U kasnom 19. stoljeću engleski je nogomet već imao razvijenu infrastrukturu i zavidan broj klubova. Sport je bio poznat i rasprostranjen, a o utjecaju Engleske na razvitak najpopularnijeg sporta na svijetu suvišno je uopće govoriti. Ipak, Englezi su svoj utjecaj proširili i van Otoka, a u srcu priče koja slijedi je grad Robina Hooda – Nottingham.
Osim što je Nottingham iznjedrio jedne od najstarijih klubova na svijetu – Notts County i Nottingham Forest, izravnu je vezu imao u osnivanju legendarnog talijanskog kluba. Herbert Kiplin bio je prosječni pripadnik srednje klase u gradu tekstila. On je bio jedan od osnivača amaterskog kluba nazvanog po Giuseppeu Garibaldiju. Mladi su Englezi bili zadivljeni hrabrošću i junaštvom koje je vojskovođa prikazao u svom pohodu na ujedinjenje Italije. Odoru njegovih Crvenokošuljaša su preslikali na vlastitu garnituru, a Kiplin je svoju dozu talijanske inspiracije višestruko vratio kad se odselio u Italiju zbog posla.
Što će Englez raditi u inozemstvu nego osnovati nogometni klub? Herbert Kiplin bio je jedan od osnivača AC Milana i prvi engleski nogometaš u inozemstvu. Klub je strelovito rastao i ubrzo postao prvi koji je prekinuo dominaciju Genoe osvojivši prvenstvo 1906. godine, samo sedam godina nakon nastanka. Milan je postao pravo utočište za strane igrače, no ubrzo ih je revoltirala odluka saveza prema kojoj se ne smiju više dovoditi strani igrači u talijanske klubove. Igrači su buntovno osnovali drugi klub, zaobilazeći zakon – svi stranci koji igraju nisu akvizicije i novopridošli članovi, već osovina kluba. Taj je klub bio Internazionale Milano.
Početak rivalstva
Danas odnos ta dva kluba predstavlja jedno od najpoznatijih gradskih rivalstava na svijetu. Tako je Milano, grad mode i industrije, postao i grad nogometa. Grad nadzire Madonnina (kip Djevice Marije) na vrhu monumentalnog Il Duoma, a kroz godine koje su prošle nebrojeno je puta svjedočila proslavama titula ova dva kluba na glavnom trgu. Upravo je po njoj i ovaj derbi dobio ime – Derby della Madonnina.
Milano, kao ni ostatak Italije, nije zaobišao snažan utjecaj umjetnosti. Može se, između ostalog, istaknuti i jedna od najvažnijih opernih kuća na svijetu – Teatro alla Scala. Umjetnost se vremenom proširila s “daski koji život znače” na travnatu podlogu, točnije – San Siro. Legendarni stadion je star gotovo sto godina, a često mu tepaju nazivom La Scala del Calcio, referirajući se na spomenuti teatar. Dom Milana i Intera priuštio je mnoštvo nezaboravnih susreta između gradskih rivala, a uoči tekuće sezone je u svojim vitrinama pokazivao jednak broj domaćih prvenstava na obje strane – 19.
One of the best photos ever taken in football. Marco Materazzi and Rui Costa during the Milan derby. pic.twitter.com/BucTs9Lbqf
— FootballFunnys (@FootballFunnnys) August 28, 2015
Sezona koja znači više
Iz povijesnog kuta, jasno je da je Inter neodvojiv od Milana. Nerazurri su nastali iz Rossonera. Na svoj primat starijeg i jačeg kluba Milanisti često vole ukazivati, no to ne znači da je Inter razvio kompleks inferiornosti. Dapače, godine fantastičnog rada na terenu i van njega ukazivali su da je Inter posljednjih godina najjači klub u Italiji, a ova sezona bila je savršena prilika da to potvrde prvom Inzaghijevom domaćom titulom.
Inter je svoju posljednju titulu osvojio 2021. godine u velikom stilu. Četiri kola prije kraja su osigurali naslov i nisu nikome dali šansu da im se približi. Međutim, zbog restrikcija pandemije, proslava nije održana u punom volumenu. Milan je svoju posljednju titulu osvojio sezonu poslije kada je u dramatičnoj trci skupio dva boda više od gradskih rivala.
