Prvo od mnogih najavljenih, ali i nužnih, pojačanja već je potpisalo za Dinamo, niti tjedan dana od završetka prethodne sezone. Nova Uprava zagrebačkog kluba požurila je u osiguranju potpisa 24-godišnjeg Maximea Bernauera koji stiže iz druge francuske lige. Odšteta je plaćena u visini oko 1,3 milijuna eura, uz mogućnost još nekoliko stotina tisuća ovisno o ugovorenim bonusima s dosadašnjim Bernauerovim klubom, Parisom FC.
S obzirom na Dinamov renome i očitu želju da se kvalificira u Ligu prvaka, ovakav ulazni transfer iz nižerazrednog kluba ne odaje dojam snage i moći kakav bi inače novoizabrani čelnici Modrih htjeli ostaviti. Ipak, Bernauerov je dolazak upravo u skladu s profilom Darija Šimića i Igora Bišćana koji su dosad svoj posao radili povučeno, ne željevši se na početku svojih mandata bahatiti i dalje nedokazanom kvalitetom rada, a anonimni francuski stoper s gotovo savršenim spojem stila igre i prednosti i mana mogao bi postati krunski dokaz njihove stručnosti.
Bernauer nije prvi igrač koji stiže u HNL iz Ligue 2. Dapače, Hajduk je na zimu u svoje redove doveo Marokanca Yassinea Benrahoua koji se u svega nekoliko mjeseci dokazao kao siguran član prve postave. Njegov je transfer bio dočekan s ogromnom dozom skepse i podsmjeha, pogotovo kada se ubroji i činjenica da se nije mnogo naigrao u tadašnjem klubu. Na sve to valja dodati i izjavu predsjednika Hajduka Lukše Jakobušića koji je prije kupnje Benrahoua obećao svojim navijačima da više neće morati “googleati” nova pojačanja, u kakav se profil igrač, s jedva četiri starta i jednom asistencijom u prvom dijelu sezone, nikako nije uklapao. U Dinamu su ciljevi još veći, pa bi od igrača bilo logično očekivati i razinu više. Pogotovo kada se za njega plati odšteta, a pritom u juniorskoj selekciji kluba igra branič Jakov Gurlica, između ostalog jedan od prominentnijih mladih nogometaša u klupskoj akademiji. Očekivanje je, dakle, da se Bernauer izbori za mjesto u prvih jedanaest, u svlačionici koja pored njega zasad broji i hrvatskog reprezentativca Josipa Šutala, Maura Perkovića, Dinu Perića i dokazanog igrača Liga petice Boška Šutala. Bilo koji igrač, neovisno o tome gdje je prije nastupao i koliko godina ima, ispunivši takav zadatak dokazao bi se kao izuzetno važno pojačanje, a zbog čega bi upravo stoper iz drugog razreda francuskog nogometa trebao imati dovoljnu kvalitetu za poboljšati jednu od najboljih zadnjih linija u modernoj povijesti maksimirskog kluba?
Ponajprije jer je bio uvjerljivo najbolji defenzivac Ligue 2. Usporedivši Benrauera s defenzivcima koji su odigrali barem 1000 minuta u završenoj sezoni, njih 111, dobije se da je nekadašnji francuski kadetski reprezentativac imao jedan od najboljih učinaka na obranu svoje momčadi. Grafički prikaz ispod nudi uvid u to koliko su lošije nastupe imali suparnički napadači u utakmicama gdje je pojedini igrač nastupio s obzirom na ligaški prosjek. Podatak koji odmah upada u oči jest da se Bernauer nalazi u 95. centilu kada su u pitanju dopušteni dodiri suparničkih napadača. Ligaški je prosjek 37 dodira, a Bernauer dopušta tek 19,25, što je pad od čak 48 posto! Tek su četiri nogometaša ispred njega. Osim što su razlike vrlo male, trojica od njih igrali su za prvaka Le Havre koji je primio samo 19 golova u sezoni, a četvrti igra za trećeplasirani Bordeaux koji je primio 27. S druge strane, Bernauer je morao gledati kako njegova momčad u ovoj sezoni 43 puta vadi loptu iz vlastite mreže, zbog čega možemo zaključiti da je imao itekako manju pomoć suigrača. Usto, suparnički ofenzivci protiv njega bilježe prosječno jedan šut i 10 dodavanja manje po utakmici.
Razloga za ovakve defenzivne brojke ima više, ali onaj najvažniji leži u Bernauerovoj tehnici i snalaženju u prostoru. Izrazito je zreo kada se uzme u obzir da ima samo 24-godine, odlično prepoznaje obrambene zadatke i napadač će biti zadovoljan ako dobije samo jednu konkretnu šansu na utakmici da ga u potpunosti svlada. Praćenje igrača koji ulaze u prostor mu je besprijekorno, a u slučaju kada čuva povratnu loptu bez problema uspije se probiti ispred napadača. No u svemu tome postoji jedna velika mana zbog koje je malo vjerojatno da će Bernauer dostići plafon svojih nogometnih sposobnosti. Naime, on fizički uopće nije posebno nadaren. Visok je 184 centimetara prema podacima dostupnim na Sofascoreu, dok prosječnu snagu tijela nadomještava pametnim pozicioniranjem u duelima koji su zapravo vrlo čisti bez previše nepotrebnih prekršaja. Glavni mu se pak zaostatak odnosi na noge jer nije ni brz niti eksplozivan i teško bi ga se moglo nazvati prosjekom. Uglavnom je i zbog te činjenice igrao kao povučeniji srednji stoper u formaciji s tri nazad.
