Kada u rane jutarnje sate nadolazećeg petka NFL komesar Roger Goodell izađe na pozornicu u Kansas Cityu pa nakon već ritualne salve zvižduka svečano otvori ovogodišnji draft, Carolina Panthersi će prvi krenuti u utrku s vremenom i zakotrljati lavinu odluka koja će uvelike definirati novu NFL sezonu. Prva dva picka gotovo su riješena stvar i velika većina fanova, pa i analitičara, na ta je mjesta upisala dvojicu najtalentiranijih QB-eva: Brycea Younga i C.J. Strouda. No, iza te točke draft postaje pustinja znanja i prašuma nepoznanica.
Sve velike NFL priče počele su s jednom odlukom draftu, jednim „čudnim“ pickom ili tradeom. Ovogodišnji draft prepun je „čudnovatih kljunaša“: igrača kojima ne možemo odrediti točnu vrijednost, ekipa koje bi se najradije riješile svojeg prvog picka i zaradile par nižih te „spavača“ kojima se potiho i stalno diže vrijednost te bi mogli neočekivano završiti u prvoj rundi. Puno je pitanja, malo odgovora.
Između svih tih pitanja, na koje ćemo nestrpljivo čekati odgovore, izdvaja se pet najvećih. Pet misterija drafta čija će rješenja odrediti sve ostalo.
Hoće li Cardinalsi zadržati svoj pick prve runde?
Prošlogodišnji neuspjeh – samo 4 pobjede i posljednje mjesto u diviziji – označio je kraj četverogodišnjeg angažmana Kliffa Kingsburya na mjestu glavnog trenera i još jednom u kratkom vremenu otjerao franšizu iz Arizone u pakao rebuildinga. A pravila rebuildinga su više-manje jasna: čim prije počisti što više neisplativih veteranskih ugovora i dovedi mlade, jeftine i kvalitetne igrače.
Cardinalsi, stoga, s trećim pickom drafta mogu učiniti dvije stvari: zadržati ga i izabrati novu zvijezdu svoje franšize ili ga unovčiti za hrpetinu nižih i budućih pickova neke franšize koja očajnički želi njihovo mjesto.
Odluče li se za prvu opciju učinit će ono što očekuje i većina football javnosti. „Upecat“ će nekog od trojice najboljih defanzivaca na draftu (Carter-Wilson-Anderson) i svom novom glavnom treneru, bivšem defanzivnom koordinatoru i kreatoru prošlogodišnje nezaustavljive obrane Eaglesa Jonathanu Gannonu, darovati kamen temeljac u njegovom pokušaju da od Cardinalsa napravi ozbiljnu ekipu.
No, druga je opcija puno zanimljivija i potencijalno može donijeti tektonske poremećaje u daljnjem tijeku drafta. Bilo koja franšiza, koja će biti spremna ponuditi malo bogatstvo svojih ovogodišnjih i budućih pickova u zamjenu za Arizonin treći, učiniti će to s gotovo isključivim ciljem da se dokopa svog budućeg franšiznog QB-a. To će, pak, značajno ograničiti manevarski prostor Coltsima koji će sjediti na četvrtom mjestu i čekati koji će im ostaci s QB stola upasti u krilo.
Eventualni izbor četiri QB-a s četiri prva picka na draftu usmjerit će neke franšize koje su se nadale nekom od tih talenata na nižim mjestima u drugom smjeru i značajno ubrzati „nestanak“ elitnih defanzivnih talenata s ploče. S druge strane, preostale franšize koje traže dugoročno rješenje na mjestu QB-a morat će postati značajno agresivnije što može značiti samo dvije stvari: ili ćemo vidjeti fantastičnog, ali ozljedom oslabljenog Hendona Hookera visoko u prvoj rundi ili će sve izbore prve noći drafta zasjeniti neki bombastični trade za Lamara Jacksona ili Treya Lancea (ili možda obojicu).
Hoće li Coltsi svoj prvi pick uistinu potrošiti na QB-a?
Gotovo sve analize i mock draftovi jednoglasno su Coltsima na leđa natovarili imperativ odabira novog QB-a. Nakon što je krajem ljeta 2019. u mirovinu otišao Andrew Luck, franšiza iz Indianapolisa je lutala u svojim pokušajima da pronađe novog bacačkog topnika i samo se jednom u navedenom periodu uspjela dočepati doigravanja (i odmah ispala u prvom krugu). Grijeh neuspjeha platio je, naravno, sada već bivši glavni trener Frank Reich, a na njegovo je mjesto doveden Shane Steichen, bivši ofanzivni koordinator Eaglesa i jedan od najtraženijih trenera u offseasonu.
