Luka Ivanušec ima 24 godine, trenutno igra svoju četvrtu sezonu za Dinamo, a za hrvatsku seniorsku reprezentaciju debitirao je još početkom 2017. godine na China Cupu. Sada se nalazi pred dugo iščekivanim transferom za koji se mislilo kako će se dogoditi mnogo ranije, međutim nekoliko je razloga zašto se događa tek sada.
U sezoni 2021./2022. sve je izgledalo idealno, Ivanušec je s Dinamom izbacio Tottenham u osmini finala Europa lige, a samo tjedan dana kasnije igrao je Europsko prvenstvo s U-21 hrvatskom reprezentacijom gdje je izabran u najbolju momčad prvenstva. Kraj sezone je okrunio odlaskom na europsku smotru sa seniorskom reprezentacijom gdje je u tri od ukupno četiri utakmice ušao u igru. Jedino u prvoj utakmici protiv Engleza nije participirao, u drugoj utakmici protiv Češke ušao je već na poluvremenu umjesto Brekala, u trećoj protiv Škotske je u 76. minuti zamijenio Vlašića dok je u osmini finala protiv Španjolaca ušao na kraju drugog produžetka.
Što je onda pošlo po zlu s igračem koji s klubom igra četvrtfinale Europa lige te je legitiman član reprezentacije koja je u tom trenutku viceprvak svijeta?
S pozicije na poziciju
Nakon što je u sezoni 2018./2019. u dresu Lokomotive postigao šest pogodaka i upisao pet asistencija, Ivanušec je u ljeto 2019. prešao u zagrebački Dinamo za odštetu od tri milijuna eura. U toj, posljednjoj sezoni u Lokomotivi odigrao je ukupno 31 utakmicu u HNL-u, od toga njih 27 na poziciji ofenzivnog ili centralnog veznjaka te četiri na lijevom krilu.
Ako ne računamo tekuću sezonu, od dolaska u Dinamo odigrao je tri pune sezone.
U prvoj sezoni odigrao je 27 utakmica u domaćem prvenstvu no startao je u samo njih 17 te je više bio član rotacije nego standardni prvotimac. Odigrao je 70% minuta na poziciji ofenzivnog veznjaka, 18% na centralnom veznom te po 6% na lijevom odnosno desnom krilu. To je sezona u kojoj je do zimskog prijelaznog roka u klubu bio Dani Olmo koji je nakon toga prešao u njemački RB Leipzig.
U svojoj drugoj sezoni u Dinamu nastupio je u 48 utakmica u svim natjecanjima od čega 30 u HNL-u, 13 u europskim natjecanjima te pet u kupu. 51% minuta odigrao je na poziciji desnog krila, 23% na poziciji ofenzivnog veznjaka, 11% na centralnom veznom te 15% na lijevom krilu. Lovro Majer te je sezone dobio u ruke ključeve momčadi te ubrzo nakon realizirao transfer u francuski Rennes.
Nakon odlaska Majera, u sezoni 2021./2022., Ivanušec je odigrao 42 utakmice ukupno od čega 13 u europskim natjecanjima. 49% minuta proveo je na poziciji ofenzivnog veznjaka, 38% na desnom krilu, 8% na centralnom veznom te 5% na lijevom krilu. Bilo je za očekivati kako će barem nakon odlaska Majera koji je očigledno imao prednost nad njim u prošloj sezoni, Ivanušec dobiti priliku i povjerenje na poziciji desetke. Međutim, uslijedilo je razdoblje u kojem je Bruno Petković odlučio staviti desetku na leđa te odigrao trećinu svojih minuta u toj sezoni na poziciji razigravača.
U jesenskom dijelu tekuće sezone na scenu je nešto ozbiljnije zakoračio mladi Martin Baturina. Dobio je broj 10 na dresu i to je bio dovoljan znak koliko se od njega očekuje. Ivanušec u prvom dijelu sezone nije bio u bajnoj formi, ali nakon pauze zbog Svjetskog prvenstva do sada Luka je konačno dobio kontinuitet na jednoj poziciji. Ove jeseni samo prvu utakmicu nakon stanke nije odigrao na poziciji lijevog krila, a onda od 28. siječnja ove godine i susreta protiv Lokomotive do sada je sve svoje minute odigrao tamo.
Iako ni to vjerojatno nije idealno te je pitanje je li njegova budućnosti na krilnoj poziciji ili pak više u sredini, Ivanušec je napokon dobio barem određeno povjerenje i kontinuitet te ovu sezonu igra u izvrsnoj formi.
Kada su ostali veznjaci odlazili
Ako pogledamo izlazne transfere Dinama u posljednjih pet sezona, prema Transfermarktu ovo su vezni igrači koji su odlazili za odštetu veću od pet milijuna eura.
