Zadnjih tjedana veliku medijsku prašinu podigao je potez Marka Tolića, igrača Dinama na posudbi u Mariboru. Prije nepuna tri tjedna igralo se finale slovenskog kupa između ljubljanske Olimpije i Maribora, a u devetoj minuti sudačke nadoknade pri rezultatu 0:0 dosuđen je jedanaesterac za Maribor. Odgovornost je preuzeo Tolić, stavio loptu na bijelu točku, uzeo zalet i pokušao panenkom. Golman Olimpije ostao je na sredini gola, uhvatio živu loptu te obranio kazneni udarac. Tako je Tolić postao tragičar koji je propustio osigurati trofej kojim se Maribor zadnji put okitio još prije sedam godina.
Nakon utakmice sportski direktor Maribora Marko Šuler javno je opleo po Toliću rekavši kako je tim potezom stavio sebe iznad kluba te da ga više ne vidi u dresu Maribora. Nakon nekoliko dana okrenuo je priču i rekao da je bio emotivan nakon utakmice i kako je sve izvučeno iz konteksta.
Dva dana nakon utakmice oglasio se i sam Tolić koji se ispričao i poručio sljedeće:
“Veselio sam se svakom uspjehu ove momčadi i davao maksimum kroz golove i asistencije. Žalosno je što sam se doveo u situaciju da će se mojih devet mjeseci u Mariboru pamtiti po ovom promašenom penalu. Jedini krivac sam ja. Donio sam pogrešnu odluku. Nikad si neću oprostiti nepromišljeni potez. Nikad.”
Tolić je odigrao odličnu sezonu na posudbi u Mariboru, postigao je 11 golova i k tome dodao 14 asistencija te, uz Žana Vipotnika, bio najbolji pojedinac u momčadi. I dalje je Dinamov igrač pod ugovorom, a nakon cijele hajke oko panenke njegov ostanak u Sloveniji ne čini se toliko izglednim. Sada, s nepunih 27 godina na leđima, pred njim je odluka o nastavku karijere.
Nogometni put
Marko Tolić izdanak je Dinamove omladinske škole gdje je igrao u uzrastima zagića, limača i pionira da bi nakon toga s 13 godina otišao u tadašnju Croatiju iz Sesveta. Tamo se zadržao dvije i pol godine kada prelazi u Lokomotivu gdje igra za kadete i juniore sve do početka 2015. kada odlazi na posudbu u Sesvete gdje i započinje njegov seniorski put. Većinu vremena proveo je igrajući u drugom rangu hrvatskog nogometa te kao Lokomotivin igrač bio po brojnim posudbama; Sesvete, Hrvatski Dragovoljac, Lučko i Gorica klubovi su kroz koje je Tolić prošao u svojim seniorskim počecima.
Praktički nikakvog konkretnijeg učinka u seniorskom nogometu nije imao do sezone 2017./2018. kada je s 21 godinom u tadašnjoj Drugoj HNL upisao osam pogodaka u 24 nastupa za Sesvete. Godinu dana nakon, u sezoni 2018./2019. kreće strelovit uspon, brojka pogodaka se gotovo udvostručila, a Tolić je bio uvjerljivo najbolji igrač Druge HNL u kojoj je postigao 15 pogodaka te sezonu završio kao drugi strijelac lige iza Leona Benka. Takva sezona kao nagradu donijela mu je povratak u Lokomotivu u sezoni 2019./2020. gdje je u svojoj prvoj seniorskoj sezoni u prvoligaškom društvu postigao 14 pogodaka, 11 u HNL-u i tri u Kupu, te upisao pet asistencija. U toj sezoni HNL-a više golova od Tolića postiglo je samo šest igrača; Antonio Čolak, Mijo Caktaš, Mirko Marić, Kristijan Lovrić, Mislav Oršić i Ivan Krstanović.
Uspon u karijeri se nastavio, a već iduće sezone u ljeto 2020. stigao je poziv Dinama koji je Tolić obje ručke prihvatio. U 14 mjeseci je došao od Druge HNL do Dinama što je prava rijetkost. Nakon dugog lutanja po drugoligaškim terenima, s 24 godine Marko je ispunio svoj dječački san potpisom za klub iz Maksimira.
Situacija u Dinamu
Od dolaska na Maksimir, Tolić nikako nije uspio uhvatiti kontinuitet minuta i igara. Većinu vremena je ulazio s klupe te je u svojoj prvoj sezoni u Dinamu upisao 30 nastupa pritom upisavši samo 944 minute što bi značilo da je u prosjeku na terenu provodio 30-ak minuta po utakmici. U to, ne pretjerano puno vremena u igri, upisao je pet pogodaka i k tome dodao dvije asistencije. Uslijed skromne minutaže u prvoj sezoni, Tolić je odlučio ostati u Dinamu te se pokušati izboriti za svoje mjesto u momčadi. Nije mu to baš pošlo za nogom pošto je u idućoj sezoni skupio još manje minuta, točnije 818 minuta u 31 nastupu. Međutim, za ono malo vremena što je provodio na terenu pokazivao je naznake svog talenta i vica u igri.
U prošloj sezoni HNL-a na 90 odigranih minuta Marko Tolić je bio najbolji razigravač lige u zadnjoj trećini terena. Niti jedan igrač nije imao više dodavanja u posljednju trećinu od njega, a jedino je Kristijan Lovrić imao više ključnih dodavanja uz znatno manje dodavanja u zadnju trećinu. Zapravo, jedino Filip Krovinović može donekle stati u istu rečenicu s njim po kvaliteti proigravanja u posljednjoj trećini. Naravno da je olakotna okolnost što je Tolić odigrao znatno manje minuta od svojih konkurenata, no svejedno je vrlo dobar indikator kakvu razliku može raditi na HNL terenima.
