Milijarde funti raspoređuju se kroz nekoliko razreda engleskih liga, a Premier League okreće većinu sredstava, iako se dobar dio raspoređuje i po nižim engleskim ligama. Stoga ne čudi da je ulazak iz Championshipa, drugog razreda engleskog nogometa, u Premier League, poprilično velik zalogaj za klubove čiji su budžeti puno skromniji u odnosu na ono koliko će vodeći premierligaši platiti svoje igrače.
Primjerice, godišnja bruto plaća Kevina De Bruynea u Manchester Cityu iznosi 20 milijuna funti, dok ukupni godišnji izdatak za bruto plaće svih igrača u Luton Townu iznosi nešto manje od 10 milijuna funti. Kako bi smanjili taj razdor i osigurali da neki klubovi ne budu kante za napucavanje, vlasnici Premier League nagrađuju ekipe koje iz Championshipa uđu u viši rang novcem od TV prava, a postoji i niz drugih, indirektnih utjecaja na samu vrijednost kluba kroz koju se prihodi povećavaju.
U 2020. godini Deloitte je predvidio kako ulazak u Premier League nosi između 135 i 265 milijuna funti dodatnih prihoda za nogometni klub godišnje, ovisno o tome mogu li u prvoj sezoni izbjeći instantno ispadanje. Službene brojke Premier League kažu kako se u sezoni 2020./2021. novac od TV prava, ukupno 10 milijardi funti, dijelio između klubova ovisno o tome na kojem mjestu završe i koliko TV prijenosa njihovih utakmica bude.
Pored toga, klubovi koji iz Championshipa uđu u Premier League dobijaju financijsku injekciju u iznosu od 100 milijuna funti, pa se stoga finale playoffa između ekipa koje su završile od trećeg do šestog mjesta često naziva najskupljom utakmicom u nogometnom svijetu. Nakon Swindon Towna, Leicestera 2x, Boltona 2x, Crystal Palacea 3x, Charltona, Watforda 2x, Ipswicha, Birmingham Citya, Wolvesa, West Hama 2x, Derby Countya, Hull Citya 2x, Burnleya, Blackpoola, Swanseaja, QPR-a, Norwich Citya, Huddersfield Towna, Fulhama 2x, Aston Ville, Brentforda i Nottingham Foresta, netko od trojca Luton Town i Middlesbrough/Coventry postat će po prvi puta pobjednik Championship playoffa i svojim navijačima donijeti nemjerljivu sreću.
Luton Town je nakon poraza u prvoj utakmici kod Sunderlanda, u jučerašnjem uzvratu s 2:0 nadoknadio rezultatski manjak i svojim navijačima poklonio put u hram nogometa, na Wembley, kojeg će navijači zasigurno ispuniti u ogromnom broju. Iznenađenje je tim veće jer Luton je 16. po redu najskuplja ekipa Championshipa, stoga je vrijeme da vas podsjetimo ili upoznamo na priču koju je autor ovih redaka već napisao prije 3 godine, uz poneko osvježavanje.
Priča o povijesti
Luton Town je osnovan 1885. godine i igra na istom stadionu, Kenilworth Road od 1905. godine. Sam stadion je od strane engleskih navijača često nazivan jednim od najružnijih, a zanimljivo je kako se na jednu od tribina ulazi doslovce između dvije obiteljske kuće, kao što možete vidjeti niže.
Dolazi iz grada poznatijeg po low cost letovima EasyJeta nego prvoklasnom nogometu, iz najvećeg grada (cca. 200.000 stanovnika) koji nema status “grada” u UK.
Nogometni klub kao najveća zabava radničke klase, koja je činila većinsku populaciju grada tokom 19. i 20. stoljeća, proveo je svojih 10 godina zlatne povijesti u tadašnjem First Divisionu (od 1982. do 1992.), kada je osvojio i svoj jedini trofej – Liga Kup 1988. godine.
Grad je to koji je gotovo 100 godina privlačio najbolje industrijske radnike diljem UK-a u brojne tvornice šešira (nogometni klub i danas nosi nadimak “The Hatters“), kao i tvornicu automobila Vauxhall. Grad koji je, kao i mnogi britanski, platio danak gašenju industrijskih pogona i u poslijednjih 20-ak godina pokušava ponovno izgraditi svoj identitet.
Grad je to danas, izmješanih rasa, nacionalnosti i kultura, te jedan od 3 (uz Leicester i Slough) u kojem bijeli Britanci ne čine više od 50% stanovništva. Grad u potrazi za svojim izgubljenim identitetom… I kao što je to često slučaj, posebice u britanskoj kulturi u kojoj se identitet pojedinca identificira kroz lokalni nogometni klub, tako je i Luton Town dugo bio jedan od rijetkih izvora svjetlosti.
Klub koji je u svojoj davnijoj povijesti zabilježio nastup u finalu FA Kupa 1959. godine, većinu povijesti proveo plešući između First i Second Divisiona, a najveći uspjeh ostvario u već spomenutoj dekadi ’80-tih godina proteklog stoljeća. U jednom trenutku, tokom ranih godina 21. stoljeća, za klub je nastupao i legenda Nogometnih Ikona – Dubrovčanin Ahmet Brković s 31 pogotkom u 196 nastupa tokom 7 godina nastupanja.
