Rio Ferdinand 2002. godine prešao je iz Leeds Uniteda u Manchester United za 30 milijuna funti (prilagođeno inflaciji: 132.5 milijuna funti u 2023. godini) čime je tada postao najskuplji branič u povijesti nogometa. S nepune 24 godine slovio je kao nevjerojatno moderan igrač sjajne tehnike. Dan-danas Ferdinanda se ističe kao preteču modernog stopera zbog svoje brzine i vještina s loptom u nogama.
Iako su se kroz nogometnu povijest redovito pojavljivali braniči s fantastičnim sposobnostima u posjedu, oni su više bili iznimka nego pravilo. Čak je i Ferdinand, jedan od tehnički najdarovitijih stopera svoga doba, svjestan promjene koja se dogodila u posljednjih nekoliko godina.
Danas, braniči moraju biti kao veznjaci. Od njih se očekuje da počinju napade, da se osjećaju ugodno s loptom u nogama i da brane gol postavljeni vrlo visoko. Radi se o potpuno drugoj igri.
Rio Ferdinand za ESPN
Evolucijom igre evoluirali su i stoperi
Nema pozicije na terenu koja nije prošla kroz osjetne promjene u posljednjih 10-ak godina. Stoperi nisu posebni po ovoj evoluciji, ali je ona kod njih možda i najprimjetnija. Donedavno se na tu poziciju gledalo kao na jako konzervativnu i opreznu s praktički jedinom svrhom očuvanja čiste mreže. Danas su zahtjevi potpuno drugačiji, a za to su zaslužni brojni taktički trendovi kojima smo svjedočili u nogometu.
Jedan od prvih koraka u evoluciji bila je težnja za posjedom. Logično, što više momčad ima loptu u nogama, to će više i stoperi dolaziti u kontakt s njom. Tadašnji potezi s loptom možda nisu bili previše zahtjevni, ali stoper je u najmanju ruku morao biti siguran u posjedu.
Ubrzo je i visoki pritisak postao metoda koju ne koriste samo renomirani klubovi, već i “davljenici”. Treneri su na jednoj strani terena tjerali svoje napadače da pritišću suparničku zadnju liniju pa su braniči imali sve manje vremena za razmišljanje. Na drugoj su strani terena počeli te iste braniče podizati sve više na terenu kako bi suparnicima smanjili prostor na kojemu može igrati. To je značilo da stoperi moraju braniti puno veći prostor iza leđa i pritom nerijetko koordinirati zamku za zaleđe.
Radi se o promjenama koje su mahom vidljive golom oku. Dovoljno je upaliti utakmicu od prije svega 10 do 15 godina i pratiti koja je prosječna pozicija zadnje linije na terenu. Stoga, osim napadačke, stoperima se povećala i obrambena odgovornost. Branjenje tranzicija jedan je od najbitnijih uvjeta koji veliki klubovi postavljaju svojim obrambenim snagama pa i dionice brzine bilježe rekordnu cijenu.
Što tek reći o izgradnji igre? U premierligaškoj sezoni 2018/19 svega 28.3 % svih gol-auta bili su odigrani kratkim dodavanjem. U tekućoj sezoni, kratki gol-auti tvore natpolovičnu većinu od 54,9 %. Stoperi više nego ikad moraju sudjelovati u izgradnji napada, a sada to rade dok su pod priličnim pritiskom. Svima je jasno da braniči imaju iznimnu napadačku ulogu, no posebno je fascinantna činjenica da su toliko evoluirali da imaju pregršt načina kojima je ispunjavaju. U nastavku ćemo predstaviti nekoliko braniča specifičnih profila s različitim prednostima u napadu.
John Stones
Iz riznice taktičkih trikova Pepa Guardiole svako malo izroni neka zanimljivost, a jedna od najpamtljivijih dogodila se u sezoni 2022/23. Manchester City je tada imao dosta problema, a u jednom je trenutku izgledalo kao da će titulu prepustiti Arsenalu. Guardiola je, po običaju, nešto iskemijao i zaključio sezonu s nevjerojatnim Trebleom.
John Stones bio je lice ove transformacije. Engleski stoper počeo je igrati ulogu veznjaka u posjedu čime je City dolazio do famozne 3-2-5 strukture, ali ovaj put s puno većom obrambenom stabilnosti. Podizanje stopera umjesto beka omogućivalo je puno veću sigurnost po izgubljenoj lopti jer je Stones morao pravocrtno trčati da se vrati na poziciju, dok je, primjerice, João Cancelo, morao dijagonalno sprintati kako bi pokrio praznine na bokovima. Stonesu su posao olakšavala i tri fizički potentna stopera iza njega.
