Moderni nogomet svakoga dana sve više postaje priča o izdaji i novcu čija količina svakoga dana raste u sve basnoslovnije iznose. Upravo zato, igrači koji se odupru tomu i podsjete na neke starije, romantičnije dane, postanu univerzalno omiljeni među nogometnim kibicima.
Jedan od takvih je i Marco Reus koji je jedan od rijetkih nogometaša koji nema niti jednog hatera. Simpatični Nijemac, jedan je od posljednjih bastiona nogometa kakav je nekad bio čime se popeo visoko na ljestvici obožavanja svakog neutralnog navijača.
Na kraju ove sezone, Reus nakon 12 godina napušta redove Borussije Dortmund. U svojoj karijeri imao je brojne uspjehe, ali nikako nije uspio podići toliko željeni pehar Bundeslige i Lige prvaka. Može li ovosezonska kampanja Borussije u najelitnijem europskom natjecanju zaključiti kraj jedne blistave karijere, koja je nažalost imala puno više padova nego uspona?
Kako je sve počelo?
Junak ove priče rođen je 31. svibnja 1989. godine. Mjesto rođenja je upravo Dortmund, grad koji je donio Reusu puno sreće i nogometnih uspjeha u životu. Iako je dugih 12 godina bio vjeran Borussiji Dortmund, nije uvijek krasio žutu boju dortmundskog dresa.
Svoje prve nogometne korake počeo je u lokalnom klubu Post SV Dortmund. Sa samo četiri godine se počeo baviti nogometom, a njegov talent je brzo primijetio klub koji danas zove domom. Nakon deset godina akademije Borussije Dortmund, 2006. godine mu je rečeno da nije dovoljno fizički razvijen i da neće uspjeti.
Tada je otišao u Rot Weiss Ahlen, klub koji ga je prihvatio objeručke i pomogao ga oblikovati u zvijezdu svjetskog nogometa. Iako je bilo jako teško otići od kuće, korak je to koji je bio prijeko potreban Reusu da nastavi svoj nogometni razvoj.
U klubu koji se natjecao u 2. Bundesligi je napravio svoje prve seniorske korake. Nakon njegovog odlaska su pali sve do u četvrtog ranga njemačkog nogometa. U ljeto 2009. je Borussia Mönchengladbach za milijun eura dovela mladog Reusa u svoje redove.
Dvije godine kasnije im je pomogao izbjeći ispadanje, a sezonu poslije su završili četvrti i tako osigurali mjesto u Ligi prvaka. Reus je te sezone bio najbolji pojedinac svoje momčadi s 18 pogodaka.
Dobri nastupi u dresu Mönchengladbacha nisu prošli nezapaženo i Reus se u ljeto 2012. vratio u klub koji podržava i navija za njega cijeli život. Tada je jedna Borussija prodala drugoj mladog Nijemca za 17 milijuna eura.
Došao je pod okrilje Jürgena Kloppa, koji je vodio Borussiju do dva uzastopna naslova nakon devet godina bez titule, a ispred njih je bila povijesna sezona u kojoj su dogurali sve do finala Lige prvaka.
Sezona 2012./2013.
Sezona je to koja je označila proboj Reusa na svjetsku scenu. Ekipa koja je imala Roberta Lewandowskog, Marija Götzea i Reusa u napadu oduševila je nogometnu javnost. U grupi su bili s Real Madridom, Ajaxom i Manchester Cityjem. Marco Reus je te sezone u 49 nastupa imao čak 19 golova i 16 asistencija.
Grupu su apsolvirali s čak 14 bodova, a za njima je Kraljevski klub kaskao tri boda. Reusov prvi pogodak je bio u utakmici protiv Cityja koja je završila 1:1. Zabio je i jedan Realu na Santiago Bernabeu gdje je završilo 2:2 te Ajaxu u gostujućoj pobjedi 4:1.
U osmini finala dočekao ih je snažni Šahtar Donjeck. Reus i ekipa su prvu utakmicu u gostima završili rezultatom 2:2, a na Signal Iduna Parku su slavili rezultatom 3:0. U četvrtfinalu je Kloppov Dortmund domaćom pobjedom 3:2 i golovima Reusa u prvoj minuti sudačke nadoknade te Felipea Santane (doduše iz zaleđa) dvije minute nakon Nijemca.
