Jednom Google pretragom o najgorim zanimanjima na svijetu možete naići na razne odgovore. Spominjat će se čišćenje mjesta zločina, kopanje grobova i čišćenje kanalizacija. Prokopate li malo dublje pronaći ćete ljude koji testiraju okus pseće hrane i kopaju kanale. No, niti jedno od tih zanimanja nije uistinu najgore na svijetu.
Ta titula pripada jednom zanimanju kojeg mnogi ljudi ne smatraju pretjerano korisnim. Uvjerljivo najgore zanimanje na svijetu zove se “navijač”. I to ne bilo kakav navijač koji tu i tamo otiđe na stadion, dok većinu rezultata isprati iza malih ekrana ili na nekoj od aplikacija za praćenje.
Najgore zanimanje na svijetu je biti zagriženi navijač koji bez ijednog racionalnog razloga odlazi na sve utakmice. Navijač kojem jedna pobjeda ili poraz utječe na raspoloženje idućih nekoliko dana. Koji odvaja slobodno vrijeme, novac i prelazi kilometre samo kako bi mogao gledati svoju momčad. E upravo to, vam je najgore zanimanje na svijetu.
Uzvratna utakmica osmine finala Konferencijske lige između PAOK-a i Dinama je samo još jednom potvrdila tu tvrdnju. Navijači Dinama su tu utakmicu gledali milijun puta, a za nedavni primjer takve utakmice ne moramo otići daleko u povijest.
Još ovoga ljeta Dinamo je u playoffu Europske lige na Maksimiru svladao Spartu Prag s 3:1. U uzvratnoj utakmici Dinamovi igrači su poklanjali golove suparniku koji je iskoristio ponuđeno. Sparta je slavila 4:1 i poslala Dinamo u Konferencijsku ligu po prvi puta u klupskoj povijesti.
Sinoćnja utakmica je bila gotovo identična. Dinamo je u Grčku donio dva gola prednosti kojih je već u prvih 45 minuta uspio prosuti. Arbër Hoxha je vratio nadu, ali nove dvije katastrofalne reakcije su odvele susret na PAOK-ovu stranu. Jednostavno, Dinamo je napravio apsolutno sve što nije smio i tako odveo utakmicu na grčki mlin. PAOK je to znalački iskoristio.
Nisu igrači PAOK-a odigrali impresivnu utakmicu. Zapravo, odigrali su točno onako kako se i moglo očekivati da će igrati ekipa koja juri dva gola zaostatka. Pritisnuli su Dinamo od prve minute, a igrači Dinama su se brzo pogubili.
Teško je objasniti kako jedna momčad može u sedam dana odigrati dvije tako dijametralno suprotne utakmice. Nakon taktički zrele i rutinske pobjede na Maksimiru, Dinamo je u Grčkoj sve radio krivo. Kada se na to dodaju dvije utakmice protiv Betisa, nevjerojatno je da se utakmica u Solunu odvila na takav način.
Priče o grotlu i paklenoj atmosferi nemaju preveliko uporište kada je pola Dinamove momčadi već prošlo hrpu ovakvih utakmica što u Dinamovom dresu, što u dresu drugih klubova. Gdje je točno krenulo po krivu za trupe Sergeja Jakirovića tek treba utvrditi, ali uzorak je jasan.
Dinamu se ove sezone utakmice kao protiv PAOK-a prečesto događaju. Izlizane floskule o pobjedničkom mentalitetu, šampionskom gardu i svemu ostalom često nepotrebno zauzimaju medijski prostor nauštrb konkretnih analiza sportskih događaja. No, nekad floskula od nekoliko riječi može zamijeniti stranice i stranice analiza.
Još od poraza od Hajduka u prvom kolu, Dinamo ove sezone ne pokazuje da je spreman za najveće podvige prije svega na psihološkoj razini. Nešto što uoči posljednjih deset kola (plus zaostala utakmica s Varaždinom) u kojima će svaka utakmica biti krucijalna sigurno brine sve navijače Dinama.
Koliko god snovi o trostrukoj kruni zvučali lijepo, dugoročno gledano Dinamo bi teško izgurao borbu na tri fronta do kraja sezone. Nema više te famozne širine kadra o kojoj se naveliko pričalo kada je Dinamo imao “dvije momčadi koje se mogu boriti za vrh HNL-a”.
Pred Dinamom je sada ogled protiv Rudeša, protiv kojeg ne bi trebalo biti problema, nakon čega slijedi reprezentativna stanka. Po povratku s iste Modre očekuje dvomeč protiv Hajduka u prvenstvu te u polufinalu Kupa. Iako se sezona tu neće u potpunosti prelomiti, nakon toga neće biti puno do kraja i te utakmice zasigurno mogu usmjeriti nastavak sezone za obje ekipe.
S obzirom da je Dinamo (opet) ispao od grčkog kluba, red je tekst zaključiti s malo grčke mitologije. Jedna od najpoznatijih priča grčke mitologije je ona o Orfeju i Euridiki i njihovoj nesretnoj ljubavi. Ako niste upoznati, dopustite da vam ukratko prepričam.
Orfej se zaljubio u najljepšu od svih nimfi – Euridiku. Na prvi pogled je znao da će njih dvoje postati jedno. Euridika sa svojom plavom kosom i plavim očima uskoro postaje njegova žena. Međutim, sreća u braku nije dugo trajala jer je Euridiku takla ledena ruka smrti. Bježeći od pohotnog Aristeja koji ju je želio silovati, nagazila je na zmiju skrivenu u visokoj travi, vrisnula i zauvijek zaklopila svoje plave oči.
Neutješni Orfej odlučuje sići u podzemni svijet i vrati svoju Euridiku. Na ulazu u Had, svojom lirom začarao je troglavog Kerbera i stao pred Hada pjevajući kako bi izbavio svoju voljenu. Ganuti njegovom divnom pjesmom, Had i njegova žena Perzefona odlučuju pustiti Euridiku nazad ali uz jedan uvjet, a to je da se Orfej se ne smije okrenuti za Euridikom koja je trebala pratiti njegove korake.
Krenuvši polako, Orfeja je mučila čežnja da vidi svoju ljubljenu i nečuvši njene korake, okrenuo se. Euridika je potonula nazad u svijet sjena pružajući mu još jednom svoje blijede ruke te ju je tada izgubio zauvijek.
Kao što je Orfej volio svoju Euridiku, tako i navijač voli svoj klub. Gotovo sve najljepše i najgore uspomene moga života vezane su za nogomet. Onoliko koliko ću razočaran biti nakon poraza od PAOK-a, toliko će sreće donijeti prolaz protiv Tottenhama i tako u krug.
I dok gotovo svi objektivni parametri govore da to nije najzdravije ponašanje, za ovo nema lijeka. Kao što se Orfej morao okrenuti za Euridikom, tako će se i svaki navijač okrenuti za svojim klubom upravo u ovakvim trenutcima.
Nogomet i emocije prema njemu se nekada teško objašnjivi. Pogotovo kada pokušavate to objasniti nekome tko ne dijeli vaš entuzijazam. Kako nekome tko ne prati nogomet objasniti da je vaš cijeli tjedan uništen zbog jednog rezultata?
Nemoguće je objasniti jer pravog objašnjenja nema. To je jednostavno nešto s čime se jednom zaraziš i boriš do kraja života. Upravo zato se najgore zanimanje na svijetu ne zove čistač mjesta zločina i tester pseće hrane, već navijač.
