Nakon što je prošli tjedan Inter zasluženo slavio protiv Milana rezultatom 2:0, jučer je došlo vrijeme za uzvratni susret. Inter je po kladionicama bio ogroman favorit za prolazak dalje te je Milan, unatoč povratku Rafaela Leãa, imao težak zadatak ispred sebe.
Obje ekipe su za vikend u Serie A rotirali svoje momčadi kako bi igrači bili spremni za polufinalni ogled u Ligi prvaka. Inter je protiv Sassuola slavio 4:2 na pogon Lukakua koji je zabio 2 gola. U početnoj postavi su bila samo 3 igrača koja su od prve minute počeli u Ligi prvaka: Dimarco, Mkhitaryan i Acerbi. Milan je s druge strane izgubio na gostovanju kod Spezije rezultatom 2:0 te su sada „Crveno-Crni“ udaljeni 4 boda od pozicije koja vodi u Ligu prvaka. Pioli ima nešto užu rotaciju nego Inzaghi, ali je svejedno odmorio 6 prvotimaca.
Rafael Leão nije uspio napraviti razliku
Pioli je postavio momčad u 4231 formaciji. Brahim Díaz je ovog puta od prve minute započeo na poziciji ofenzivnog veznog te je Júnior Messias počeo kao desno krilo. Thiaw je započeo umjesto Kjæra kao fizički dominantniji stoper te je mladi Nijemac (do ozljede u 64. minuti kada je morao izaći) odigrao vrlo dobro u oba smjera: otklonio je 4 opasnosti, osvojio 2/3 duela na tlu, presjekao i oduzeo 1 loptu te imao 93,2% točnosti dodavanja uz 8/9 dugih lopti. U izgradnji igre bi Calabria ostajao nisko te bi Milan u prvoj fazi napada imao 3 igrača u posljednjoj liniji. Krunić je ostajao niže u izgradnji dok bi Tonali bio postavljen nešto više na terenu. Brahim Díaz bi se izvlačio u desni međuprostor kao opcija za progresiju napada na desnoj strani.
Na lijevoj strani su se nalazila dva najbolja igrača Milana; Theo Hernández i Rafael Leão. Milan uobičajeno napada po toj strani te zahvaljujući individualnoj kvaliteti njih dvoje kreira većinu svojih prilika. Portugalac se sinoć vratio u sastav (pitanje je koliko je fizički bio spreman) nakon što je propustio prvu utakmicu polufinala, ali Leão je imao samo jednu priliku u cijelom susretu.
Inter je nastavio gdje je i stao u drugom poluvremenu prošlog susreta
Simone Inzaghi je poslao u potpunosti istu momčad kao i u prvom susretu. Igra Intera je bila gotovo identična onoj u drugom poluvremenu prošle utakmice kada su „Nerazzurri“ branili svoje 2:0 vodstvo. Inter je igrao u 352 formaciji te se branio u srednjem do niskom bloku. Ovoga puta je Inzaghijeva momčad trebala brinuti o Rafaelu Leãu kojeg je Inter u potpunosti „ugasio“; Leão je sinoć osvojio samo 3/8 duela, imao 0 ključnih dodavanja te je imao samo jedan udarac u cijelom susretu. Dumfries je većinu susreta bio zadužen da čuva Leãa te bi stajao veoma usko uz njega. Kada bi Leão ušao u lijevi međuprostor, Darmian bi sudjelovao u markiranju Portugalca.
Milan je rijetko izlazio u presing. Kada bi odlučili pritisnuti protivnika, Inter nije imao velikih problema u iznošenju lopte. Inter u Onani ima vratara koji je odličan u distribuciji lopte, Darmian i Bastoni nemaju problema se postaviti široko te su oboje dobri u dodavanjima i iznošenjima lopte. Milanov napadački trojac bi izlazio prema stoperima Intera dok bi 3 vezna igrača Milana markirali 3 veznjaka Intera. U većini slučajeva bi bočni igrači Intera (Dumfries i Dimarco) imali previše slobodnog prostora te je domaća momčad s lakoćom pronalazila dodavanja do njih i tako izbjegavala pritisak protivnika.
Milan je prvo poluvrijeme odigrao loše, drugo je bilo još gore
Milan je u prvom poluvremenu malo toga pokazao; imali su samo 4 udarca. Samo jedan od ta 4 je išao u okvir gola. Díaz je u 11. minuti imao najbolju šansu kada je pucao s 12 metara, ali Onana je uspio upisati svoju jedinu obranu na utakmici. Kako je odmicalo drugo poluvrijeme, Inter je izgledao sve bolje, a Milan sve lošije. Milan nije imao igrača prema naprijed koji je mogao sam kreirati priliku koja bi im dala nadu da se mogu vratiti u susret. Messias, Díaz, Saelemaekers i Origi su kombinirano imali 2/10 driblinga, 5/28 osvojenih duela te 0 ključnih dodavanja. Kada je Lautaro Martínez zabio za 1:0, izgledalo je kao da su igračima Milana „sve lađe potonule“. Razlika u širini kadra se ponovno pokazala jer je Romelu Lukaku ušao u 66. minuti te pokazao više od svih napadača Milana; osim što je asistirao gol Lautaru, Belgijac je imao 3 ključna dodavanja te 3/4 osvojena duela. Koliko je Milan bio nemoćan najbolje pokazuje činjenica da su u drugih 45 minuta imali samo 1 udarac.
Milan je pao bez ispaljenog metka
Inter je u 180 minuta protiv Milana pobjedio bez ikakvih problema te ušao u finale. André Onana je ove sezone u Ligi prvaka u prosjeku imao 3,7 obrana po utakmici. U polufinalnom dvomeču protiv Milana je sveukupno imao samo 3. Momčad Simonea Inzaghija je odigrala odlično u obrambenoj fazi igre tu su prema naprijed napravili onoliko koliko im je trebalo. Rafael Leão je bio veliki nedostatak za Milan u prvoj utakmici te je pitanje koliko je sinoć bio spreman. Unatoč tome što im najbolji igrač nije bio u potpunosti spreman, ostaje dojam da je Piolijeva momčad premalo riskirala. Sinoć u drugom poluvremenu Milan nije izgledao kao momčad koja treba loviti zaostatak od 2 gola te su „Rossoneri“ pali bez ispaljenog metka.