Pravi test je došao pred Kloppa i ekipu u polufinalu. Ponovno su se susreli s moćnim Realom, a njemačka je momčad sjajnom predstavom pobijedila 4:1. Lewandowski je na tom susretu postigao četiri pogotka i dokazao o kakvom se napadaču radi. U Madridu pak, Real je slavio 2:0, ali to je bio nedovoljan rezultat za prolazak u finale.
Dana 25. svibnja 2013. godine, vidjeli smo prvo njemačko finale u povijesti Lige prvaka. Na Wembleyju su se sastali Borussia Dortmund i Bayern München. U odličnoj utakmici za obje momčadi ipak je bila bolja bavarska momčad. Pogotke su zabili Mario Mandžukić i Arjen Robben, a İlkay Gündoğan je bio strijelac za Reusovu momčad.
Ova sezona je bila povijesna i za Reusa, kao i za Borussiju. No, Bayern je toga ljeta kupio Lewandowskog i Götzea te je najuzbudljiviji napad europskog nogometa došao do kraja. Kraj te sezone je označio i pad Reusa u formi koji je odlučio ostati vjeran svome klubu.
Pad u formi i brojne ozljede
S dva ponajbolja igrača, Reus se pronašao u skroz novoj sredini. Preko noći je ostao jedini superstar u toj ekipi. Dortmund je uspio izboriti četvrtfinale Lige prvaka, gdje im se osvetio Real i osvojio svoju desetu titulu najelitnijeg europskog natjecanja.
Te sezone je Reus čak 98 dana izostao zbog ozljeda gležnja. No, na žalost brojnih ljubitelja nogometa, tu ozljede nisu stale. Da stvar bude gora za Reusa, u posljednjoj prijateljskoj utakmici uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu, zaradio je novu ozljedu zbog koje nije putovao u Južnu Ameriku.
Njegovi suigrači iz reprezentacije su se tamo okitili svjetskom slavom, a nesretni Reus je sve to gledao s televizije. Bol mu je donekle ublažila gesta Götzea koji je s njegovim dresom proslavio osvajanje zlata.
Vrhunac njegovog bolovanja je došao u finalu kupa, u svibnju 2017. godine, kada je protiv Eintracht Frankfurta zadobio puknuće prednjeg križnog ligamenta. Propustio je čak 220 dana i od te ozljede nije više bio isti.
Do danas, nesretni junak naše priče je imao problema sa svakim dijelom noge. Prema Transfermarktu, imao je najviše problema s gležnjevima, a poslije prednjeg križnog ligamenta, puno ozljeda je bilo u vezi koljena.
No, iako je njegovu karijeru obilježilo puno ozljeda, svejedno je popularan i omiljen među publikom. Tako je završio na coveru FIFA-e 17, što je označilo njegovu popularnost iako nije rezultatski ni fizički mogao izvršiti zadaće koje su se tražile od njega.
Mnogi igrači su prolazili, ali Reus je ostajao. Henrikh Mkhitaryan i Pierre-Emerick Aubameyang pridružili su se njemačkom reprezentativcu i ostavili dobre nastupe iza sebe. No, najlegendarniji trenutak je slavlje Aubameyanga i Reusa maskiranjem u Batmana i Robina. Do tog slavlja je došlo u 3:0 pobjedi nad rivalom Schalkeom, već sad davne 2015. godine.
Posljednji ples
Iako su ove sezone završili na petom mjestu, mogućnost za osvajanjem Lige prvaka još uvijek postoji. Naime, Edin Terzić je okupio mladu ekipu i iako je Reus daleko od stare forme, postoji nada da će veteran kluba Dortmund napustiti s najvećim klupskim trofejem. Svih 169 golova i 130 asistencija u 425 nastupa za Borussiju, Reus bi mijenjao za posljednji trenutak slave s klubom za koji navija cijeli život.
Nakon odigranih polufinala između PSG-a i Borussije, postoji nada da će ovaj nogometni romantičar podići taj nedosanjani pehar Lige prvaka. Borussiju i Reusa u finalu s druge strane čekaju već dobro znani Bayern ili Real, koji su mu svaki po jednom uskratili europsku slavu.
Kod brojnih nogometnih ljubitelja ostaje žal što ovaj čovjek nije imao trofejniju karijeru, koju je svojom igrom apsolutno zaslužio. Da nije bilo ozljeda, možda bi i bio u debatama za najboljeg igrača na svijetu. No, ovako se samo možemo pitati – Što bi bilo kad bi bilo?
