Ne postoje dva kluba koja su u zadnjih pet sezona potrošila više novaca na dovođenje igrača od Chelseaja i Manchester Uniteda. Nekada bi očekivali nogometni spektakl, no potrošeni novac više nije temelj za kvalitetnu igru niti za brilijantne poteze individua.
Utakmica Uniteda i Chelseaja 10. Kola Premier lige je najbolji pokazatelj toga. Pored pokojeg dobrog poteza i jednog lijepog pogotka, izostajalo je ičega što bi pokazalo da ove dvije ekipe imaju namjeru vratiti se u vrh klupskog nogometa. Dapače, više su bile izražene njihove greške, nego li kvalitete.
Ruud van Nistelrooy je preuzeo kormilo Uniteda do dolaska Rubena Amorima u klub te je u dvije utakmice tek minimalno doradio sustav koji je uspostavio Erik ten Hag. U prvoj službenoj utakmici je u Liga kupu upisao visoku pobjedu od 5:2 nad Leicesterom, no u tom susretu je Leicester igrao gotovo pa s 11 rezervnih igrača.
United je pak tu utakmicu odigrao s minimalnom razlikom u postavi od one koja će istrčati protiv Chelseaja. Za razliku od te kup utakmice, u prvih 11 su se vratili Andre Onana, Noussair Mazraoui te Rasmus Hojlund. Problemi su doduše ostali isti.
Hojlund je većinu utakmice bio lišen usluge jer ga se koristilo kao igrača na kojeg će Onana ispucati loptu dok je okrenut leđima prema golu umjesto da mu se ona gurne u prostor. Bruno Fernandes je do jedanaesterca bio uglavnom nevidljiv, a Marcus Rashford i Alejandro Garnacho su imali problema u dvobojima jedan na jedan iako je ovo bila idealna utakmica za njih.
Ne može se reći da nije bilo uopće takvih akcija, jer Hojlund je najbolje reagirao baš oba puta kada je morao napasti prostor u koji ide lopta, a Rashford je dvije najbolje situacije imao kada je prevario Malo Gusta s jedne strane, odnosno pobjegao Reeceu Jamesu s druge. No, u 90 minuta nogometa su to bile jedine situacije gdje je United iskoristio nekakvu svoju prednost i kvalitetu.
Puno efikasniji su bili u defenzivnom segmentu igre, iako ne u potpunosti svojom zaslugom. Mazraoui je odigrao sjajnu utakmicu te se iznova dokazuje kao ponajbolja kupovina Uniteda u posljednje vrijeme. 13 od 16 uspješnih duela, stopostotna uspješnost driblinga te šest oduzetih lopti su samo dio brojki koji pokazuju koliko je bio moćan u oba smjera, no i golim okom se vidjelo da Noni Madueke nije imao pojma kako se boriti s njime.
Casemiro i Manuel Ugarte su bili par za koje se može reći da su obavili svoj zadatak, no da su vrlo lako mogli ispasti i dežurni krivci. Na prvu, dojam je kao da su zaustavili svojim blokom Colea Palmera koji se redovito morao spuštati kako bi primio loptu. Međutim, iza njihovih leđa je kroz čitavu utakmicu bilo prostora koji je upravo trebao iskoristiti Palmer.
⚔️ @Casemiro LOVES a challenge 💪#MUFC || #MUNCHE pic.twitter.com/oPYbEuMIs0
— Manchester United (@ManUtd) November 4, 2024
Tu dolazimo do Chelseajevog problema koji ponekad jednostavno pretjerano ovisi o njegovoj igri, no Palmer ne može istovremeno biti čovjek koji će odigrati loptu i koji će je primiti u opasnom prostoru. Enzo Maresca je trebao kroz utakmicu osjetiti da United nudi prostor preko kojeg Cheslea može kreirati opasnost te da nisu toliko defenzivno stabilni koliko su davali dojam u ovoj utakmici.
Od svih njihovih igrača je jedino Pedro Neto znao tražiti prostor u dubini, dok su ostali stajali preblizu svojoj polovici, a često su se i gušili u istim centralnim prostorima. Kasnije se i Neto pridružio ostatku pa Chelsea nije imao niti dubinu niti širinu, što je išlo na ruku i ranije spomenutom Mazraouiju koji je bio invertiran.
Razlog zbog kojeg Neto nije vidio toliko često loptu je bio i odabir bekova. James, prirodno desni bek koji je ovoga puta igrao lijevo, je stajao prenisko, a i kada bi imao loptu u nogama je njegov instinkt bio da si loptu prebaci na desnu nogu i krene s njom ulaziti u centralni dio terena što je otupilo u potpunosti lijevu stranu napada.
I dok je Mazraoui bio najbolji igrač kod domaćih, Moises Caicedo je bio to kod gostiju. Malo tko više postavlja pitanje je li Chelsea preplatio Ekvadorca koji ove sezone nije odigrao niti jednu lošu, pa možda čak ni prosječnu, utakmicu. I ovoga je puta bio sila u sredini terena, a pridodao je tome i pogodak.
12 – With just 12 points won, this is Manchester United’s worst return after 10 games of a league campaign since 1986-87 (8). Construction. pic.twitter.com/j98JW1zVrW
— OptaJoe (@OptaJoe) November 3, 2024
Kada se podvuče crta, gledali smo dvoboj dviju najrastrošnijih ekipa na svijetu nakon kojeg smo morali pisati o tome gdje je tko više griješio i koliko su dobro odigrali lijevi bek i zadnji vezni. Daleko od toga da te uloge u današnjem nogometu nisu važne, ali kada pričamo o silnim potrošenim milijunima, vjerojatno bi i treneri, kao i vlasnici tih klubova, ipak voljeli da se priča o nekim drugim igračima.
Chelsea je doduše ove sezone više puta ipak izgledao kao momčad s glavom i repom. Nicolas Jackson je u fantastičnoj formi ove sezone, Palmer je živa vatra gotovo uvijek, a i od brojnih krilnih napadača na popisu često dobiju nešto. Uostalom, 4. mjesto tablice i 20 zabijenih golova izgledaju puno bolje nego li je to izgledalo prošle sezone u ovoj fazi natjecanja.
Međutim, ovaj susret je ipak podsjetio na neke Chelseajeve probleme iz prošlosti, a to u kombinaciji s Unitedom ovakvim kakvim je, je bila više antireklama za Premier ligu nego li poziv da opet uključimo TV kada je na rasporedu neka na papiru jaka utakmica. Tako je i Jamie Redknapp nazvao ovu utakmicu „obračunom dvaju kafanskih ekipa“. Srećom, bilo je dovoljno materijala kroz vikend da ipak isperu jalovost najskupljeg derbija na svijetu.
