Prve 3 utakmice u Serie A su nam posebno istaknule jedno: Milan i Inter su očito momčadi u najboljoj formi. To su jedine ekipe koje su dobile sve 3 utakmice, ali nisu impresivne samo pobjede, već i način na koji su došle do njih.
I Piolijeva i Inzaghijeva momčad su pregazile sva svoja 3 protivnika, a do sada nisu pokazale nikakvu manu. S taktičke strane i rasporeda na terenu, Inter nije promijenio ništa, nastavivši sa svojim klasičnim sustavom 3-5-2, koji je uveo Antonio Conte, a kojega je izvrsno nastavio provoditi Simone Inzaghi. Ono što se čini drugačijim je dubina napada i brzina igre. Za to su zaslužani i dolazak Marcusa Thurama kao i što sada kao centralni veznjak te direktor momčadi tu više nije Marcelo Brozović, već Hakan Çalhanoğlu.
S druge strane, Milan je promijenio postavu, pa je sa 4-2-3-1 prešao na 4-3-3. U prvim izlascima momčad se čini uigranijom, pogotovo u veznom redu zahvaljujući činjenici da 3 vezna igrača bolje zauzimaju prostor i u obrambenoj i u ofenzivnoj fazi. Osim toga, stigla su nova pojačanja poput Pulišića s ciljem da i desno krilo učine opasnim, a zasad se čini da je cilj postignut.
Ali, kako su postignuti ovi izvrsni rezultati? I ponajprije, koja su nova oružja dostupna obojici trenera?
Inter je zatvorio ljetnu sesiju calciomercata nakon što je dogovorio otkup osam igrača: Bissecka, Cuadrada, Di Gennara, Klaassena, Pavarda, Sancheza, Sommera i Thurama, čemu je pridodan i otkup nakon posudbe od Acerbija, te transakcije vezane uz Frattesija i Arnautovića (koje su transakcije posudbe plus obveza otkupa) kao i posudbe Carlosa Augusta te Audera.
Istovremeno je izvršio osam izlaznih transfera: Brozović, Colidio, Gosens, Hoti, Lazaro, Maleš, Mulattieri i Onana, su napustili Inter. Ovim transferima dodaju se posudbe Carbonija i Corree, te igrači koji nisu produžili ugovor ili su otišli besplatno: Cordaz, Dalbert, D’Ambrosio, Džeko, Gagliardini, Handanović i Škriniar, dok su posudbe istekle Lukakuu i Bellanovi.
Ali, gdje su snažniji, a gdje slabiji?
Zasigurno je u veznom redu Inter napravio najzanimljivije promjene, zahvaljujući dolascima Davidea Frattesija i Davyja Klaassena. Igrač koji je stigao iz Sassuola ima karakteristike koje ga spajaju s Nicolòom Barellom, i bivši igrač Cagliari sigurno će moći neki put i predahnuti. U nekim slučajevima, dva talijanska veznjaka mogla bi čak igrati zajedno, primjerice ako se Inter suoči s momčadima s dinamičnim i brzim veznim redom, protiv kojih bi igrač poput Henrikha Mkhitaryana (s obzirom na godine i karakteristike) mogao biti u problemu. Klaassen će se pak za mjesto boriti s Albancem Kristjanom Asllanijem kao zamjena za Hakana Çalhanoğlua. Podsjećamo i da se Stefano Sensi vratio s posudbe iz Monze, te da bi sigurno mogao biti važan igrač za Inzaghija, ako igrač uspije biti konstantan u svojim nastupama i ne bude imao previše ozljeda koje su mu do sada onemogućile karijeru kakvu zaslužuje s obzirom na pokazani talent.
Na papiru je obrana doživjela malo oslabljenje, zbog besplatnog odlaska Milana Škriniara koji je završio u PSG-u, ali također i nakon transfera Andrè Onane u Manchester United. Vratar je preuzeo poziciju glavnog golmana prošle godine zahvaljujući važnim i odličnim obranama, ali prije svega zahvaljujući sposobnosti igranja loptom nogama, za što Samir Handanović nije bio u stanju. Bivši vratar Ajaxa pokazao je puno osobnosti čak i u vođenju obrane, često pomažući svojim suigračima u teškim trenucima. Na njihova mjesta stigle su zanimljive zamjene. Na golu, ime Yanna Sommera bila je možda i najbolja opcija, čak i ako bi godine švicarskog vratara mogle biti problem u idućim sezonama. Inter tako ponovno vjeruje budućem 35-godišnjaku, iako je slična „greška“ je već bila napravljena s Handanovićem, koji je posljednjih godina bio daleko od standarda zajamčenih prethodnih sezona. Sa Sommerom nam samo vrijeme može reći hoće li se ponoviti ili ne.