Osim obrambene sigurnosti, Stones je tada donosio nevjerojatno puno u napadu. Njegove vještine s loptom činile su izgradnju igre nikad lakšom, a sjajan je posao obavljao i u protivničkoj polovici. Njegova brza odigravanja i kombinatorika s veznjacima bile su nedokučiva enigma suparnicima. Dovoljno je prisjetiti se kakav je kaos ovim manevrom Stones prouzrokovao Real Madridu. Kreaciju je prepustio nešto talentiranijim kolegama, ali njegove kretnje bile su dovoljne za stvaranje konfuzije u redovima tada aktualnog europskog prvaka.
Alessandro Bastoni
Alessandro Bastoni prototip je onoga što Englezi nazivaju ball-playing center-back. Talijan je toliko dobar s loptom u nogama da gledateljima često ostavi dojam kao da bi mogao igrati gotovo bilo koju poziciju na terenu. I Bastoni u posjedu često zauzima novu poziciju na terenu, no bitno drugačije od Stonesa.
Englez je središnji stoper koji ulazi u vezu na mjesto šestice, a Bastoni je lijevi stoper koji glumi lijevog beka. Interov poznati 3-5-2 sustav dopušta Bastoniju pozicioniranje uz aut-liniju pri čemu Federico Di Marco ide visoko prema protivničkom golu ostavljajući svom kolegi prostor za kreaciju.
Ako usporedimo Bastonija sa svim stoperima iz liga Petice, možemo vidjeti da je on u najboljih 1 % po asistencijama, očekivanim asistencijama, ključnim dodavanjima, ubačajima, dodirima u suparničkoj trećini i još mnogočemu. Ipak, nisu samo dodavanja dio njegova arsenala. Bastoni je najbolji stoper svijeta i u iznošenju lopte. Nebrojeno puta smo ga vidjeli kako ležerno skupi loptu i projuri između protivničkih linija.
Ukratko rečeno, radi se o cheat-codeu za progresivan nogomet. Bilo dodavanjem, driblingom ili iznošenjem, on će naći rješenje i dodati pregršt kvalitete u napadu. I dok često operira na boku, pokazao je kako zna dijeliti duge lopte i sa stoperske pozicije. Gdje god ga stavili, donijet će prednost.
Virgil van Dijk
Ako pričamo o stoperima koji dijele duge lopte, nemoguće je ne spomenuti Virgila van Dijka. Nizozemac je igrač koji je svojim stilom igre definirao značenje modernog stopera, a razlog dobrim dijelom leži u njegovim sposobnostima s loptom. Protivnici već znaju što će se dogoditi kada se van Dijk krene namještati na desnu nogu.
Poznata dijagonala na krilnog igrača dobro je uvježban Liverpoolov recept za preskakanje redova, ali je još uvijek jednako učinkovit. Otkad je postao dio Redsa, van Dijk nije imao sezonu s manje od četiri duge lopte po utakmici. U njegovoj priči nisu bitne suhe brojke, već količina opasnih situacija koje je stvorio takvim dodavanjima.
Vrijedi spomenuti i njegovu važnost u izgradnji napada. Arne Slot ga je ove sezone dodatno ohrabrio na kratka progresivna dodavanja prema veznjacima pa je tako van Dijk ostvario pravu vezu sa svojim sunarodnjakom Ryanom Gravenberchom koji je postao sve češće meta njegovih oštrih prizemnih dodavanja. Takva su dodavanja naizgled laka, ali ako momčad ima stopera koji ih konstantno može izvoditi, automatski ima ogromnu prednost jer time isključuje cijelu prednju liniju obrambenog pritiska.
Stoperi su s vremenom postali oružje u napadu
Branjenje će uvijek ostati temeljni dio stoperova posla. I najveći klubovi danas biraju brze, stasite i snažne braniče koji su garancija osvajanja duela. Upravo su ti isti klubovi oni koji najviše kroje trendove u nogometu, a kod stopera su oni već dugo godina jasni. Van defenzivnih karakteristika, gotovo niti jedna vrhunska momčad ne želi dovesti stopera koji nije barem solidan u s loptom u nogama. Ne samo jer je trenere strah potencijalne pogreške, nego jer svojim sposobnostima stoperi mogu donijeti toliko toga u napadačkoj fazi.
Bilo podizanjem u vezni red i mijenjanjem strukture, bilo kratkim ili dugim dodavanjima, bilo iznošenjima lopte, jedno je sigurno — stoperi su postali krucijalni za progresiju lopte, a time i cjelokupan napad. Jedna od najzahtjevnijih pozicija na terenu zadržala je prijašnje zadaće i na to nadodala cijeli set novih vještina. Jednostavno rečeno, ono što se prije moglo nadomjestiti željom i srcem danas je na višoj cijeni nego ikad.