Stoga se čini razumnim da franšiza koja je u četiri sezone promijenila sedam startnih QB-eva i koja ima ofanzivno nastrojenog novog glavnog trenera agresivno traži i novu mladu zvijezdu na najvažnijoj poziciji u footballu.
Ili možda ne?
Coltsi trenutno na rosteru imaju trojicu QB-eva i pitanje je traže li baš toliko očajno i četvrtog. Doduše, očekuje se da će Nick Foles biti otpušten zbog uštede pa je trenutno na vrhu QB hijerarhije Gardner Minshew, koji je prošle godine bio zamjena Jalenu Hurtsu u Eaglesima i čovjek kojeg Steichen poznaje i poštuje. Ljubav je obostrana jer je Minshew više puta naglasio koliko voli raditi sa Steichenom i sasvim je jasno da savršeno poznaje njegov playbook. A njegov trenutni partner u vodstvu napada je izbor šeste runde Coltsa s drafta 2019., Sam Ehlinger, koji već ima iskustva kao starter u NFL-u. Coltsi su, dakle, barem na papiru brojčano i iskustveno sigurni na poziciji QB-a, a u Minshewu imaju i legitimnu opciju za startera.
Također, sasvim je moguće da će do trenutka kada Coltsi budu birali iz ponude nestati dva ili čak tri elitna QB talenta i pitanje je da li će čelni ljudi franšize u Indianapolisu biti spremni „povući okidač“ zbog nekog QB-a koji možda i nije u njihovom prvom planu. Dodamo li tome da Coltsi imaju potrebe i s defanzivne strane ekipe i da je ovaj draft bogatiji upravo defanzivnim talentima, sasvim je lako zamisliti situaciju u kojoj bi Will Anderson ili Jalen Carter mogli obući plavo-bijeli dres, a Coltsi svoju QB sreću potražiti negdje u drugoj rundi s Hendonom Hookerom ili nekim drugim QB-em.
No, iako Coltsi imaju brojnost na poziciji QB-a, pitanje je imaju li i kvalitetu. Folesovo vrijeme je već prošlo i pitanje je hoće li uopće biti u ekipi za narednu sezonu, Minshew je solidan starter i zasad ništa više od toga, a Ehlinger rookie koji još uvijek nije pokazao kvalitetu franšiznog kalibra. Bilo kakav dotok kvalitete na tu poziciju mogao bi razbuditi uspavani napad Coltsa koji je prošle godine vodio ligu u interceptionima, a u ostatku važnih statističkih parametara čvrsto čuvao jedno od posljednjih mjesta.
Pritom ne zaboravimo da se Steichen već dokazao kao trener koji može raditi s doslovce svakim tipom QB-a. Od 2016. do 2020. bio je trener QB-eva u LA Chargersima i prvo vodio Philipa Riversa, pocket passera starog kova, koji je pod Steichenovim vodstvom bio među top 4 QB-a lige prema passing jardima, uspješnim dodavanjima i dodavanjima za touchdown. Potom su Chargersi izabrali Justina Herberta, puno modernijeg pocket passera, koji je u svojoj prvoj sezoni eksplodirao uz pomoć Steichena i uzeo nagradu za najboljeg ofenzivnog rookie-ja sezone, pritom postavivši rekorde kao rookie QB s najviše uspješnih dodavanja i dodavanja za touchdown u prvoj sezoni. Dolazeći u Philadelphiu, Steichen je za poklon dobio Jalena Hurtsa, dual-threat QB-a, koji predstavlja evoluciju footballa na toj poziciji i još uvijek nepoznanicu za većinu trenera u NFL-u. Ni to ga nije spriječilo da pokaže svoju genijalnost pa je od Hurtsa ubrzo napravio elitnog QB-a koji je prošle sezone bio jedan od kandidata za MVP nagradu.