Iz Bayerna je stigao i Benjamin Pavard, francuski igrač odličan za obranu od 3 igrača, koji bi se čak se u nekim slučajevima mogao prilagoditi i kao desno krilo umjesto Denzela Dumfriesa ili Juana Cuadrada, u slučaju da Inter želi koristiti defanzivniju postavu momčadi. Ispada da je Pavard sličan kao Matteo Darmian, ali s više fizičke spremnosti i iskustva, također s obzirom na brojne utakmice s francuskom reprezentacijom, koji bi dugoročno mogao postati i prvotimac i tako potisnuti bivšeg igrača Manchester Uniteda i Torina na klupu. Na krilo je stigao igrač o kojem se dosta pričalo i koji je imao turbulentan dolazak s obzirom na dugogodišnje iskustvo u Juventusu, a to je Juan Cuadrado. Kolumbijac bi mogao biti igrač koji je nedostajao Interu, jer jamči golove, asistencije i puno mašte, za razliku od Dumfriesa koji je bočni igrač s manje njuha za gol i manje vještine u driblingu. Zapravo, Inter je konačno u svoju momčad uveo igrača koji je sposoban preskočiti čovjeka i sposoban stvoriti brojčanu nadmoć zahvaljujući njegovoj sposobnosti u 1 na 1.
Napad je karakterizirala sapunica vezana uz Romelua Lukakua, koji je na početku tržišta izgledao suđen da ostane u Interu. No u konačnici se Belgijac iz zbog osobnih izbora nije odlučio za stalno preseliti među Neroazzurre. Na njegovo mjesto su stigli Marcus Thuram, nakon što ga je želio dovesti i Milan, te Marko Arnautović, koji je već bio u Interu u godini famozne tripplete s Mourinhom u sezoni 2009/10, ali tada je imao jako malo prostora i upisao je samo 3 nastupa u cijeloj sezoni. U posljednjih nekoliko dana calciamercata Marotta je s Marseilleom napravio i inteligentnu operaciju, vraćajući Alexisa Sancheza, i dajući (na posudbu) igrača koji se nikada nije baš iskazao, Joaquína “El tucu“ Correu.
Ipak, ne treba podcijeniti oproštaje dvojice regionalnih igrača, Edina Džeke i Marcela Brozovića koji su toliko godina nosili momčad kao pravi lideri. Hrvatski veznjak prošle je godine u prvom dijelu sezone imao nekoliko fizičkih problema i nikad nije igrao na svojoj razini, no nakon Svjetskog prvenstva pokazao se presudnim i još jednom dokazao svoju vrijednost. Slično se može reći i za Džeku, koji nije imao kontinuitet, ali koji je pronašao najbolju formu u odlučujućem trenutku sezone. Novi igrači će imati težak zadatak da Interovi navijači ne žale za promašenim akvizicijama (poput Romela Lukakua ili Lazara Samardžića), a u prva 3 ligaška susreta zadatak se čini ispunjenim.
A s druge strane Naviglija?
Kod Rossonera je ljetna sezona započela na dramatičan način za ljubitelje nogometa i romantike, prvo oproštajem od Paola Maldinija i Rickyja Massare, a nakon toga i prodajom Sandra Tonalija u Newcastle, protivnika s kojim će Rossoneri otvoriti grupnu fazu Lige prvaka 19. rujna. U tom trenutku bilo je dosta negativnih reakcija usmjerenih protiv nove uprave koja je izgledala kao da je demontirala savršen projekt u tjedan dana, no onda su novi ljudi Gerryja Cardinalea doveli u Milanello 10 novih igrača i odradili solidan posao.
Nova pojačanja u Milanu su: Chukwueze, Loftus-Cheek, Jović, Musah, Okafor, Pellegrino, Pulisic, Reijnders, Romero i Sportiello.
Milan je prodao Tonalija za 70 milijuna, Sergiño Dest je otišao zbog isteka posudbe, kao i Bakayoko, Brahim Diaz i Vranckx. Rebić je prodan za 500.000 eura, dok su Zlatan Ibrahimović i Ciprian Tătărușanu otišli zbog isteka ugovora.
