Kada je Pep Guardiola osvojio prvi naslov prvaka Engleske s Manchester Cityjem svi su tražili greške i probleme unutar te ekipe. Iako je osvajanje lige sa 100 bodova jedan od najimpresivnijih pothvata u povijesti engleskog nogometa, ispadanje Cityja u četvrtfinalu protiv Liverpoola je bilo ono na što se javnost nakačila. “Ćelava prevara opet ostaje bez europskog trofeja, neka se javi kad s njima osvoji Ligu prvaka” – otprilike je to rečenica kojom su se koristili svi oni koji ne vole City ili Guardiolu, a broj takvih je pozamašan.
Sezone koje su uslijedile su samo dodavale ulje na tu vatru. Guardiola je u Ligi prvaka u ključnim susretima pretjerano kemijao, a europski uspjeh ga je zaobilazio. Iduće sezone ga je izbacio Tottenham na pogon Sona i Llorentea, a sezonu nakon toga je doživio i najviše kritika jer je bolji od njih bio Lyon u četvrtfinalu u COVID uvjetima. U svibnju 2021. je Guardiola imao napokon šansu odgovoriti kritičarima, no Tuchel ga je nadmudrio, a Chelsea je osvojio naslov.
Prošle je godine City također u polufinalu igrao protiv Real Madrida te je bio favorit. Uostalom, pri rezultatu 0:1 u Madridu je City imao 99% šanse za prolazak dalje jer su ukupno vodili s 5:3, a utakmica je ulazila u svoju 90. minutu. Rodrygova dva gola su popularizirala krilatice “Real je Real” i “Mentality Monsters” te je madridski klub u konačnici osvojio naslov prvaka. Put do tog naslova je bio možda i najteži ikad za neki klub, a način na koji su do njega došli je neponovljiv.
Međutim, gledajući samu igru u ta dva susreta prošle godine, dojam je da je City bio bolja momčad. Bojazan od reprize je postojala, prvi susret je Realu dao dovoljno prostora da u uzvratu još jednom izbaci City, no ovoga su puta stvari sjele na svoje mjesto. Pobjednički mentalitet se ispuhao, a Guardiolin sistem je prevladao. U prvom poluvremenu smo gledali jednu od najimpresivnijih nogometnih sekvenci uopće te potvrdu da je City uspješno uklonio i problem koji im je najviše smetao, onaj nasumičnosti kup natjecanja.
Guardiola se odlučio na istih 3-2-2-3 u posjedu kao što ih je postavio i u prvoj utakmici, a što uostalom sada radi u svakoj utakmici. Znao je da će ga Real čekati s niskim blokom zbog čega napad s ovih pet prednjih igrača ne bi bio brojčano dovoljan. Odlučio je preuzeti veći rizik pa bi tako i Walker i Stones ili Rodri išli visoko u situacijama kada bi lopta išla na desnu stranu gdje su operirali De Bruyne i Bernardo Silva.
City je kretanjima svojih igrača uvijek stvarao situacije da ima igrača više na strani na kojoj napada protivničkog beka. Središnji veznjaci su odvlačili braniče, bekovi (tj. lijevi i desni stoper) su bili ispomoć za krilo, a ofenzivni veznjak je zauzimao half-space. Real ne samo da se mogao nositi sa za njih naprednom postavkom igre Cityja braneći tu stranu gdje je lopta, već su time uvijek bili i fokusirani samo na tu stranu te bi druga stativa bila nepokrivena. Prebacivanje lopte na drugu stranu je tako uvijek bila još jedna dodatna i jednostavna opcija za City što se moglo vidjeti čak i pri izvođenju kornera u 21. minuti kada je iza leđa čitave obrane ostao Akanji koji je neometano loptu mogao poslati u sredinu, a udarac Haalanda brani fantastični Courtois.
Prvi gol Cityja je jednostavno savršeni primjer kretanja, kombinatorike i svega onoga što krasi filozofiju Pepa Guardiola. Dok je lopta kod Silve, Stones napada prostor i ide u širinu. Navlači na sebe tri igrača te ima slobodnog Walkera na toj strani. City tako brzinski stvara 3 na 2 prednost s Walkerom, De Bruyneom i Silvom koji ostaje iza leđa braniča. Camavinga i Modrić su okrenuti prema igračima s loptom, Kroos je prespor u trku i prepoznavanju da će lopta ići na Silvu iza njihovih leđa i akcija završava golom za 1:0.
Ovaj zaostali trk Kroosa je na neki način također priča ove utakmice. Modrić i Kroos koliko god da i dalje dobro igrali za svoje godine jednostavno fizički više ne mogu pokriti toliki prostor na terenu u utakmicama kao što je ova. Ancelotti je potencijalno tu mogao reagirati sa zamjenom strana te pomaknuti Valverdea na lijevog veznog s obzirom na to da je Walker puno agresivniji u posjedu nego li Akanji s druge strane, međutim vjerovao je da će ga njegov prokušani recept još jednom izvući iz problema. S obzirom na to da je bilo očito kakav će biti odnos snaga na ovoj utakmici, mogla se napraviti i dodatna korekcija tako da Rodryga pusti na klupi te iskoristi Tchouamenija za dodatnu sigurnost u sredini, ili čak Nacha na lijevom beku, a Camavingu vrati u sredinu.
