Tijekom jesenskog dijela sezone stvari za Dinamo nisu izgledale dobro. Klub su zadesile ogromne turbulencije na svim poljima, a momčad je na terenu izgledala poprilično loše. Jako su teško probijali momčadi koje bi se povukle i organizirano branile, a Modri su prema naprijed bili spori, jalovi i nedovoljno konkretni. To je bio glavni razlog zbog kojeg se u igrače upiralo prstom i krivilo ih se kako ne igraju na razini koja se od njih očekuje.
Jedan od njih bio je i Martin Baturina.
Paradoksalno, ali u aktualnu sezonu je zapravo krenuo vrlo dobro. Dinamo je igrao derbi protiv Hajduka u Superkupu, a Baturina je bio strijelac jedinog pogotka vrijednog trofeja. Pred momčadi su bile utakmice u europskim natjecanjima, a nakon uvjerljivog prolaska Astane uslijedilo je ispadanje u dramatičnoj završnici protiv AEK-a.
Dinamo je tako završio u kvalifikacijama za Europa ligu gdje ih je čekala praška Sparta. Baturina je u uzvratu ponovno postigao jedini gol za svoju momčad što na kraju nije bilo dovoljno prolazak dalje. Nakon toga, njegove predstave na terenu strmoglavile su se nizbrdo.
Polusezonu je završio sa samo tri gola i bez iti jedne asistencije, a jedno vrijeme se čak propitkivalo treba li biti član udarne postave. Zimska stanka bila je nešto što su svi u klubu željno iščekivali. Dinamo je tada zaostajao sedam bodova za prvim Hajdukom, a prva utakmica proljetnog dijela trebala je biti rezultat rada na pripremama. Ipak, desilo se sasvim suprotno.
Lokomotiva je Modrima utrpala tri komada, uvjerljivo slavila te priuštila hladan tuš Sergeju Jakiroviću i njegovoj momčadi. Nakon tog poraza Dinamo je malo po malo počeo izgledati sve bolje, a od tada do danas upisali su 15 pobjeda, tri remija i samo jedan poraz.
Kako je momčad izgledala bolje, tako se Baturinina forma postepeno dizala. Nakon prolaska Real Betisa, u osmini finala Konferencijske lige čekao ih je PAOK, a u prvoj utakmici na Maksimiru Dinamo je slavio 2:0. Nakon toga je uslijedio prvenstveni ogled protiv Slaven Belupa, a Jakirović je uoči uzvrata odlučio odmoriti Baturinu.
Nisu se stvari na terenu odvijale po planu, a u 59. minuti gosti iz Koprivnice su izjednačili na 2:2. Tri minute kasnije Jakirović je uveo Baturinu u igru, a ovaj s dva gola riješio utakmicu. Dinamo je na kraju slavio s visokih 5:2, a to je bio samo nastavak dobrih igara u drugom dijelu sezone. U uzvratu protiv PAOK-a u Modri su izgubili s visokih 5:1, a nakon ispadanja iz Europe momčad se vratila prvenstvenim obvezama.
Susret protiv Rudeša na Kranjčevićevoj bio je posljednja utakmica prije reprezentativne stanke za koju je Zlatko Dalić pozvao Baturinu za pripremni turnir u Egiptu. Modri su tek u 60. minuti uspjeli slomiti otpor domaćina golom Morena Živkovića, a u ulozi asistenta našao su upravo Baturina. Međutim, samo tri minute nakon uhvatio se za zadnju ložu i uz bolnu grimasu napustio teren te je morao otkazati svoje pojavljivanje u reprezentaciji.
Ozljeda ga ni najmanje nije poremetila, a nakon toga je samo nastavio tamo gdje je stao. Od već spomenute utakmice protiv Slavena do danas upisao je tri gola i tri asistencije u devet nastupa, a u tom razdoblju ima konkretniji učinak nego u cijelom prvom dijelu sezone što dovoljno govori o promjeni momentuma.
Proces sazrijevanja
Dinamo je i ranije imao mlade igrače od kojih su se očekivale velike stvari, ali oni su se razvijali u totalno drugačijem kontekstu. U prošlom ljetnom prijelaznom roku klub su napustila tri ključna igrača – Dominik Livaković je otišao u Fenerbahče, Josip Šutalo u Ajax, dok je Luka Ivanušec ostvario transfer u Feyenoord.
Njihove zamjene ili nisu dovedene ili su dovedene prekasno, a neki od njih poput Luke Stojkovića imali su nesreću da su se ozlijedili odmah po dolasku. Baturina je tako praktički preko noći morao preuzeti ogroman dio tereta i odgovornosti u igri Dinama.
