Talijanski tenisači nisu donijeli pretjerano mnogo radosti svojoj zemlji, a dva najveća uspjeha Open ere datiraju iz 70-ih godina prošlog stoljeća. Točnije, oba su iz 1976. godine kada je najprije Adriano Panatta osvojio Roland Garros svladavši Amerikanca Harolda Solomona u finalu s 3-1 u setovima postavši pritom prvi tenisač u Open eri koji je na putu do trijumfa na Roland Garrosu morao spasiti barem jednu meč loptu, dok je par mjeseci kasnije talijanska Davis Cup reprezentacija po prvi i dosad jedini put podigla trofej osvajača pobijedivši Čile s 4-1.
Nakon spomenutog Panattinog naslova, Talijani su morali čekati točno 45 godina na sljedeće finale Grand Slama, a igrao ga je Matteo Berettini koji je, iako je osvojio prvi set u finalu Wimbledona 2021. godine, poražen od Novaka Đokovića. U ovom trenutku, dojam je, da ne postoji realna šansa da se ponovi taj post, a glavni i osnovni razlog toga jest – Jannik Sinner.
22-godišnji Talijan je proteklog tjedna osvojio ATP turnir u Beču svladavši u fenomenalnom finalu Daniila Medvedeva s 2-1 u setovima nakon više od tri sata tenisa čime je došao do svoje četvrte ovosezonske titule, odnosno 10. ukupno čime se izjednačio s Panattom na prvom mjestu ljestvice Talijana s najviše ATP titula. Također je, početkom listopada, nakon titule u Pekingu izjednačio još jedan Panattin rekord, onaj po najboljem plasmanu na ATP ljestvici od strane jednog Talijana (4. mjesto). Uz tih nekoliko izjednačenja, Sinner je postavio i jedan svoj rekord, onaj po broju pobjeda Talijana u jednoj sezoni s trenutnih 56 pobjeda.
Najbolji talijanski tenisač u povijesti je višestruko talentiran
Titula najboljeg Talijana u povijesti je neminovnost za Sinnera. S 22 godine je već u samom vrhu svih spomenutih ljestvica i sada mu preostaje “samo” veliki uspjeh na Grand Slamu. Ipak, njegov cilj nije biti tek najbolji Talijan ikada jer su njemu na umu mnogo veći dometi.
Jannik je rođen 2001. godine u Innichenu, u autonomnoj pokrajini Južni Tirol, dok je odrastao u gradiću Sextenu gdje su mu roditelji radili u skijaškom domu pa je tako kao trogodišnjak počeo paralelno trenirati i skijanje i tenis. Bio je zaista velika talijanska skijaška uzdanica, naročito u veleslalomu, disciplini u kojoj je postao državni prvak s 8 godina te doprvak s 12. Uz skijanje i tenis, trenirao je i nogomet, ali se s 13 godina odlučio za tenis iz tog razloga jer se želio natjecati izravno protiv suparnika u sportu u kojem on može donositi sve odluke. Tko zna, možda je ta odluka Italiju uskratila za novog Alberta Tombu…
Sinner nije imao nikakvu juniorsku karijeru. 2016. godine ju je započeo, a krajem 2017. završio. Pritom valja reći kako nije igrao niti jedan juniorski Grand Slam te mu je najbolji juniorski plasman bio 133. mjesto. Usporedbe radi, od aktualnog TOP 10 društva, Andrey Rublev, Holger Rune, Stefanos Tsitsipas, Casper Ruud, Alexander Zverev i Taylor Fritz su svi bili juniorski broj 1, dok su Novak Đoković (24.), Carlos Alcaraz (22.) i Daniil Medvedev (13.) bili među 30 najboljih.
2019. godine, sa samo 17 i pol godina je osvojio Challenger u Bergamu i to nakon što prethodno nije imao niti jednu pobjedu na tom nivou tenisa. Tada je postao prvi tenisač rođen 2001. godine koji je izborio finale Challengera te najmlađi Talijan koji je ikada osvojio Challenger titulu. Iste sezone dolazi do prve pobjede na ATP razini svladavši Matu Valkusza u Budimpešti, do prve pobjede na Mastersu trijumfom nad Steveom Johnsonom u Rimu te dolazi do prvog nastupa na Grand Slamu. U prvom kolu US Opena je prejak ipak bio Stanislas Wawrinka.