Međutim, paralelno s krahom ekonomije grada (u prvom desetljeću 21. stoljeća), financijske poteškoće dovele su do oduzimanja 30 bodova u jednoj sezoni zbog financijskih nepravilnosti, bankrota, tužbi bivših igrača zbog neisplaćenih plaća kao i tužbi saveza zbog plaćanja igrača putem trećih strana, konstantnih promjena vlasnika, rezultirajući na kraju s 3 uzastopna ispadanja u godinama 2006.-2009., te se u sezoni 2009./2010. Luton Town po prvi puta u povijesti susreo s non-league nogometom, u Conference Premier ligi tj. 5. rangu engleskog profesionalnog nogometa.
Očekujući brzi povratak u ligaški sustav natjecanja, ohrabreni i novim financijskim injekcijama u održivom okruženju, nisu se nadali da će tamo provesti čak 5 sezona, uz 3 neuspješna doigravanja za ulazak u League 2.
2018. godine izborili su ulazak u League 1, a ove sljedeće izborili i povratak u Championship, osvojivši naslov u posljednjem kolu, nakon sezone koja je počela izrazito turbulentno. Luton Town započeo je sezonu sporije, no u rujnu + je započela nevjerojatna serija neporaženosti od čak 29 utakmica (sve do poraza od Charlton Athletica 13.4.2019.), koja je i utabala put ka povratku u Championship za Hatterse. Sezona je to u kojoj je i kasniji trener Southamptona Nathan Jones napustio klub i otišao za boljom ponudom u Stoke City dok je bio na vrhuncu, a klub je kao i već jednom ranije u povijesti preuzeo Mick Harford – legenda engleskog (niže)ligaškog nogometa, s 186 golova u 582 utakmice u nekoliko različitih kluba.
Harford je inače radio kao šef Lutonove skautske službe. U početku trener – zamjena, s obzirom da je ekipa zaigrala još bolje, potvrđen je za trenera do kraja sezone. Prvenstvo u kojem su osvojili 68% ukupnih bodova, nevjerojatno iscrpnih 46 kola engleskih nižih liga, na svojim su leđima podjednako iznijeli većinom igrači s Otoka, među kojima se ističe Irac James Collins s 25 golova u 45 utakmica. Ono što je zanimljivo jest da je vlasnik kluba u intervjuu priznao da je cilj kluba bio – opstanak u League 1.
Priča o sadašnjosti
Ekipa je tada prošla kroz rekonstrukciju kako bi bila kompetitivna i kompetitivna za boravak u 6. najjačoj ligi svijeta, u kojoj su prve sezone izbjegli ispadanje, druge sezone mirno plovili i završili na 12. mjestu, a prošle sezone završili šesti i ušli u playoff protiv Huddersfield Towna, kojeg su u konačnici izgubili s ukupnih 2:1.
Ove su sezone zato suvereno brodili ligom i završili na 3. mjestu ljestvice s 80 bodova, što je najbolje od “ostatka svijeta” i standarda kojeg je postavio Kompanyjev Burnley sa 101 osvojenim bodom te njegov pratitelj Sheffield United koji je osvojio njih 91.
Luton je imao tek 8. najbolji napad lige, temeljivši svoju taktiku većinom na prepuštanju lopte suparnicima u formaciji 3-5-2, koja se u izgradnji napada pretvara u 4-3-3. Posjedom lopte su tek 18. ekipa lige s prosječno 45,7%, koliko su otprilike imale i ekipe koje su ispale iz lige – Reading, Wigan i Blackpool. Luton je osim toga uspjeh gradio na granitnoj obrani, koja je u 46 utakmica primila 39 golova po čemu su izjednačena druga najbolja obrana lige s Sheffield Unitedom, a bolji je bio tek Burnley s 35 primljenih golova.
Stoga je jedan od najistaknutijih igrača ekipe bio Ethan Horvath, 27-godišnji vratar američke reprezentacije koji je u 44 utakmice na golu primio 37 golova, a svoju mrežu netaknutom sačuvao 19 puta. Uz njega, istaknuo se i najbolji strijelac ekipe i treći najbolji strijelac prvenstva Carlton Morris koji je zabio 20 golova i dodao 7 asistencija, po čemu je jedan od najučinkovitijih igrača sezone. Ostatak ekipe je izjednačen i nema pojedinačnog iskakanja iz kolektiva, a izrazito su opasni iz prekida u kojima peterac protivnika napune tijelima – 8 igrača najjače jedanaestorke više je od 1,85m.
Sve oči navijača Lutona bit će uprijete večeras na uzvratnu utakmicu Middlesbrougha i Coventrya, a nakon toga na 27. svibanj i 18:45h kad će u finalu playoffa imati priliku, nakon 31 godine, izboriti plasman u najjači rang engleskog nogometa.
U slučaju plasmana u Premier League, vodstvo Luton Towna morat će učiniti puno preinaka na svojem stadionu kako bi on udovoljio najvišim standardima lige, a očekuje se da bi ih to moglo stajati i do 15 milijuna funti. U proteklih 15 godina ovaj je klub prošao katarzu i ispadanje u 5. ligu, a uz vjerne navijače, i igrač Pelly Ruddock-Mpanzu mogao bi postati prvi igrač u povijesti koji je zaigrao u svim rangovima natjecanja s istim klubom.