Njihovi međusobni srazovi kulminirali su prošle godine kada su se sreli u polufinalu Lige prvaka. Iako je Inter tad bio slavodobitan, u finalu je izgubio od Manchester Cityja. Naslov talijanskog prvaka ukrao im je Napoli i rivali iz Milana su znali da se takvo što ne smije ponoviti. Eventualni trofej donio bi 20. jubilej i neograničenu moć hvalisanja – uzevši to u obzir, Interov pothvat još je slađi.
Inter protiv svih izgleda
Kada je Antonio Conte napustio Inter nakon osvojenog prvenstva 2021. godine, došlo je do razilaženja u razmišljanju i viziji. Klub je poslovao u ogromnom minusu, a upravo te pobjedonosne sezone su postavili talijanski rekord od 245 milijuna eura minusa. Zbog pandemije i manjka prihoda klub je odlučio dodatno srezati troškove, a Conte se s tim nije mogao složiti. Izgledalo je kao da je klub izvukao maksimum, a nitko ne želi biti kapetan broda koji tone. Osim Simonea Inzaghija.
Inzaghija je u financijskom smislu dočekao apsolutni kaos. Prošlo je par godina od dovođenja skupocjenih zvijezda i investicija kineskih vlasnika te se kontekst u potpunosti promijenio. Osim pandemije, faktori poput novih kontrola kapitala u Kini i financijske krize u organizacijama Interovih vlasnika igrali su veliku ulogu. Rješenje je bio ekstreman moneyball i što veće rezanje budžeta.
Sezonu nakon naslova Nerazzuri su od prodaja igrača zaradili 205 milijuna eura i ostali bez nekih ključnih igrača poput Romelua Lukakua i Achrafa Hakimija. Brojni su igrači otišli bez odštete samo kako bi se rasteretio budžet za plaće, a akvizicije su se uglavnom temeljile na jeftinim i besplatnim igrače poput Edina Džeke i Hakana Çalhanoğlua. Prije ove sezone klub su napustili André Onana, Marcelo Brozović, Robin Gosens i mnogi drugi. Rijetko bi se koji klub mogao nositi s odlascima ključnih igrača i zamjene istovremeno pronalaziti u iznimno restriktivnim uvjetima, a Inter je ipak uspio.
Neazzuri su priliku dali autsajderima. Stoper Francesco Acerbi je prvotno došao kao posuđen igrač iz Lazia, a danas ima imidž prekaljenog rutinera koji s 36 godina rukovodi čvrstom obranom. Drugu mladost proživljavaju i Matteo Darmian i Henrikh Mkhitaryan za koje su ukupno izdvojili nešto iznad tri milijuna eura. Jedna od priča sezone nedvojbeno je i Federico DiMarco. Navijač Intera od malih nogu zaobilaznom je rutom privatizirao poziciju lijevog beka svojim fantastičnim partijama. Miljenik Curve Nord trenutno broji šest golova i osam asistencija u svim natjecanjima.
Dimarco’s Journey.. 🖤💙 pic.twitter.com/rKKrHl08Dn
— Nerazzurri Society (@nerazzurriSoci_) April 23, 2024
Mora se spomenuti da i kada su kupovali igrače, radili su to efikasno: Denzel Dumfries, Benjamin Pavard i Yann Sommer samo su neki od primjera. Dovođenje Marcusa Thurama bez odštete jedan je od najboljih poteza ljeta, ali njihovom momčadi ipak rukovode starosjedioci. Lautaro Martínez pokazao je svestranost i sposobnost suradnje s različitim profilima napadača. Alessandro Bastoni jedan je od najboljih stopera svijeta, dok se sličnim statusom u veznom redu može podičiti i Nicolò Barella. Njegova leđa čuva sjajni Hakan Çalhanoğlu, koji je toliko dobro uskočio u ulogu Brozovića, da se o njemu više i ne priča.
Interov posao najlakše je sažeti u sljedećim podacima: u tri sezone bilježe zaradu od 123 milijuna eura u transferima igrača, dok su u istom periodu smanjili godišnji iznos plaća sa 140 na 120 milijuna eura godišnje, što je još impresivnije kada se u obzir uzme inflacija.