Sjajni nastupi su ga odveli do nastupa na Next Gen ATP završnici u Milanu za što je dobio pozivnicu kao domaći tenisač. Tu pozivnicu je iskoristio na najbolji mogući način te je u konkurenciji Alexa de Minaura, Francesa Tiafoea i Caspera Ruuda između ostalih, podigao trofej za najboljeg tenisača pobjedom od 3-0 u setovima protiv de Minaura u finalu. Ima nešto poetično u tome jer je Sinner navijač Milana.
Sinner posjeduje sve alate za sam vrh, a to je pokazao u završnici sezone
Sinner je ove sezone igrao šest finala i osvojio četiri titule. Jednu 250-cu, dvije 500-ce i prvi Masters u karijeri kojeg je osvojio u Torontu u kolovozu. Radi se o jednom od najkonzistentnijih tenisača svijeta u ovom trenutku što je jedan od razloga koji ga izdižu u trenutnoj konkurenciji tenisača koji bi u nekoj drugoj eri mogli samo maštati o trenutnim pozicijama. Ove sezone je ostvario 56 pobjeda i 14 poraza što je točno 80% uspješnosti. Više pobjeda imaju samo Medvedev (64) i Alcaraz (63), dok manje poraza imaju samo Đoković (5) i Alcaraz (9).
Od tenisača koji su ove sezone odigrali više od 8 mečeva protiv TOP 10 protivnika, samo Đoković (11-3) i Alcaraz (9-4) imaju bolji učinak od Sinnera (8-5) s tim da je Talijan jedini koji je ostvario barem 7 pobjeda protiv TOP 5 tenisača. Gomila je statističkih podataka iz ove sezone gdje se njegovo ime uvrštava odmah ispod dvojice majstora koji su u ovom trenutku za koplje ipak ispred ostatka Toura.
Ove je sezone mnogo sigurniji na servisu pa je trenutno s 87% osvojenih servis gemova na petom mjestu ljestvice iza Stefanosa Tsitsipasa, Novaka Đokovića, Huberta Hurkacza i Nicolasa Jarryja, dok je recimo tijekom prošle sezone bio na 83% što je u konačnici bilo dovoljno tek za 16. mjesto, a godinu ranije na 81%. To mu je evidentno pomoglo i što se tiče spašavanja break lopti jer je u tom statističkom parametru broj 1 ove sezone, “Fox” je ove sezone spasio 69,4% break prilika, dok je drugoplasirani Đoković na 68%.
Iako ne odaje taj dojam kad ga prvi put vidite, Sinner je definitivno jedan od najsnažnijih udarača na ATP Touru. Prema podacima ATP Toura, njegov forehand za posljedicu ima najveći broj okretaja loptice od svih i sposoban ga je udarati snažno iz različitih situacija na terenu, ali ono po čemu posebno odskače jest backhand koji mu je izrazito dobar i s kojim može generirati gotovo jednaku snagu kao i udarcem forehandom.
Ono po čemu u određenoj mjeri podsjeća na Đokovića jest fleksibilnost i mogućnost da prelazi iz obrambenog načina igre u napadački tijekom poena te kažnjava bilo kakvu kraću lopticu u izmjeni. Tako možemo vidjeti da je prema podacima ATP Toura među 3 najbolja returnera ove sezone odmah iza Medvedeva i Alcaraza i tik ispred trenutno vodećeg tenisača svijeta.
Upravo je ta versatilnost njegova najveća snaga uz gore spomenutu konzistentnost zbog čega mu osobno dajem veće šanse za prvi Grand Slam naslov od raznoraznih Runea, Ruudova, Rubleva, Fritzeva, Auger-Aliassimea i sličnih tenisača iz tog ešalona.
Nedostaje upečatljiva pobjeda na Grand Slamu
Prošle su četiri i pol godine od prvog meča između Sinnera i Alcaraza, a potpisnik ovih redova ga se nerado prisjeća iz čisto kladioničarskih razloga. Travanj 2019. godine je donio Challenger turnir u Alicanteu, a nešto oskudnija ponuda srijedom u poslijepodnevnim satima prije predavanja na fakultetu vas ponekad natjera na neke glupe odluke. Moje razmišljanje je bilo takvo da se sasvim logično činilo “pogurati” Talijana koji je imao 16 pobjeda u nizu i njegovih 1.20 na pobjedu protiv ”nekog” Alcaraza Garfije uz podsmijeh i upitnik povrh glave zar se nebi trebao prezivati Garcia. Međutim, Janniku nije pomoglo ni vodstvo od 3:0 u trećem setu kojeg je u konačnici izgubio sa 6:3. Carlos je nakon toga u drugom kolu izgubio od velikog Lukaša Rosola koji je i prije znao iznenaditi Španjolce pa je za sve one koji čitaju poruka jednostavna – nemojte se kladiti, već radite na akademskom obrazovanju.
