
NBA sezona 2024./2025. završila je u noći s nedjelje na ponedjeljak slavljem Oklahoma City Thundera u velikom finalu, a već nas u noći sa srijede na četvrtak čekaju nova uzbuđenja u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta. Naime, u Barclays Centru u Brooklynu održat će se prva večer 79. po redu NBA Drafta, u kojem će biti izabrano 30 igrača u prvoj rundi, dok su u noći sa četvrtka na petak izvlačenja za preostalih 29 novajlija u ligi, pošto je New York Knicksima oduzet izbor druge runde ove godine, a zbog izigravanja propisa prilikom pregovaranja s Jalenom Brunsonom.
No, u ovome tekstu nećemo se baviti projekcijama ili čarobiranju oko novog drafta, već će ovo biti prvi od dva teksta posvećenih povijesti NBA Draftova i to u razdoblju od 1984. do 2010. godine. Zašto baš tada? Zato jer se autor ovog teksta ne želi vraćati u razdoblje igrača kojih se ne sjeća kako su igrali niti ih je imao previše prilike gledati, a igrača izabranih od 2011. godine do danas još je jako puno aktivno u ligi te bi znatno mogli pomaknuti validacije svojih draft generacija do okončanja svojih karijera.
Prvi tekst biti će posvećen najlošijim draft generacijama. Nećemo uzeti u obzir samo one klase u kojima su prvi ili prvih nekoliko izbora bili potpuni promašaji, već ukupnost kvalitete iako je na primjer među prvih par mjesta izabrano nekoliko zanimljivih imena.
Draft 1986. godine
Godina koja bi svakako trebala biti označena kao jedna od najlošijih što se NBA Drafta tiče u gledanom razdoblju svakako je 1986. Prvi izbor bio je Brad Daugherty, jedan od vođa možda i najjačih Cleveland Cavaliersa do povratka LeBrona Jamesa u iste i osvajanja naslova prvaka. Daugherty je Cavse pet puta u osam sezona vodio do doigravanja, od čega su jednom stigli do finala istoka, a karijeru je na žalost morao završiti s 28 godina zbog kronične ozljede leđa.
Ipak, to nije ništa prema nesretnom Lenu Biasu, drugom izboru te godine, koji je samo dva dana nakon što su ga izabrali Boston Celticsi preminuo zbog predoziranja. Bias je bio jedan od onih generacijskih talenata koje su uspoređivali s Michaelom Jordanom, ali sudbina nije htjela da njegove stvarne košarkaške vještine gledamo na NBA parketima.
Još čak dvojica važnih kotačića gore spomenute generacije Cavsa izabrani su na ovome draftu, a to su Ron Harper na osmom te jedan od najpodcjenjenijih razigravača s kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća Mark Price, izabran na 25. mjestu, a jednu sezonu s njima odigrao je i igrač sa solidnom karijerom šutera Dell Curry.
Jedan od najboljih skakača i obrambenih igrača u povijesti lige Dennis Rodman izabran je na niskom 27. mjestu toga lipnja, a tri mjesta iznad njega pripalo je Arvydasu Sabonisu. Istaknimo još da su u ovoj generaciji izabrani Chuck Person, koji je na koncu te sezone dobio nagradu za novajliju godine, te Scott Skiles, čiji se rekord od čak 30 asistencija u jednoj utakmici drži od 30. prosinca 1990. godine pa sve do danas, a svakako ne smijemo zanemariti lijepe karijere Kevina Duckwortha i Jeffa Hornaceka, izabranih 33. odnosno 46. izborom 1986. godine. Sveukupno, ipak dosta tanka godina što se košarkaških talenata tiče.
Ništa bolje ni dvije godine kasnije
Preskačemo dva ljeta i prelazimo na 1988. godinu, kada je prvim izborom izabran Danny Manning, čovjek s vrlo dobrom karijerom, ali ništa više od toga. Tik do njega našao se Rik Smits, 224 cm visoki Nizozemac koji je svih svojih 12 NBA sezona proveo kao startni centar tada vrlo dobrih Indiana Pacersa. Charles Smith i Chris Morris na trećem i četvrtom mjestu imali su dobre početke karijera, ali su su ubrzo i ugasili, dok je vjerojatno i najzvučniju karijeru od cijele ove draft klase ostvario peti izbor togodišnjeg drafta Mitch Richmond.