Ako postavimo stvari kako je Bruno Petković uvijek bio prvo ime u napadačkom dijelu momčadi, ulogu drugog igrača dugo je obnašao Mislav Oršić. Nakon njegovog transfera u Southampton tu dužnost je preuzeo Ivanušec, a Baturini je u tom periodu savršeno odgovarala uloga iz trećeg plana gdje sav fokus napada nije bio na njemu.
U Petkoviću i Ivanušecu je imao iskusnije igrače koji su u ključnim trenucima bili spremni preuzeti stvari na sebe, a to je rezultiralo njegovom odličnom prošlom sezonom. U 34 nastupa u HNL-u postigao je šest golova i k tome dodao 12 asistencija, a u novoj sezoni očekivao se daljnji napredak. Ipak, on se nije dogodio instantno.
Iz uvjeta u kojima se neometano mogao razvijati našao se u situaciji gdje, s tada nepunom 21 godinom, odjednom mora raditi sve. Kreirati, zabijati, asistirati te samim time preuzeti puno toga, pogotovo u napadačkom dijelu, na sebe. Za igrača njegovih godina, to je poprilično iluzorno očekivati.
Što Baturinu izdvaja od ostalih?
Iako je nedvojbeno s tehničke strane iznimno potkovan, to nije njegova glavna prednost nad drugim igračima na njegovoj poziciji. Ono što ga izdvaja je njegova okomitost prema suparničkom golu, u svakom smislu te riječi.
Kada se nađe u situaciji gdje prima loptu između linija izrazito je konkretan, bilo to osvajanjem prostora s loptom u nogama ili pak podvaljivanjem ili udarcem. U prijevodu, radi nered u posljednjoj trećini na sve moguće načine. Jako je okomit u završnici, a za toliko, i dalje, mladog igrača donosi izrazito kvalitetne odluke na terenu. Izvanredan je u povezivanju i prenošenju lopte iz vezne linije u napad, a u posljednje vrijeme je počeo biti konkretniji i što se tiče udaraca.
Unatoč slabijem prvom dijelu sezone, Baturina je i dalje na uzorku cijele sezone prvi igrač u HNL-u po dodavanjima u posljednju trećinu terena s njih 15 po susretu. Slijedi ga njegov klupski suigrač Josip Mišić s nešto više od 13, a nitko drugi od veznjaka nema više od deset. U kategoriji ključnih dodavanja nalazi se na drugom mjestu s njih 2,17 po utakmici, a ispred njega je jedino najbolji asistent lige Toni Fruk.
Također, bilježi 1,4 uspješan dribling po utakmici po čemu je najbolji u konkurenciji veznjaka, pet igrača u cijeloj ligi se nalazi ispred njega u toj kategoriji, ali svi od reda su krilni igrači. Koliko je okomit i direktan prema suparničkom golu pokazuju i njegove brojke u Konferencijskoj ligi ove sezone.
Tako se, u konkurenciji ofenzivnih veznjaka i krila, nalazi među četiri posto najboljih igrača po unošenju lopte u posljednju trećinu terena. Progresivnost generalno kao statistički parametar najbolje opisuje Baturinu kao igrača – po progresivnim nošenjima nalazi se u među najboljih 16 posto najboljih, dok je po progresivnim dodavanjima među 12 posto.
Izgleda kako je sada krizni period definitivno iza njega, a Dinamo je za završnicu sezone dobio ogromno pojačanje iz vlastitih rezervi. Iako ga je ozljeda spriječila da bude s reprezentacijom na zadnjem okupljanju, ima se pravo nadati pozivu za predstojeći Euro u Njemačkoj. Nakon toga mu vjerojatno slijedi transfer u neku od najjačih europskih liga što svojim talentom, ali i igrama, svakako zaslužuje.
Uslijed svih okolnosti, ne treba previše čuditi to što je Baturina svojevremeno imao oscilacije u igri. Na kraju krajeva, više-manje svi igrači u njegovim godinama ih imaju, ma koliko god talentirani bili. Od njega se ne očekuje da odigra nekoliko odličnih utakmica, već da u kontinuitetu pruža dobre predstave na terenu.
U posljednje vrijeme pokazao je kako je to u stanju te je uz Mišića i Petkovića postao najvažniji kotačić momčadi. Baturina je samo još jedan od primjera toga koliko je zahtjevan put od talenta do ozbiljnog igrača zrelog za najveće domete. Kako sad stvari stoje, na pravom je putu da to i postane.