Steichen, dakle, može raditi s bilo kojim tipom QB-a, što nas vraća na početak ovog odjeljka i ponovno daje na težini argument kako će Coltsi pokušati izabrati bilo kojeg od najbolja tri ili četiri QB talenta kako bi novom glavnom treneru dali priliku da pokaže svoju magiju i stvori novog franšiznog vođu. Kako god završila ova priča, i ona će značajno utjecati na daljnji tijek drafta, jer iza Coltsa sjede Seahawksi, Lionsi, Raidersi i Falconsi– sve redom ekipe kojima QB nije nasušna potreba, ali će teško propustiti priliku da dugoročno riješe tu poziciju izborom elitnog mladog bacača koji će im eventualno upasti u krilo. To bi pak moglo „pogurati“ neke od defanzivnih talenata niže niz draft ploču te možda osigurati Bearsima ili Eaglesima, na devetom i desetom mjestu, neočekivanu priliku da ugrabe nekog od elitnih defanzivaca kojemu se nisu ni nadali.
Koliko nisko može pasti Jalen Carter?
Unazad dva ili tri mjeseca bilo je gotovo nemoguće zamisliti da će Carter biti dostupan ispod drugog ili trećeg picka. U ta davna doba, dok su Bearsi još uvijek držali svoj prvi pick, Carter je često izdvajan kao najbolji talent na cijelom draftu i aposlutna zvijezda u nastajanju.
A onda se dogodilo sve što se nije smjelo dogoditi. Prvo je u javnost isplivala priča o prometnoj nesreći koja se dogodila sredinom siječnja ove godine u kojoj se Carter utrkivao sa svojim suigračem i članom stručnog stožera Georgia Bulldogsa, pri čemu su dvojica potonjih izgubila život. Prašina oko cijele ove stvari nije se još ni slegla, a Carter je napravio novi gaf došavši sredinom ožujka potpuno nepripremljen na pro day svojeg sveučilišta.
Štetu nastalu činjenicom da se Carter pojavio s očitim viškom kilograma i nesposoban da završi sve vježbe njegov je tim odlučio sanirati još jednim kontoverznim potezom – najavom da će ponajbolji talent na draftu posjećivati samo ekipe koje imaju prvih deset pickova. Ono što je trebalo biti demonstracija samouvjerenosti i pokušaj da se ostavi dojam kako Carter nije ništa izgubio u svojem draft renomeu i potencijalu, postalo je još jedan udarac ambicijama mladog igrača – javnost se, naravno, neugodno iznenadila takvim potezom, a poveći broj poznatih analitičara i komentatora javno je osudio takav potez kao arogantan i neprimjeren.
Tako je Jalen Carter u samo dva mjeseca skliznuo s vrha draft piramide i mjesta najbližeg football bogovima na kat ispod- u grupu elitnih talenata koji ipak nemaju sigurno mjesto među najvišim pickovima. I dalje postoji solidan broj draft stručnjaka koji će sa sigurnošću tvrditi kako Carter ne može niže od Seattlea i njihovog petog picka, no je li to baš tako?
Cardinalsi na trećem mjestu prvo su realno mjesto za potencijalni odabir Cartera, no teško je vjerovati da če franšiza kojoj toliko nasušno trebaju kvalitetni igrači s obje strane lopte riskirati tako visoki pick na igrača koji pokazuje toliko nestabilnosti. Sljedeće opcije – Seahawksi na petom i Lionsi na šetom mjestu imaju isti problem: njihove se franšize temelje na igračkim kulturama stvorenima od strane glavnih trenera i pitanje je žele li Pete Carroll i Dan Campbell takvog igrača u svojem kolektivu, neovisno o tome koliko bi i jednima i drugima pomogla pozicijska kvaliteta koju Carter neupitno ima.
Raidersi na sedmom mjestu su priča za sebe jer u svojoj nedavnoj prošlosti već imaju jednu tragičnu priču koju ne žele ponoviti. Henry Ruggs III, njihov pick iz 2020., trenutačno čeka presudu i potencijalnu 50-godišnju zatvorsku kaznu zbog prometne nesreće koju je skrivio dok je vozio u pijanom stanju i pritom usmrtio mlađu žensku osobu. Dovući u Las Vegas još jednog mladog i nestabilnog igrača sklonog neopreznoj vožnji, samo godinu i pol nakon ove tragedije, bilo bi ravno ludosti i teško da će si Raidersi priuštiti još jednu glavobolju i brigu s Carterom.
