Mike Judge, kreator crtanih serija Beavis and Butthead i King of the Hill, te redatelj kultnog filma Office Space, je napisao i režirao film Idioti Budućnosti iz 2006. Film nikada nije izašao u kinima, Fox ga je odbio reklamirati, no vremenom je on stekao kultni status.
U kratkim crtama, u filmu lik Lukea Wilsona završi u hibernaciji te se probudi 500 godina kasnije u svijetu gdje se umjesto vode koriste energetska pića, gdje je predsjednik WWE borac, medicina je svedena na tretmane za rast kose i erektilnu disfunkciju, a sudovi kažnjavaju kriminalce tako što ih natjeraju da se natječu u monster truck demolition derbijima.
Borba Jakea Paula i Mikea Tysona nikada nije bila dobra ideja, a sada kada je provedena je mali korak prema budućnosti koju je predvidio navedeni film. YouTube zvijezda, koja se doduše stvarno trudi u amaterskom boksu te je u ozbiljnom treningu za svoj status, je došla do toga da se bori protiv nekoć velikana teškaškog boksa.
Motiv ove borbe je u potpunosti jasan. Koliko god se umjetno pokušavalo generirati neko rivalstvo između ove dvojice, svrha ove borbe je bila isključivo novac te promocija Netflixa kao streaming platforme. I dok su Paul i Tyson u džep spremili lijepi novac, navodno 40 milijuna Paul, a 20 milijuna Tyson, Netflix je pak doživio teški debakl.
Nekih dvadesetak minuta prije same borbe, nakon inače sasvim pristojne borbe u welter kategoriji između Barriosa i Ramosa te sjajne u ženskoj lakoj kategoriji između Taylor i Serrano, iako bizarno bodovanoj, milijuni korisnika se nisu mogli spojiti na Netflix. Serveri nisu mogli izdržati navalu gledatelja pa je tako platforma puno bolje funkcionirala putem mobilnih podataka nego li putem bežičnog interneta na TV-u.
U doba kada se brojni sve više okreću opet ka piratstvu, što zbog činjenice da su filmovi i serije porazbacani po desetak različitih streaming servisa ili pak one gdje platforme za videoigre navode da kupovina igre ne znači da ste vlasnik iste, je Netflix milijune potaknuo upravo na to. Da traže streamove putem drugih stranica gdje je prijenos radio sasvim korektno.
Kako će se to odraziti na sam Netflix je još nepoznato, no vrlo je vjerojatno da će brojni korisnici otkazati svoje pretplate, pogotovo oni koji su ih uzeli samo zbog ove borbe. Ne treba ni čuditi ako se zalomi i kakva tužba.
Ukoliko ste bili među sretnicima, pardon nesretnicima, koji su uspjeli gledati borbu, mogli ste vidjeti očekivano. Pod uvjetom da se nije radilo o režiranoj borbi, amaterski boksač u treningu je mogao u bilo kojem trenutku ozbiljno nauditi čovjeku od 58 godina.
Čovjeku koji ima povijest ozljeda, mentalnih problema i čije je zdravstveno stanje prije dvije godine bilo takvo da je morao biti u invalidskim kolicima. Čovjeku koji je u svibnju ove godine izrigao toliko krvi da je borba morala biti odgođena na šest mjeseci i koji vrlo očito trenutno ima problema s koljenima.
Tyson je već pri ulasku u ring zateturao te je bilo bolno očito da mu noge ne mogu izdržati ozbiljan tempo. Kako borba ne bi postala teški fijasko, shvatio je to i Paul koji se čak i za svoje jako prosječne boksačke standarde borio izuzetno rezervirano, odnosno s velikom dozom respekta prema velikanu sporta.
Nitko u publici niti pred ekranima nije htio vidjeti nanošenje fizičke boli osobi koja se bliži umirovljeničkim godinama pa je tako i Paul shvatio da bi ispao negativac pred očima milijunskog auditorija. Ovako je odlučio posve pametno odraditi posao dovoljno da mu se ubilježi pobjeda i da može reći kako je slavio protiv Tysona, a da je opet Tysonu dao priliku da dokaže svijetu kako može stajati na nogama 16 minuta, čak i u ovim godinama.
Tysonovi lateralni pokreti glavom, brzina udarca u početnih par rundi kao i rotacije tijela su uistinu impresivni za 58-godišnjaka, ali noge su mu izgledale kao da svakog trenutka mogu otkazati. Zbog svega navedenog smo dobili jedan od kvalitetom najlošijih i najdosadnijih boksačkih mečeva ikada, pogotovo kada uzmemo u obzir odrađenu marketinšku kampanju.
Prepoznala je to i publika koja je nakon početne euforije i povika „Iron Mike“ negodovala u posljednjim rundama, a sablasna tišina koja je prožela stadion AT&T u Teksasu kada je meč završio je bila samo potvrda da smo svjedočili najvećoj sportskoj lakrdiji ove godine, a možda čak i stoljeća.
Tyson ne planira odustati te se već spominje i borba protiv Jakeovog brata, Logana, što je samo idući korak u pretvaranju sporta u cirkus. I dok je razumljivo da je isti popušila moderna generacija opsjednuta influencerima, problem je što je marketing bio toliko silovit da je navukao i prave ljubitelje sporta i štovatelje lika i djela Tysona.
Sam Tyson je rekao da ga nije briga za svoju ostavštinu te mu ova borba vjerojatno neće na nju utjecati. Boksački povjesničari, analitičari i stručnjaci će ga i dalje smatrati boksačem koji je imao nevjerojatan vrhunac karijere i koji je imao najrazorniji udarac ikada, ali koji je karijerom ipak ispod Muhameda Alija, Joea Louisa, Joe Fraizera, Rockyja Marciana te Lennoxa Lewisa i Evandera Holyfielda od kojih je oboje gubio. Dok će mnogobrojnom puku zbog impresivnih nokauta, medijske pompe kojom je popularizirao boks devedesetih i karizme ostati jedan od najvećih ikada.
Žalosno je da Tyson razmišlja na način da ga uopće nije briga na utjecaj koji će ostaviti, no žalosna je bila čitava ova priredba. Neće doduše iznenaditi da se ovakva katastrofa ponovi jer u konačnici broj ljudi koji ju je gledao će biti veći nego onaj koji će pratiti borbu Jona Jonesa i Stipe Miočića.
Tračak nade da se ovakve stvari ne ponavljaju ipak postoji. Naime, prije nego li je pobjednik uopće bio proglašen, nekolicina ljudi je napustila stadion uz povike nezadovoljstva, a i treba tek sačekati kakva će biti financijska isplativost ovog projekta s obzirom na ogorčenost ljudi pred malim ekranima. Ukoliko grozomoran dojam poprati i izostanak profita, možda ipak ne postanemo idioti budućnosti.