I dok je City ovako mogao slobodno plesati oko Realove obrane, ono što je možda bilo još impresivnije od njihove igre s loptom je bila njihova reakcija po izgubljenoj lopti. Ako će se ikada u školama prikazivati primjer savršenog presinga i anuliranja protivničkog izlaska s loptom iz svoje polovice, ova utakmica će sigurno biti na popisu takvih. Nevjerojatno je koliko dobro Guardiolina momčad čita protivničku igru, no posebno se mora istaknuti Bernardo Silva.
Pored dva gola koja je zabio, Silva je pokazao da je izuzetno inteligentan igrač. Niti u jednom trenutku u utakmici nije izašao na krivog igrača ili pogrešno procijenio intenzitet presinga koji se od njega traži. Njegova trka, pozicioniranje i svijest o zbivanju na terenu su na najvišoj mogućoj razini te je vrlo vjerojatno da ne postoji trenutno igrač na svijetu koji je kvalitetniji od njega po pitanju tih elemenata.
Silva je bio strijelac i drugog pogotka u prvom poluvremenu, a do njega je i došlo upravo nakon fenomenalnog pokrivanja svih koridora dodavanja. Real Madrid je mogao izaći iz svoje polovice jedino uzaludnom visokom loptom prema naprijed koju šalje Carvajal, a nju kupi Stones i pokreće novi napad koji će završiti golom za 2:0.
Srećom po Real, takav rezultat je ostao nakon prvih 45 minuta, no po svemu viđenom je trebalo biti i više od toga. Courtois je nekoliko puta spašavao svoju momčad od sigurnih golova te su neki mediji otišli toliko daleko i davali mu ocjenu 10 samo da bi izrazili koliko je bio bitan u sprječavanju potopa.
U drugom poluvremenu je City morao samo privesti posao kraju, a čak i s nogom na pola gasa su uspjeli zabiti još dva gola. Jedan je bio i splet okolnosti zbog dodira Edera Militaa s loptom, no drugi je bio još jednom rezultat pametnog presinga, i to u 91. minuti, te u konačnici lagane akcije za 4:0.
Sasvim je jasno da ove sezone u momčadi Pepa Guardiola nema kemijanja. Zna koji mu je sustav najbolji, zna koji će mu igrači igrati u prvih 11, a još nije vidio način na koji će neki protivnik zaustaviti njegovu za sada savršenu formulu. Protiv Intera će u finalu biti ogroman favorit jer se na papiru to čini kao jedan od većih disbalansa snaga u novijoj povijesti Lige prvaka. Inzaghi je kup majstor i ako ga se treba u neku situaciju postaviti protiv momčadi koja je nadmoćnija od njegove, ovo je upravo takva koju najviše voli, no bez obzira na to, osvajanje titule Lige prvaka protiv ovakvog Cityja bi bilo ozbiljno iznenađenje.
Ako uistinu City osvoji Ligu prvaka i time se zaustave priče o njihovom podbacivanju u Europi te Guardioli kao prevari, jasno je da će se u javnosti potegnuti sve glasnije jedno drugo pitanje. Ono o legitimnosti ove momčadi s obzirom na financije. Da se razumijemo, nisu ni City ni PSG kreirali moderni nogomet. On je dolazio postepeno, od kralja Franca, preko obitelji Agnelli i Berlusconija, do Abramovića, Amerikanaca i vlasnika s Bliskog istoka. Međutim, City ipak ima trenutno jednu mrlju na sebi, a to je da i dalje nad klubom visi 115 optužbi o kršenju financijskih regulativa. Vrlo je vjerojatno da do neke kazne neće doći jer bi ona ozbiljno naštetila ugledu Premiershipa koji je u novije doba na svom vrhuncu.
Potencijalno osvajanje naslova znači i da ćemo se vremenom morati pomiriti s nekim novim imenima na vrhu nogometne Europe. Ono što je sada City već za nekoliko godina može postati Newcastle. Za 15 godina pak već netko drugi može isplivati ukoliko se u taj klub uloži. Biti će sigurno primjera ludog trošenja koje neće rezultirati uspjehom, ali već sada imamo dovoljno primjera pametnog ulaganja i razvijanja klubova u koje su upumpani milijuni. Svidjelo se to nekome ili ne, vrijeme će iznjedriti neki novi City ili više njih, a ustaljeni velikani će se morati s time boriti. I oni su u nekom trenutku svoje povijesti zbog nekog faktora došli na vrh Europe, a City sada predvodi novi val. Val koji dobrim dijelom ima političku pozadinu, ali koji je kako stvari stoje neizbježan.