Zatim smo vidjeli i niz posudbi: Matteo Gabbia završio na posudbi u Villarrealu, Daniel Maldini na posudbi s pravom otkupa u Empoliju i klauzulom za prvokup sina Milanove legende, Charles De Ketelaere na posudbi s pravom otkupa u Atalanti, Junior Messias na posudbi s obvezom otkupa u Genoi, Alexis Saelemaekers na posudbi s pravom otkupa u Bologni, Lorenzo Colombo na posudbi u Monzi, Divock Origi u Nottingham Forestu te konačno Ballo-Touré na posudbi u Fulhamu.
Analizom situacije, vidljivo je kako je Milan krenuo iz drugačije pozicije nego li Inter, imajući stabilniju ekonomsku situaciju, ali i nekompletniju momčad. Transferom De Ketelaerea i neotkupom Brahima Diaza ideja o desetki i igranja s 4-2-3-1 je odbačena i zbog toga je Pioli zatražio više veznjaka. Ruben Loftus-Cheek je zamjena za Kessia koja je stigla s godinu dana zakašnjenja. Tijani Reijenders je već u prvim utakmicama na pripremama iu Serie A pokazao da je vrlo talentiran te se jako dobro uklopio u Piolijeve mehanizme. Ismaël Bennacer bi se nakon teške ozljede trebao vratiti u siječnju, a Rade Krunić trenutno igra ulogu direktora veznog reda, i do danas je vrlo bitan igrač jer može pokriti više uloga, a ako se Milan želi pokušati vratiti na 4-2-3-1 mogao bi igrati na poziciji ofenzivnog veznog s ciljem uznemiravanja protivničkih veznjaka u fazi obrane.
Još jedna zanimljiva ideja mogla bi biti probati s Yaciniem Adlijem, koji je do sada bio pod upitnikom jer je prošle godine igrao malo, ali u tih par minuta pokazao je da ima nešto u sebi, kao i da je bio jako taktički nediscipliniran. Yunus Musah je zamjena za Loftus-Cheeka i također će donijeti fizičku snagu veznom redu Rossonera. Sigurno će u nekima, s obzirom na brojne utakmice koje će Milan morati odigrati, moći krenuti i od prve minute.
U obrani je Milan učinio malo, čak i ako su možda prije svega trebali vidjeti da je Fikayo Tomori imao određeno nazadovanje u igri, što se moglo vidjeti u posljednjoj utakmici protiv Rome. S druge strane, Malick Thiaw predstavlja budućnost Piolijeve obrane. Postojala je ideja i kupiti novog lijevog beka tako da se omogući Theu Hernandezu da dođe do daha, ali novac nije beskonačan pa su menadžeri Rossonera morali odlučiti koji su im potezi bitniji. Poboljšati obranu, nije bio jedan od tih.
Najzanimljiviji igrači stigli su u napadu gdje je Milan proširio sastav, zahvaljujući zanimljivim profilima poput Noaha Okafora i Luke Jovića, koji će moći tu i tamo zamijeniti i Oliviera Girouda i Rafela Leãa. Bivši Salzburgomv igrač bi zahvaljujući dubinskom napadu i karakteristikama u nekim utakmicama mogao igrati kao devetka, a na desnom krilu je Milan morao napraviti iskorak u kvaliteti, također kako bi Leao i Theo ne morali uvijek nositi momčad na svojim leđima. Christian Pulišić je od prvog dana pokazao svoje goleme kvalitete, što se bilo i vidjelo u Borussiji Dortmund, a nije slučajno da je već postigao dva gola. S druge strane, Samuel Chukwueze će također imati svoje šanse, ali ako želi ukrasti Pulišiću mjesto na desnom krilu morat će realizirati svoj potencijal.
Milan je svima dao jasan signal o izlaznim transferima, maknuo sve koji nisu bili dio projekta sa sportske i ekonomske strane, a nije slučajno da je bilo mnogo besplatnih transfera. Sigurno će odlazak Tonalija biti bolan za igrača koji je dokazao od prvog trenutka da je veliki navijač Milana, ne samo za njega već i za njegove suigrače menadžere kluba, ali nogomet je danas daleko od onog iz osamdesetih i devedesetih, te je malo prostora za vezivanje za dres. Uz to, klub je dao jasnu poruku svima, da se nikoga ne gleda u lice, i da Milan dolazi prije svega – čak i tada kada se zoveš Paolo Maldini ili Sandro Tonali.
