bio nepoznati mladi igrač kada je ušao s klupe u zadnjem kolu sezone 2008/2009 dok se Celta grčevito borila za ostanak u drugoj ligi. Tada 21-godišnji Aspas je s dva gola spasio klub od noćne more ispadanja u treći rang natjecanja.
Aspas se dugo nakon toga pokušavao probiti i etablirati na velikoj sceni, dok je Veiga puno brže došao do minuta i učinka, a to je za razliku od Aspasa učinio na najvećoj razini.
Veiga je još u kolovozu igrao za Celtu B u trećem rangu natjecanja. Onda ga je Coudet u posljednjem dobrom potezu na klupi Celte promovirao u prvu ekipu, a Veiga mu nije ostao dužan. Odmah je Veiga zaigrao dobro, a početkom listopada je pobjedničkim golom Betisu najavio o kakvom se igraču radi.
Ironično, upravo je Veigin rani crveni karton protiv Almerie u 12. kolu započeo Celtin loš niz rezultata koji je na kraju rezultirao smjenom trenera. Crveni karton je došao samo nekoliko minuta nakon što je Veiga svojim trećim od devet ovosezonskih golova doveo Celtu u vodstvo, ali su s igračem manje na kraju poraženi 3:1.
Između Aspasa i Veige je 66% ovosezonskih golova Celte. Najveći Celtin problem kroz godine je bila ovisnost o Aspasovim golovima, ali se to pojavom Veige promjenilo. Još jednom je Celtina akademija pokazala da je sposobna stvoriti napadača, a potvrđuju Brais Mendez i Joselu koji obojica imaju dobre sezone u svojim klubovima.
Unatoč dobrom učinku pred golom, igra Gabrija Veige nisu samo golovi. Brzo je dobio nadimak El nino de Porrino s obzirom na njegov rodni grad, a najveće riječi hvale za njega ima upravo njegov trener. “On je drukčiji profil od ostalih veznjaka u Španjolskoj. On ne gleda samo najbliže dodavanje, on otvara utakmicu.”
Veigin brzi uspon nije prošao neopaženo i već se šuška o interesu klubova za mladog veznjaka. Navodna otkupna klauzula od 40 milijuna eura ne bi trebala predstavljati problem najvećim klubovima i izvjesno je kako će već na ljeto napustiti klub. Nažalost po Celtine navijače, vjerojatno neće dugo gledati dva lokalna heroja u najdražem im dresu te se kombinacija Aspasovog labuđeg pjeva i Veiginog dolaska na scenu neće produljiti.
Ipak, do tog trenutka ima još puno utakmica, a pred Celtom je pohod na Europu. Iduća tri posjetitelja na Balaidosu su Almeria, Mallorca i Elche, protivnici protiv kojih Celta definitivno ima šanse i protiv kojih će tražiti nastavak uskrnuća. Ako do toga dođe, prvi nastup u Europi nakon sedam godina se ne čini nemoguć.