Bartol Franjić (22) – 2022./2023. | Wolfsburg | 7,5 milijuna eura
Lovro Majer (23) – 2021./2022. | Rennes | 12 milijuna eura
Nikola Moro (22) – 2020./2021. | Dinamo Moskva | 8,5 milijuna eura
Dani Olmo (21) – 2019./2020. | RB Leipzig | 29 milijuna eura
Ivan Šunjić (22) – 2019./2020. | Birmingham | 8 milijuna eura
Ante Ćorić (21) – 2018./2019. | Roma | 6 milijuna eura
Marko Rog (21) – 2017./2018. | Napoli | 13,5 milijuna eura
Neki od njih bili su talentiraniji, neki su bili projicirani za veće stvari, a neki za manje, ali svima je jedna stvar zajednička. Svi su otišli u mlađoj dobi od Luke Ivanušeca trenutno. Prema Transfermarktu, trenutno vrijedi 10 milijuna eura što ga stavlja na treće mjesto u HNL-u, odmah iza dva suigrača Josipa Šutala i Dominika Livakovića. Međutim, za očekivati je da će se na idućem ažuriranju vrijednosti igrača njegova povećati s obzirom na formu u kojoj igra u posljednje vrijeme. Očekuje se da bi visina transfera mogla biti između 10 i 15 milijuna eura što je otprilike rang transfera kakav je napravio i Lovro Majer.
Ivanušec je igrač koji može pokriti doslovno sve pozicije u veznom redu kao i obje krilne pozicije. To je ovisno o sustavu, otprilike pet od deset pozicija na terenu. Osim u prvoj sezoni, Ivanušec praktički u niti jednoj sezoni u Dinamu nije skupio preko 50% minuta na određenoj poziciji.
Koliko je zapravo dobar
Nakon što ga je Dalić izostavio s popisa za Svjetsko prvenstvo u Kataru, Ivanušec je izjavio sljedeće:
“Moram biti bolji, sigurno ću se probati vratiti u reprezentaciju što prije. Moram zapeti, sad je sve na meni. Ako opet budem dobar, bit ću pozvan. Što je presudilo? Jednostavno, moram pogledati s realne strane. Pao sam u formi, nisam bio na razini na kojoj sam trebao biti. To znam i to si zamjeram. Ali, kao što danas kažem i ovim ljudima, ne treba odustajati, neću ni ja. Siguran sam da ću se vratiti bolji.”
Nakon toga, u nastavku sezone Ivanušec je poprilično poboljšao svoju formu i predstave na terenu. Kako bi to predočili najbolje je povući paralelu s primjerom u vidu Lovre Majera. Njih dva igrali su skupa u Lokomotivi, Dinamu, mladoj reprezentaciji i na kraju sada u seniorskoj reprezentaciji. Često se razglabalo tko je bolji, talentiraniji i slično, a Majer je trenutno u prednosti samim time što je već napravio ono što Ivanušeca tek čeka, inozemni transfer. Ali, pogledajmo kako to izgleda na terenu.
Ivanušecove brojke u tekućoj sezoni usporedili smo s Majerovom posljednjom sezonom u HNL-u. Sjetite se kakav je nogomet Lovro Majer igrao prije nego li je napravio transfer, Ivanušec je trenutno po brojkama rame uz rame s njim. Obojica imaju elitne brojke u usporedbi s ostalim veznjacima u ligi, a međusobno su im brojke poprilično usporedive. Brojka prikazuje od koliko posto igrača su u tom segmentu bolji, na primjer, broj 80 predstavlja da je određeni igrač bolji od 80% ostalih veznjaka u ligi u tom segmentu.
Što donosi budućnost
U prošlosti su se spominjali klubovi poput Brentforda, Leedsa, Real Sociedada i drugih, a zadnja informacija koja se pojavila oko transfera je da Ivanušeca želi Vincent Kompany i engleski Burnley, od iduće sezone novi član Premier lige.
“Burnley je samo jedan od klubova koji žele Luku. Prate ga već duže vrijeme, a interes postoji iz svih od pet najjačih europskih liga. Mislim da nije realno da on ovog ljeta ostane u Dinamu”, izjavio je njegov agent Marko Naletilić nakon što je ta informacija izašla u javnost.
Svojim dobrim predstavama u ovoj sezoni vratio se u krug reprezentacije, proljetni dio sezone u Dinamu igra odlično te izgleda kako je njegov transfer na ljeto praktički sigurna stvar. Ključno će biti za vidjeti kako će u budućem klubu postupati s njim. Hoće li iskorištavati njegovu polivalentnost te ga koristiti na više pozicija po potrebi ili će pak u njemu prepoznati igrača koji može raditi razliku. S druge strane, to vuče za sobom u kojem klubu i kojoj ligi će završiti.
Ivanušec je od svog dolaska u Dinamo uvijek bio sporedni lik u seriji, u naslovnim ulogama bili su redom Olmo, Majer, sada i Baturina. Sve od reda brutalno talentirani igrači, to je neosporno, ali to je također legitiman razlog zašto se Ivanušec nije mogao razviti u punoj mjeri u kojoj je možda trebao. Izrazito je polivalentan igrač te su to manje-više svi treneri Dinama dobro „iskorištavali“. Praktički nikada nije dobio kontinuitet na određenoj poziciji te mu većinu vremena puno toga nije bilo podređeno kao njegovim prethodnicima. Njegova univerzalnost koštala ga je razvoja punog potencijala, a svojom vještinom da odigra hrpu pozicija sam sebi je otežao nogometni razvoj i postao kolateralna žrtva u punom smislu te riječi.