Što se tiče navodne mogućnosti da igra beka, to se čini slabo vjerojatnim s obzirom na to da bi igranjem na boku sve njegove mane vezane za atletičnost došle do izražaja, a benefit kvalitetne igre nogom ni blizu ne nadoknađuje izgubljeno. Na početku je teksta također spomenuto da Benrauer ima gotovo savršen spoj mana. Razlog za takvo što je to da se Dinamu kao jedina logična opcija s obzirom na kadar i nameće igra s trojicom stopera. Zagrebački sastav, pored Benrauera, broji čak četiri nogometaša kojima je stoperska pozicija prirodna, a da bi mogli startati u Ligi prvaka. Tu je i Gurlica kojeg bi valjalo uključiti u rad prve momčadi, stoga je za očekivati i da će on dobiti pokoji nastup u HNL-u. U takvom poretku stvari prva veća promjena koju bi Bišćan mogao napraviti u svome mandatu jest prelazak na igru s tri stopera, a s obzirom na njegove ranije trenerske tendencije kao trener u-21 reprezentacije to ne bi smjelo biti iznenađenje.
Bilo bi uistinu nepošteno zaključiti Benrauerovu analizu ne spomenuvši izvanrednu igru nogom. Iako je u medijima u prvi plan izašla njegova duga lopta, ona je zapravo puno manje impresivan dio njegove igre. Unatoč tome što površinski podatci sugeriraju da se radi o ponajboljoj dugoj lopti među braničima, tehnika izvođenja ne čini se održivom. Jedna od zanimljivijih činjenica oko Benrauera jest i ta da je izvodio sve prekide u Parisu, uključujući kornere, no njegova tehnika nabačaja unutarnjim dijelom stopala pokazala se neučinkovitom i često su lopte letjele niže od potrebnog. Zanemarivši spornu dugu loptu, uistinu je riječ o igraču koji odlično barata istom. Svojim dodavanjima uvijek vodi suigrače u prazni prostor, sjajno prepoznaje kada treba izaći iza napadačke linije da bi se ponudio suigračima i, ključno, ne forsira direktnu igru u postavljenom napadu. Pasovi su mu odmjereni i nerijetko zna probiti srednju liniju obrane dostavivši loptu suigraču u trku. Jedini problem koji ima je taj da zna nepotrebno tražiti progresiju po oduzetoj lopti, što ponekad vodi do opasnih suparničkih kontri, a nekarakteristično je za Benrauerovu igru s obzirom na to da je u posjedu dosta staloženiji. Također, nošenjem lopte može osvojiti značajniji komad terena što bi trebao biti još jedan bitan dodatak Dinamovoj igri čiji su stoperi dosad izgledali kao da igraju pod kočnicom.
“Da, bio sam kapetan u gotovo svim momčadima u kojima sam igrao, još od mlađih kategorija u Rennesu. Treneri su me birali da budem lider. Izvan terena sam zatvoren, smiren i ne pričam puno, ali na terenu volim upravljati s momčadi i biti primjer svima. U većini su slučajeva treneri brzo shvatili da mogu imati povjerenja u mene, da ću pomoći da momčad radi ono što treba. Volim pričati na terenu jer mislim da je to jako bitno“, kazao je Maxime Bernauer za Dinamovu medijsku službu.
Kao što se da iščitati iz priložene izjave, Bernauer je usto iskusni lider što je veliki bonus u roli srednjeg stopera koja mu se nameće. U istom je intervjuu otkrio i da se najbolje osjeća kada je blizu sredine terena, što je i u skladu s opisanim profilom njegove igre. Zaključno bi se moglo reći da je Dinamo dobio modernog stopera koji bi timsku igru u posjedu trebao dići na puno viši nivo, a mane zbog kojih je u 25. godini života igrao u Ligue 2 i zbog kojih najvjerojatnije neće doći do najviše razine, kao neki njegovi suigrači iz mlađih dobnih kategorija poput Dayota Upamecana, ne bi se zapravo ni trebale osjetiti u Dinamovoj igri! Bernauer bi po svemu sudeći trebao postati ključna slagalica u borbi za Ligu prvaka, a Dariju Šimiću nadjenuti naslov ne samo Dinamovog navijača i političkog oponenta Zdravka Mamića, već i sposobnog sportskog radnika pod čijom upravom Dinamo više ne bi trebao trošiti basnoslovan novac na HNL igrače sumnjive kvalitete.