Tada se nije moglo naslutiti kako će ta dvojica za samo par godina dostići sam vrh tenisa i pritom imati uzbudljivo rivalstvo. U ovom trenutku Sinner vodi s 4-3 što se tiče mečeva na ATP razini u koji spomenuti meč u Alicanteu ne ulazi. S tim u svezi, Sinner je uz Rafaela Nadala (1-2) jedini bivši ili sadašnji TOP 5 tenisač protiv kojeg Alcaraz ima negativan omjer. Pamtimo njihov meč u finalu ATP turnira u Umagu u kojem je Sinner slavio nakon preokreta rezultatom 2-1 u setovima. Ipak, njihov međusobni meč koji je ostavio najveći utisak kod ljubitelja tenisa se odigrao 40-ak dana nakon tog finala, u četvrtfinalu US Opena. Tada je Talijan imao vodstvo od 2-1 u setovima, 5:3 u četvrtom i meč loptu na svom servisu, ali onda gubi 10 od sljedećih 11 poena i meč odlazi u odlučujući peti set u kojem je ponovno imao break prednosti, no vodstvo od 3:2 je ubrzo pretvoreno u gubitak od 6:3 i poraz nakon 5 sati i 15 minuta žilave borbe u meču godine.
Upravo je to ono što Sinner dosad još uvijek nije uspio učiniti i ono što ljubitelja njegovog tenisa, a i njega samog definitivno frustrira, jest ono što Amerikanci vole zvati “statement win” odnosno još uvijek nije ostvario značajnu pobjedu u završnici (četvrtfinale i nadalje) na najvećoj pozornici. Njegov najveći uspjeh na Grand Slamu je polufinale Wimbledona iz tekuće godine, no ruku na srce, put do tamo mu je bio popločen s okruglo 0 nositelja. Iako je odigrao solidan meč, to protiv Đokovića nije moglo biti dovoljno za plasman u finale.
Mnogo bliže pobjedi nad Novakom na Wimbledonu je Sinner bio godinu dana ranije kada je u četvrtfinalu imao vodstvo od 2-0 u setovima, ali je u sljedeća tri seta uzeo ukupno sedam gemova. Na Grand Slamovima je upisao pet pobjeda u pet setova, a imena koja je svladao su redom Pierre-Hugues Herbert, Gael Monfils, Daniel Altmaier, Ilya Ivashka te Marton Fucsovics. S druge strane, u sedam navrata je gubio peti set na Grand Slamovima. Pobjeđivali su ga Karen Khachanov, Denis Shapovalov, Novak Đoković, Carlos Alcaraz, Stefanos Tsitsipas, Daniel Altmaier i Alexander Zverev.
Ukupan omjer pobjeda na Grand Slamovima protiv TOP 20 tenisača mu je 4-12, a protiv TOP 10 2-9.
Sinnerov rast nije došao naglo poput Alcarazovog već je plod postupnog dodavanja elemenata igre u svoj repertoar. Sada je došao do statusa gotovo kompletnog igrača i spreman je već sljedeće sezone napasti one najveće trofeje.
Izuzev polufinala Wimbledona do kojeg je došao pobjedama nad okruglih nula nositelja, Jannik Sinner je ove sezone ostao kratak za veliki uspjeh na najvećoj pozornici. Ipak, posljednjih mjesec dana tijekom kojih je podigao dvije titule te slavio u sva četiri meča protiv TOP 5 tenisača svijeta (Alcaraz u polufinalu Pekinga, Rublev u polufinalu Beča te Medvedev u finalima Pekinga i Beča), veliki su zalog za sljedeću sezonu, sezonu u kojoj je iskorak na Grand Slamu neminovan. Prethodnih je godina već dokazao kako je veoma opasan protivnik Alcarazu, a nakon što je dva puta u mjesec dana svladao Medvedeva protiv kojeg je dotad imao omjer 0-6, dao si je veliki mentalni poguranac, a njegovim “Carota Boysima” i meni vjeru da će dogodine ući u barem jedno finale Grand Slama.
