Milano. Grad dobre hrane, još bolje mode i nama zaljubljenicima u nogoloptački sport – grad odličnoga nogometa. Jedan od simbola najvažnije sporedne stvari na svijetu u ovome gradu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Lombardiji je A.C. Milan, najtrofejniji talijanski klub na međunarodnoj sceni te treći po broju naslova u Serie A s 19 podignutih kanti, jednim manje od gradskog rivala i branitelja naslova Intera.
No, povijest nije i neće biti tema ovoga teksta, već sadašnjost i turbulencije u ovosezonskoj momčadi Rossonera. Nakon pet sezona klupu Milana ovoga je ljeta napustio Stefano Pioli, čiji mandat s obzirom na sezone prije njega možemo ocijeniti veoma uspješnim. Pioli je nakon sedam sezona izostanka vratio Milan u Ligu prvaka, osvojio Scudetto u sezoni 2021./2022. uz još dva druga mjesta i polufinale Lige prvaka pretprošle sezone. Rezultati su to koji su podigli apetite navijačima Milana i bacili veliki izazov pred novog trenera Paula Fonsecu.
Ovaj 51-godišnji Portugalac rođen u Maputu, glavnom gradu Mozambika, službeno je predstavljen u novome klubu sredinom ovoga lipnja te se u suradnji sa sportskim direktorom Antoniom D’Ottaviom i tehničkim direktorom Geoffreyem Moncadom bacio na posao slaganja momčadi za novu sezonu. Nitko od nositelja igre osim 38-godišnjeg Oliviera Girouda nije napustio momčad, a od igrača rotacije valja spomenuti jedino Yacine Adlija te Pierra Kalulua, koji trenutno u odličnoj formi nastupa za Juventus. Zato je u ulaznom smjeru bilo znatno prometnije – obranu su popunili Emerson Royal i Strahinja Pavlović, veznu liniju Youssouf Fofana, a napad Tammy Abraham i Álvaro Morata.
Nakon vrlo dobro odrađenih priprema, u službenu su sezonu ušli više hladno nego toplo, s pet bodova u prva četiri ligaška kola te porazom od Liverpoola u Ligi prvaka. Ipak, sve negativno zaboravljeno je već u 5. kolu domaćeg prvenstva i slavlja 2:1 kao gosta protiv Intera, ali ubrzo je i ta euforija splasnula, pogotovo s tri poraza u sljedećih šest susreta, odnosno svega pet pobjeda u idućih deset utakmica u svim natjecanjima.
U posljednjih pet prvenstvenih dvoboja, Rossoneri su svladali jedino Empoli, uz poraz od Atalante i tri remija, zaključno s domaćom nulom protiv slabašne Genoe u nedjelju navečer. Trenutno se Milan nakon 15 odigranih utakmica s 23 osvojena boda nalazi na osmom mjestu Serie A, pet bodova iz zone koja vodi u Europu, odnosno osam bodova od Lige prvaka, u kojoj je ove sezone za sada skupio 12 bodova u šest susreta. Dosta tanko s obzirom na ulaganja, očekivanja i snagu rostera.
Talijanski nogomet daleko je od stranog za Fonsecu, koji je od lipnja 2019. pa do istog mjeseca 2021. godine vodio Romu, a među desetak ostalih klubova u njegovom trenerskom životopisu svakako valja istaknuti Bragu, Lille, Porto i Shakhtar. Portugalac uvijek teži igrati napadački nogomet, bez obzira na protivnika, a od tog postulata nije odustao niti u Milanu. A ne želi odustati niti od dinamične i fleksibilne obrane koja započinje s visokim presingom u napadu, što već u startu nije dobro prošlo kod jedne od glavnih zvijezda u momčadi – Rafaela Leãa.