Falconsi i Bearsi na osmom i devetom mjestu čine se kao sweet spot za Cartera. Obje su ekipe u rebuild fazi i svaki kvalitetan igrač s bilo koje strane terena će im dobro doći. Njihovi su pickovi dovoljno nisko da im se isplati riskirati s Carterovim nepodopštinama i nepoznanicama, a eventualni pogodak s ovim odabirom značio bi da su dobili gamechangera koji će biti temelj za napredak njihovih franšiza.
„Propadne“ li, kojim čudom, Carter do Eaglesa na desetom mjestu, sasvim je izvjesno da će tu biti i izabran. Jer ako postoji i jedna franšiza u NFL-u koja vjeruje da ga može obuzdati i izvući iz njega maksimum, to je zasigurno ekipa iz Philadelphie. Osim jake kulture koja okružuje ovu franšizu, ključ rješenja „problema Carter“ leži u činjenici da Eaglesi na svom popisu već imaju igrače koji poznaju mladog defanzivca Georgie. Jordan Davis i Nakobe Dean igrali su s njim u Georgia Bulldogsima i kao stariji igrači imali autoritet u svlačionici. Sasvim je sigurno da bi dočekali Cartera raširenih ruku i pomogli mu da se prilagodi na novu razinu footballa, čuvajući ga pritom od svih opasnosti koje dolaze s milijunskim ugovorima i još većom razinom slave.
Sve u svemu, čini se da Carter i njegova ekipa nisu, u suštini, pogriješili kada su odlučili ograničiti posjete na samo prvih deset ekipa s drafta, s obzirom da je uistinu teško zamisliti situaciju u kojoj će vjerojatno najveći pozicijski talent biti izabran ispod desetog mjesta. Ipak, ne treba u potpunosti isključiti ni mogućnost u kojoj u javnost nisu izašli svi detalji oko prije spomenute prometne nesreće i moguće negativne ocjene karaktera koju određeni broj franšiza može imati pokraj njegovog imena.
Eventualno „klizanje“ Cartera izvan prvih deset pick-ova značit će uspon za neke druge igrače koje nismo očekivali u top 5 i top 10 razredu. S druge strane, takav eventualni Carterov pad doveo bi ga u domet neke niže postavljenje franšize, poput Chiefsa, koji bi mogli namirisati priliku za trade u kojem bi svojoj elitnoj ekipi mogli dodati još jednog potencijalnog razarača i tako još malo pojačati svoje izglede za narednu sezonu.
Koliko visoko može Bijan Robinson?
Imaš sve što je potrebno na tvojoj poziciji u modernom footballu: brz si, jak, agilan, vrlo dobro hvataš loptu i jako dobro vidiš prostor ispred sebe. Sposoban si odraditi sve taktičke varijante na svojoj poziciji i odigrati sve running i passing downove. Povrh toga, gotovo svi analitičari će reći da si najveći talent na svojoj poziciji na ovom draftu – moguće i među najboljih pet ili deset pozicijskih talenata uopće – i da si sasvim spreman za start u NFL-u.
Ti si, dakle, sve to i još uvijek nemaš pojma koliko visoko ćeš biti izabran.
To je, ukratko, priča Bijana Robinsona, najboljeg RB-a na ovogodišnjem draftu i mladića oko kojeg se i dalje „lome koplja“. Ovo, nažalost po njega, nije vrijeme za biti RB, makar i elitni. Mnoštvo mladih talenata i nove taktičke sheme koje od RB-eva traže sve manje čiste kvalitete, a sve više sposobnosti da izvršavaju jednostavnije i fizički zahtjevnije zadatke, rezultiralo je smanjenjem cijene RB-eva i potpunom nevoljkošću generalnih menadžera da svoje probijače traže u prvim rundama drafta.
Iznimke, naravno, postoje i RB-evi i dalje nalaze svoje mjesto u prvim rundama, no u posljednjih pet godina samo je Saquon Barkley (drugi pick 2018.) izabran prije 24. mjesta, a prošle godine niti jedan RB nije izabran prve večeri drafta. U prilog im ne ide ni činjenica da je svih deset vodećih RB-eva u sezoni 2022. izabrano u drugoj ili nižim rundama.
