Sezona 1996/97 u hrvatskom je ligaškom nogometu druga i posljednja s podjelom na 1.A i 1.B HNL, ali također prva i posljednja sa sustavom kvalifikacija za najjači rang u kojem je sudjelovalo čak šest momčadi.
Samobor, Slaven Belupo i Dubrovnik kao tri prvoplasirane momčadi 1.B HNL te Cibalia, Marsonia i Segesta kao posljednja tri sastava 1.A Lige podijelili su se u dvije skupine po 3 momčadi da bi pobjednik svake skupine ostvario pravo igranja u 1. HNL za sezonu 1997/98. Segesta, Cibalia i Slaven Belupo odigrali su svoju skupinu u Maksimiru, a sve četiri utakmice završile su rezultatom 1:1, pa se tako morao napraviti novi turnir, ovog puta u Kranjčevićevoj, gdje se kao pobjednik isprofilirao Slaven Belupo, novi prvoligaš za sezonu 1997/98.
Međutim, ovo nije priča o njima, već o Samoboru koji je svoje kvalifikacije, također odigrane u Ulici pjesnika, završio pobjedama nad Dubrovnikom i Marsonijom od po 2:1 te se uz veliko slavlje s navijačima plasirao u najelitniji rang hrvatskog nogometa.
Bilo je to vruće ljeto 1997. godine pod Žumberkom. Predsjednik kluba Marinko Boban okupio je sjajne nogometaše koji su pod ravnanjem trenera Darka Čordaša ušli u sezonu – hladnim tušem. Domaći 0:6 poraz od Zagreba na otvaranju prvenstva upalio je alarm za uzbunu, ali stvari su se brzo konsolidirale. U prvih osam kola upisale su se tri pobjede, jedan remi te, uz Zagreb, porazi još od Hajduka, Dinama i Osijeka. Sasvim solidan početak za novajliju u ligi, koji se potom našao u problemima nakon samo šest osvojenih bodova u sljedećih devet kola, pa se na zimsku pauzu otišlo domaćim porazom od Croatije 2:1 te 16 bodova na kontu u 17 odigranih kola.
Početkom proljeća preostalo je odigrati pet kola do kraja prvog dijela natjecanja, te su Samoborci tu skupili šest bodova, zaključivši prvi dio natjecanja s uvjerljivom 5:1 pobjedom nad Slaven Belupom.
Momčadi rangirane od 7. do 12. mjesta potom su krenule u Ligu za ostanak, a nakon prepolovljavanja bodova razlika između sedmoplasirane Rijeke i Samobora na 11. mjestu iznosila je svega 2 boda (13:11), dok je Samobor imao dva boda prednosti ispred Šibenika koji se nalazio na posljednjem mjestu ljestvice, jedinom koji je značio ispadanje iz lige.
Ipak, Šibenčani borbu za ostanak otvaraju s 10 osvojenih bodova u prva četiri kola, svladavši upravo Samobor u 4. kolu s velikih 4:0, čime su im dobrano odmakli na ljestvici u tome trenutku (19:14). Dvojcu se u borbi za ostanak priključila i suhopoljska Mladost 127, a konačan nokaut Samoborcima je zadao upravo Šibenik, savladavši ih u gostima s 4:2 u pretposljednjem kolu i poslavši ih tako u prvoligašku povijest.
I dalje ostaje enigma kako je klub koji je u svojem rosteru imao igrače s, prije ili kasnije, ukupno 43 nastupa u seniorskim reprezentacijama te više od 50 nastupa u raznim mladim reprezentacijama, vratare Tomislava Piplicu i Dragana Stojkića, a u polju Igora Bišćana, Željka Bogadija, Mislava Bradvića, Antonija Franju, Ivicu Kuleševića, Dalibora Poldrugača, Fatmira Vatu, Miroslava Vukića, Klaudia Vukovića i ostale, ispao iz lige. Unatoč financijskim problemima u kojima se klub našao tokom sezone te slaboj posjećenosti domaćih utakmica, dojam je da je ova momčad mogla puno više.
Nakon ispadanja u Drugu, Samobor je odmah ispao i u Treću ligu, da bi se u Drugu vratio u sezoni 2001/02 te im je to bio posljednji put da se natječu u drugom najvišem rangu HNL-a. Trenutno se Samobor natječe u 3. HNL Centar te je proteklu sezonu završio na petom mjestu ljestvice.