Inzaghijevi taktički mehanizmi
Nerazzurri su ove sezone pokazali brojne taktičke zanimljivosti te osim što bilježe sjajne rezultate – igraju zanimljivo. Inzaghi susrete započinje u 3-5-2 formaciji i dok bi to mnoge prvo asociralo na defenzivni pristup i famozni catenaccio talijanskog nogometa, istina je posve drukčija. Inter je izrazito ofenzivna ekipa s daleko najviše postignutih golova u Serie A – njih čak 79. Spomenuta formacija može biti samo polazna točka u objašnjavanju Inzaghijevog sistema jer je fleksibilnost ono što stvara razliku naspram drugih momčadi.
Inter će u izgradnju napada krenuti sa stoperima postavljenim prilično nisko, dok će se jedan od bočnih igrača podići visoko. Nitko se u cijeloj ligi ne odlučuje češće na izgradnju igre kombinatorikom, čime žele namamiti protivnike u pritisak i potom napasti prostor koji ostane prazan, a to su uglavnom bočne pozicije. Zato su u njihovom sistemu toliko važna oba wingbacka, na koje otpada velika kreativna odgovornost. Samo Cagliari bilježi više ubačaja od Intera u Serie A, dok su Nerazzurri prvi po dodavanjima u prostor.
Nije im problem kružiti s loptom i čekati otvor u protivničkoj obrani. Krasi ih veliko strpljenje, a u postizanju cilja im pomaže iznimna fluidnost igrača koji si konstantno mijenjaju pozicije. Često se tako može vidjeti Bastonijev trk u šesnaesterac ili Barellino pokrivanje stoperske pozicije. Takav dinamičan napad jako je neugodan za čuvanje, pa se protivnici sve češće samo povuku u niski blok, no i u takvim situacijama Inter pronalazi oružje, ponajprije zahvaljući svom napadačkom tandemu.
Kompatibilnost ofenzivnog dua samo je dokaz kako Interovi igrači igraju u idealnim uvjetima. Njihove vještine prilagođene su potrebama sistema, što se vidi i u obrambenoj fazi. Njihova trkačka moć dolazi do izražaja u presingu na protivničku obranu gdje često pritišću principom igrač-na-igrača. Spuštanjem u srednji i niski blok mijenja se struktura pa se tako ispred svog gola brane s 5-3-2. Kompaktni sistem rezultirao je s 18 primljenih golova u 33 utakmice i čak 19 sačuvanih mreža.
Inzaghi je pokazao da može
Nakon svih dobrih poteza koje je ekipa Simeonea Inzaghija radila, sada je došla savršena prilika za konačnu potvrdu njihove zrelosti – Derby della Madonnina. Osvajanje 20. titule pred gradskim rivalima pokazalo bi da toliko osporavani igrači i osobito trener – to mogu.
Simonea Inzaghija je dugo pratila stigma “turnirskog” trenera. Navijači su smatrali da njegove trenerske vještine dolaze do izražaja u kup natjecanjima gdje na uzorku od nekoliko utakmica svakome može zaprijetiti, ali da maratonski sistem lige jednostavno nije za njega. Ova sezona je najbolji mogući demantij te teze. Nakon dva osvojena Kupa i tri Superkupa, pet kola prije kraja osigurana je titula domaćeg prvenstva – i to kakvim stilom.
Nesretna utakmica s Atletico Madridom udaljila ih je od europskog napretka ove sezone i dok će se Milanovi navijači s punim pravom uzdizati svojim međunarodnim uspjehom i ukazivati na kontroverzni naslov dodijeljen 2006. godine, sada je vrijeme za Interovo slavlje. Poslovanje pod velikim restrikcijama, odlazak najboljih igrača, ograničen budžet i brojni drugi faktori ukazivali su na Interov pad. Nerazzurri su odgovorili šestom uzastopnom pobjedom protiv Milana i upravo su tom šestom i najslađom na San Siru osigurali dvadesetu titulu. Madonnina će ovaj put nadgledati prepuni trg u crno-plavim bojama, a grb će krasiti poseban dodatak – dugoočekivana druga zvjezdica.