Za vrijeme njegovog boravka u Dinamu, zapravo jedina utakmica na velikoj europskoj sceni u kojoj je dobio priliku je bila ona protiv Seville na Maksimiru. Tada je, uslijed ozljeda Ademija i Ivanušeca, Tolić zaigrao u početnom sastavu u veznom redu zajedno s Mišićem i Gojakom. Odigrao je odličnu utakmicu te zagolicao maštu mnogima, međutim pitanje je koliko je realno da u kontinuitetu uopće može dobivati priliku, a onda i raditi razliku na toj razini. Kao i svaki drugi igrač, Tolić ima svoje mane. Ponajviše mu zamjeraju nedostatak brzine i njegovu igru u obrambenoj fazi. Ima u tome istine te je teško očekivati kako će Tolić biti prvotimac u sastavu Dinama u europskim utakmicama, pogotovo kada u sastavu imate dečka po imenu Martin Baturina.
Međutim, Tolić ima sve što je potrebno da bi radio razliku u HNL-u. Ono što je za vrijeme Nenada Bjelice na klupi Dinama bio Damian Kądzior, to u idućoj sezoni Igoru Bišćanu može biti Marko Tolić. Kądzior je u dvije sezone 46 puta krenuo u početnom sastavu u domaćem prvenstvu i pritom upisao 16 pogodaka i 21 asistenciju dok je u europskim utakmicama imao značajno manju ulogu. U ovom slučaju profitirale bi i jedna i druga strana. Dinamo bi dobio igrača koji je sposoban raditi razliku i rješavati solidan broj utakmica u HNL-u, a Tolić bi dobio određen broj minuta i prilika. Također bi uvijek postojala mogućnost da se zbog razno raznih faktora otvori šansa i u nekim ozbiljnijim utakmicama.
Aktualna sezona
S obzirom na relativno malu minutažu koju je imao u Dinamu, Tolić je sa svojih 26 godina odlučio potražiti novu sredinu. Stigao je tada poziv Damira Krznara iz Maribora koji je Tolić prihvatio i zaputio se put Slovenije. Tamo je dobio sve ono što u Dinamu nije toliko lako zadobiti, a to su povjerenje i kontinuitet. U 33 nastupa skupio je 2529 minuta odnosno provodio 77 minuta u prosjeku na terenu, a za to vrijeme je postigao 11 pogodaka (sedam u prvenstvu i četiri u kupu) i k tome dodao 14 asistencija. Na oko izvrsne brojke koje ga čine najboljim asistentom lige. Tolić ima 21 izravno sudjelovanje kod gola u te tako dijeli prvo mjesto u cijeloj ligi s još dva igrača. Prvi je njegov trenutni suigrač Žan Vipotnik (koji se također spominje u kontekstu Dinama), a drugi je Mirlind Daku, igrač Osijeka na posudbi u Muri.
Koliko je Tolićeva sezona u Mariboru sjajna govori i podatak kako je u posljednjih deset sezona samo jedan igrač imao više asistencija nego on u ovoj sezoni, a bio je to Amir Dervišević u sezoni 2018./2019. kada je također u dresu Maribora upisao 15 asistencija. Istina, ne toliko poznato ime široj nogometnoj javnosti, a činjenica je da je Dervišević danas u 30-oj godini života već više od godinu dana bez kluba i angažmana. Razni pojedinci su imali vrlo dobre brojke u slovenskoj ligi, a igrači čija imena su nam slabo poznata bi upisivali preko deset asistencija u jednoj sezoni. Predrasude o slovenskoj ligi kao znatno slabijoj od HNL-a većinom su opravdane i istinite no slučaj Tolić je iznimka te ne spada u isti koš s drugim igračima koji su također na neki način dominirali ligom.
Moderni nogomet ili stara škola
„U moje vrijeme kad ja na centru primim loptu pa jednog drugog trećeg predriblam i dođem do gola. Tak se to nekad igralo.“
Tako govori Robert Prosinečki, popularni Žuti, u novoj reklami za Privrednu banku Zagreb, a Tolić je jedan od igrača koji se definitivno može pronaći u toj izjavi. Igrač zbog kojeg ljudi dolaze na utakmice, koji privlači pažnju svojim potezima te kojeg je zbilja užitak gledati na terenu s loptom u nogama.
Na kraju, ova cijela situacija s izvođenjem jedanaesterca u javnosti je pomalo bacila mrlju na njegovu odličnu sezonu. Toliću ovo nije prvi puta da je pucao tako, zabijao je panenkom u dresu Sesveta, Lokomotive, pa i ove sezone u dresu Maribora. Ali to je tako, igrač kojem to prođe automatski dobiva status božanstva dok onaj koji ne uspije u svom naumu instantno postaje teški egomanijak koji se zabavlja na terenu i stavlja sebe ispred ekipe.
Svaki čovjek, pa tako i svaki profesionalni nogometaš, ponekad donose krivu odluku, ali rijetki su igrači koji će u onom trenutku na onakav način izvesti kazneni udarac. Malo je onih koji su panenkom zabili nekoliko pogodaka u karijeri. Nema mnogo takvih koji imaju takav lažnjak i na taj način rolaju loptu. Marko Tolić je poseban igrač, a Dinamu bi baš jedan takav dobro došao.