Dobre karijere ostvarili su još i Dan Majerle, Hersey Hawkins, Rex Chapman i Rod Strickland, izabran tek na 19. mjestu, a najveći bust izbora 1988. godine vjerojatno je Anthony Mason, izabran tek na 53. mjestu. Solidne role u svojim momčadima iz ove draft klase ostvarili su i Brian Shaw, Vinny Del Negro, Vernon Maxwell te Ronny Seikaly, legendarni Libanonac, koji je u čak pet od 11 svojih NBA sezona u prosjeku bilježio double-double učinke.
Loš početak novog stoljeća
Preskočiti ćemo sada čak 12 godina i prebaciti se u 2000. kada je prvim izborom drafta izabran eksplozivni, u svakom smislu, Kenyon Martin, kojem su ozljede dobro poremetile razvoj inače sasvim solidne karijere. Najbolju karijeru ove draft klase ostvario je vjerojatno Michael Redd, ljevoruki šuter kojeg su Milwaukee Bucksi birali tek 43. izborom, a koji je dva puta u karijeri bilježio preko 25 te još četiri puta preko 20 poena u prosjeku po sezoni.
Nemamo još puno imena koje bi s ovog drafta valjalo istaknuti. Tu su još izabrani Jamaal Crawford, koji je tri puta biran za najboljeg šestog igrača sezone, potom sjajni atleta Stromile Swift i Mike Miller, rookie te sezone te najbolji šesti igrač 2006. godine. Osim njih spomenuti ćemo još da su te godine izabrani igrači sa solidnim karijerama, većinom u zahvalnim role ulogama, kao što su Darius Miles, Hedo Turkoglu, Desmond Mason, Quentin Richardson ili Morris Peterson.
Jedan franšizer i nekoliko role playera
Šest godina kasnije prvim izborom drafta izabran je Andrea Bargnani, Talijan s ništa više od solidne karijere, a odmah iza njega te 2006. godine izabran je LaMarcus Aldridge, košarkaš s najboljom karijerom iz te draft generacije. Jedan od najvećih what if igrača izabran je tada šestim izborom, a riječ je o Brandonu Royu, kojem su brojne ozljede prekinule karijeru nakon tek 341 odigrane NBA utakmice u šest sezona.
Još je nekoliko igrača izabranih te 2006. godine ostvarilo solidne NBA karijere, ali Paul Millsap, Rajon Rondo, Kyle Lowry, Rudy Gay, Randy Foye, JJ Redick i J.J. Barea ne mogu ovu generaciju podignuti iz zone najlošijih u vrijeme moderne košarke.
Izgubljena draft generacija
Listu najlošijih draft generacija završiti ćemo s jednom o kojoj smo već na Ofenzivi i pisali, a riječ je o takozvanoj izgubljenoj draft generaciji, iz koje još jedino Paul George igra košarku u najjačoj svjetskoj ligi. Jedno od ponajboljih NBA krila u posljednjih 15 godina izabran je 10. izborom te godine, a na prvom mjestu izabran je John Wall, vrlo dobar franšizni igrač u pristojnim Washington Wizardsima, koje je četiri puta uspio dovesti do playoffa.

Osim njih dvojice, dobre karijere ostvarili su DeMarcus Cousins te Gordon Hayward, kojeg je strašna ozljeda tibije nakon pet odigranih minuta prve utakmice sezone 2017./2018. udaljila od sjajne karijere koja je možda još uvijek bila pred njime. Eric Bledsoe, Greg Monroe, Evan Turner, Derrick Favors, Jordan Crawford i Avery Bradley igrači su koje valja istaknuti iz prve runde toga drafta, a solidne karijere ostvarili su i Hassan Whiteside izabran 33. izborom te Lance Stephenson izabran tek sedam mjesta iza njega. Od nedraftiranih košarkaša te 2010. godine, pristojnu karijeru ostvario je Ish Smith, a daleko najviše buke podigao je Jeremy Lin, koji je u sezoni 2011./2012. Linsanity ludilom zapalio navijače New York Knicksa.
Bilo je kroz godine sigurno draft generacija s katastrofalnim prvim izborima, ali iste su imale solidne dubine te su na pozicijama iza birani dobri NBA igrači, dok gore nabrojanih pet draftova kad se sve uzme u obzir, ipak predstavljaju kremu loših draft generacija kroz promatranih 27 godina.