Problem, dakle, postaju ugovori. Veća ponuda znači pad cijene i danas je svim generalnim menadžerima jasno da solidnog RB-a mogu naći u free agencyu za samo nekoliko milijuna po sezoni. S druge strane, izaberete li Robinsona ili bilo kojeg drugog RB-a u prvoj rundi njihov rookie ugovor biti će na razini 2,2 milijuna dolara godišnje ili više što je, kako smo već naveli, na razini startnih veteranskih ugovora i u potpunosti poništava logiku iza rookie ugovora- dobiti kvalitetnog, ali jeftinog igrača.
Na stranu činjenica da Robinson već sad ima skill set dostojan top 10 RB-eva u ligi – činjenica je da će teško nadmašiti financijsku logiku NFL-ovih glavešina. Ipak, njegov eventualni visoki pick, npr. na desetom mjestu od strane Eaglesa, ne bi toliko promijenio izgled samog drafta koliko bi ponovno uzburkao tržište RB-eva i povukao za sobom još ponekog RB talenta na sami rub ili možda čak u zadnji dio prve runde.
Ove godine nema toliko ekipa koje očajnički traže RB-a, ali postoji sasvim solidan broj franšiza koje moraju izabrati barem jednog RB-a kako bi pojačali kvalitetu svoje run igre ili barem popunili roster. Samim time, igra čekanja može trajati samo do trenutka dok prvi RB ne nestane s ploče, a potom će krenuti lavina. Dogodi li se slučajno da Bijan Robinson dobije svoj poziv negdje unutar prvih sat vremena drafta, mogli bi dobiti neočekivano zanimljivu borbu za ostatak RB klase.
Hoće li netko kupiti Lamara Jacksona ili Treya Lancea?
Neovisno o tome da li će se potencijalni trade dogoditi prije ili (što bi bilo neopisivo zabavnije) za vrijeme prve runde drafta, eventualno preseljenje Lamara Jacksona ili Treya Lancea u drugi klub imalo bi dalekosežne posljedice za cijeli NFL. Pogotovo ako bi trade uključivao neku od ekipa koja drži prvih deset pickova.
Coltsi već duže vremena slove za jednog od glavnih prosaca Ravensa kada je u pitanju Jackson. Naravno, sve su to nagađanja bez službenih potvrda, no teško je biti ravnodušan na mogućnost spajanja Steichena i Jacksona te sav napadački šušur koji bi mogao nastati iz toga. Taj bi aranžman nedvojbeno značio da će Ravensi preuzeti ukupno četvrti pick od Coltsa i s te pozicije vrebati svog novog QB-a, potencijalno Anthonya Richardsona (sorry Tyler Huntley, nitko ne vjeruje da ćeš ti startati).
S druge strane, više nije tajna da 49ersi nemaju ništa protiv prodaje Treya Lancea. Dosad nismo čuli točna imena ekipa koje su navodno već zvale ekipu iz San Francisca, no Texansi se čine kao zanimljiva ideja i opcija koja bi „rasturila“ draft. Ponuda koja bi zadovoljila 49erse iznosi negdje oko jednog ili dva pick-a drugog dana drafta, što je cijena koju bi Texansi vrlo rado platili. Novi glavni trener Texansa, DeMeco Ryans, došao je u Houston upravo s mjesta defanzivnog koordinatora 49ersa, a sa sobom je poveo i Bobbya Slowika, bivšeg pass-game koordinatora 49ersa, koji će pomagati Ryansu kao njegov novi ofanzivni koordinator. Ryans ne bi trebao imati problema dogovoriti trade sa svojim bivšim kolegama, a Lance bi zasigurno rado došao među poznata trenerska lica.
Osim toga, navedeni bi potez omogućio Texansima da svoj prvi pick, umjesto na QB-a, iskoriste na najboljeg defanzivnog talenta po njihovoj procjeni (tko god on bio), što bi za Ryansa, bivšeg linebackera i defanzivno nastrojenog trenera koji će u Houstonu prvenstveno pokušati uspostaviti snažnu obrani nalik na onu 49 ersa, biti pravi melem za dušu. To bi, naravno, poremetilo cijelu predviđenu arhitekturu drafta koja se temeljila na gotovo neoborivom postulatu kako će prva dva izbora biti Stroud i Young.
Pukne li bilo koja od ovih trade bombi, sasvim je sigurno da će se pločice na prvih deset mjesta na draftu značajno protresti, a to znači da će i ostatak prve runde izgledati značajno drugačije od očekivanog. A kaos je, priznat ćete, najljepši dio drafta.
Za Ofenzivu piše kolumnist Sportologije, Igor Iskra.