Ljevokrilni napadač sjajan je igrač s loptom u nogama, veoma brz i spretan dribler koji svojim dugim korakom može osvojiti mnogo prostora te ili sebi ili suigraču stvoriti priliku za postizanje pogotka. Samo, Leão da bi došao do lopte treba pomoć suigrača jer se u rijetkim situacijama trudi ili tražiti prazan prostor ili osloboditi čuvara bez lopte, već čeka da mu lopta dođe u blizinu kako bi se aktivirao. U obrani je situacija dosta slična, uz tek sporadične bljeskove iskazivanja dobre volje za igranjem presinga na protivničku obrambenu liniju te je upravo desna strana protivnika ona kojom Milanovi suparnici najčešće započinju svoje napade.
Nemogućnost Fonsece da trgne, ne samo Leãa već i pomalo letargičnog Thea Hernándeza, počela mu je rušiti autoritet u svlačionici, a kap koja je portugalskom treneru prelila čašu bila je izvedba ovoga dvojca u utakmici Lige prvaka protiv Crvene zvezde protekle srijede. Po završetku susreta Fonseca je pred TV kamerama progovorio o problemima u svlačionici, kako na relaciji njega i nekih igrača, tako i među pojedinim igračima međusobno. Izašavši time u javnost očekivao je povratnu potporu klupskog vodstva, ali istu, barem javno, nije dobio niti od Zlatana Ibrahimovića niti od Giorgija Furlanija, od kojih je to vjerojatno najviše očekivao.
Naravno, svaliti sve probleme na odnos trenera i dvojice igrača bilo bi suludo, pošto ima još podosta stvari u samoj igri Milana koje ne funkcioniraju kako bi navijači željeli. Posljednja linija se još nije uštimala te osim vrlo dobre forme Mike Maignana i Mattea Gabbie, ostali igrači nikako da pronađu pravi ritam. Sustav s četvoricom igrača u posljednjoj liniji te trojicom igrača ispred njih u vezi možda zahtjeva i ponešto više kreacije u toj samoj središnjici vezne linije, a ne samo destruktivce i trkače. Međutim, tamo se kao najkreativniji igrač ističe Tijjani Reijnders kojemu to nije među glavnim karakteristikama te se i dalje više oslanja na dolaske u završnicu iz drugog plana, postigavši ove sezone čak sedam pogodaka u 21 nastupu u svim natjecanjima, uz tri podijeljene asistencije.
Napadački talent koji Rossoneri posjeduju u prednjoj liniji zasigurno je jedan od najpotentnijih na Čizmi, a na suprotnoj strani od Leãa ordinira Christian Pulisic, koji je s osam pogodaka i šest asistencija u 20 utakmica najučinkovitiji igrač Milana ove sezone. Vrh napada zauzimaju novopridošli Abraham i Morata te je činjenica da se Fonseca niti nakon 22 odigrane utakmice ove sezone nije odlučio na to tko od njih dvoje ima prednost ono što brine i navijače i vodstvo kluba. Treći napadač Luka Jović, ove je sezone duže dana već bio izvan stroja zbog ozljeda nego što li je skupio minuta na zelenom travnjaku. Fonseci u obranu valja reći i to da trenutno dosta igrača ima problema s ozljedama, pa su tako sada osim spomenutog Jovića izvan stroja još šestorica igrača, uključujući Pulisica.
Pred klupskim vodstvom sada je dosta izazovno razdoblje – presjeći sve i krenuti s nekim novim, nekim tko bi mogao uspostaviti autoritet nad vođama svlačionice uz određenu taktičku fleksibilnost ili dati punu podršku treneru kojeg su postavili na kormilo prije pola godine te u zimskom prijelaznom roku pokušati osvježiti svlačionicu motiviranijim, gladnijim, svježnijim i kvalitetnijim igračima negoli što sada nastanjuju svlačionicu Milanella. Fonseca je do sada u karijeri pokazao da je dobar krojač, ali u sredini zahtjevnoj kao ona crveno-crna trebati će mu puno veća podrška klupskog vodstva da bi svoj dizajn skrojio u najfinije odijelo kakvo njihov dio navijačkog puka u gradu mode definitivno zaslužuje.
