Iza nas je jedan od najturbulentnijih dana u Rijeci otkako je njen predsjednik Damir Mišković. Odlazak Sergeja Jakirovića u Dinamo je na skali izdaje nadmašio i onaj Maria Gavranovića te se ne pamti kada su navijači Rijeke nekoga počastili s toliko epiteta kao sada bivšeg trenera Rijeke.
S razlogom, jer odlazak Jakirovića tik pred utakmicu play-offa Konferencijske lige s Lilleom je na svim razinama neprofesionalan. Da se razumijemo, odlazak u Dinamo bi bio okarakteriziran izdajničkim i da je ostao u Rijeci do nakon odigrane utakmice s Lilleom, ali onaj bez obavijesti samo nekoliko sati nakon treninga, najave utakmice u radio emisiji i kako sam kaže, kupanja u kvarnerskom moru, krši sva pravila nekakvog moralnog kodeksa i ponašanja koja se očekuju od bilo kojeg nogometnog trenera, a kamoli ne od onog koji vodi klub u najvišem rangu nekog nacionalnog klupskog natjecanja.
I dok opsežnije o Jakiroviću možete pronaći ovdje, jedno pitanje se zaobilazi, pogotovo među navijačima Rijeke, a to je ono stava kluba, odnosno predsjednika Miškovića.
Mišković je nazvao potez sportskom sramotom te je otkrio kako je on do informacije o odlasku Jakirovića došao kasnije nego li portali. Jednostavno, Mišković se priklonio šoku koji je obuzeo i navijače te se time želi predstaviti kao jedan od njih.
Međutim, Mišković nije jedan od njih. Mišković je u ovom slučaju predsjednik kluba koji nije imao kontrolu niti znanje što se događa unutar strukture koje je on vlasnik. Uostalom, upravo je on morao i amenovati ugovor u kojem je stavka da Jakirović može otići iz kluba ukoliko netko plati odštetnu klauzulu koju bi mogli platiti potencijalno i neki niželigaši. On može biti šokiran s ljudske strane, ali ne može biti šokiran s poslovne jer je upravo on na papiru Jakiroviću omogućio opciju da izvede ovo što je izveo.
Potpuno je moguće da Jakirović bez te klauzule ne bi potpisao za Rijeku, međutim to je isto onda problem kluba koji nije imao dovoljno jaku pregovaračku moć za koju je također u konačnici odgovorna uprava na čelu s njenim predsjednikom.
I dok stoji da je neprirodno i sramotno što ga Jakirović nije zvao da mu priopći kako odlazi iz kluba, zašto je točno šokiran Dinamom? Jeste li ikada čuli za situaciju kada radnik mijenja posao da tvrtka koja zapošljava tog radnika zove tvrtku u kojoj radnik daje otkaz da im kaže: “Hej, uzimamo ti čovjeka.”? Koji je konkretni razlog zbog kojeg bi Dinamo trebao dati ikakvo priopćenje Rijeci?
Problem je taj što se Mišković naviknuo na prijateljstvo i dobre odnose s Dinamom jer je iz istih i sam imao koristi. Nije se opravdavao navijačima kada je odlučio sklapati sestrinske odnose s Dinamom, niti je ikoga pitao za dopuštenje jer je to poslovna odluka, a on je ipak biznismen, ali se sada čudi što Dinamo ima svog biznismena koji nije tražio njegovo dopuštenje kada on donosi poslovnu odluku.
Usmeni dogovori i moraliziranje idu u oba smjera, a upravo bi on kao kralj usmenih obećanja trebao to znati. Zar nije on sam usmeno obećao Riječanima da će se za nekoliko godina vratiti na Kantridu samo da bi ih, svakim danom sve očitije, trajno prikovao ipak na Rujevicu? Koliko je obećanja izašlo iz njegovih usta koja nisu ostvarena?
Ako je sam zaboravio na svoja obećanja koja je davao riječkom puku, licemjerno je da proziva Dinamo da je pregazio svoje obećanje o respektabilnom odnosu između dva kluba. Dinamu je odlaskom Igora Bišćana gorilo pod nogama i sasvim je logično da nisu ni na koga mislili nego li na sebe.
Uostalom, možemo se i u samom poslovanju klubova dotaknuti onda i prodaje Matije Frigana. Zar nije trebalo biti fer i korektno od Miškovića da istoga proda u Dinamo jer su na temelju tih dobrih odnosa stigli u klub Tomečak, Kramarić, Pokrivać, Pavičić, Marin, Dilaver, Janković i brojni drugi?
Mišković je tu odradio hladnokrvni poslovni posao i prodao Frigana u Westerlo na što je imao potpuno pravo, isto pravo koje je imao i Dinamo prilikom aktivacije otkupne klauzule Jakirovića. Međutim, prema njegovom rezoniranju, on je smio prodati Frigana u Belgiju bez da je prethodno obavijestio Dinamo koji je bio izuzetno zainteresiran za njegove usluge, ali odluka Dinama o dovođenju Jakirovića je eto trebala biti najavljena.
Mišković doduše ima priliku postati heroj. Ovo mu daje opravdani razlog da jednom za svagda raskine odnose s Dinamom čime bi vjerojatno kupio navijače. Međutim, prisjetimo se, Mišković je primarno biznismen, i neće tražiti konzultacije navijača niti njihovu potporu kako bi povukao potez koji njemu ide na korist, pa makar taj potez bio i održavanje dobrih odnosa s Dinamom nakon ovoga. Njegov je klub i može što hoće. To je uostalom dokazao više puta, pa i sada kada je dozvolio da se na ovakav potez suparnika može braniti jedino javnim plakanjem.
EDIT:
Informacije koje su stigle nakon pisanja ovog teksta govore da je Mišković znao da Jakirović odlazi jer mu je predsjednica uprave Dinama nudila da Jakirović vodi utakmicu protiv Lillea, ali da u tom slučaju Dinamo ne mora platiti odštetu. Ukoliko je to istina, Mišković je onda ispao prevrtljivac pred očima navijača Rijeke. Kao što je Jakirović to ispao pred njegovima.
