Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme. Često čujemo varijacije te izjave kada se opisuje početak nečije uspješne karijere. Mladi igrač Hajduka Niko Kristian Sigur sigurno pripada u tu kategoriju jer prije malo više od mjesec dana on je bio samo jedan, široj javnosti nepoznati, junior Hajduka, a danas je igrač sa 8 nastupa za seniorsku momčad koji je morao donijeti odluku hoće li se odazvati pozivu Hrvatske U21 reprezentacije za predstojeći EURO ili pretpozivu Kanadske A vrste. Je li to uistinu teška odluka? Pa vjerojatno mu je to bila najlakša stvar koju je morao napraviti u zadnjih mjesec dana.
Izjavi s početka uvijek nedostaje istinski kontekst. Da, potrebno je imati sreće da ti se otvori prilika, ali kada se ona otvori moraš je i iskoristiti. Da bi tu priliku uopće mogao iskoristiti potrebne su bile godine rada i odricanja koje te dovedu u psihološko i fizičko stanje sposobnosti da ono za što si se žrtvovao napokon možeš i raditi na profesionalnoj razini. Ulazak u seniorski nogomet predstavlja konačan uspjeh razvoja igrača i potvrdu da si baš ti jedan od tako rijetkih koji su dovoljno kvalitetni i koji dovoljno žele uspjeti da su nadvladali sve prepreke da dođu do tog cilja. Idealno je da te klub u najmanjoj dobi prepozna kao talenta i planski vodi do seniora. Idealno je da znaš da ćeš debitirati par tjedana unaprijed. Idealno je da te klub vidi kao dugoročno rješenje. U razvoju i pojavi Nike Sigura nije bilo ničeg idealnog.
Prije samo 15-16 mjeseci, Sigur je bio u Kanadi i vjerojatno samo sanjao da bi mu se ovako nešto moglo događati. Njegova rodna država svakako nije idealna za razvoj nogometaša, a Sigur se prvenstveno bavio nogometom kroz školski sustav te je na kraju odigrao godinu dana za Sveučilište York. Njegova priča dobiva nagli zaplet kada, usred razmišljanja da od njegove karijere neće biti ništa, dobiva poziv iz slovenskog Radomlja, partnerskog kluba Hajduka, gdje je tada radio Andro Fistonić upravo po nalogu splitskog kluba. Njemu je Sigur preporučen od pripadnika hrvatske dijaspore te su ga pozvali na probu u juniorsku momčad pod uvjetom da si sam plati put i smještaj. On je to i napravio, zadovoljio, te ostao u klubu. Igrao je sve bolje za juniore, ali nakon odlaska Fistonića mu budućnost u klubu nije bila obećavajuća. Preporučio ga je tada Fistonić treneru juniora Hajduka Marijanu Budimiru koji je Sigura poveo na ljetne pripreme i preporučio klubu da ga angažira. I tako je Sigur došao u Hajduk, na najmanja moguća vrata. Ničeg idealnog i planskog do tada nije bilo u njegovoj karijeri.
Igrao je Sigur redovito za juniore te je tijekom sezone upisao 19 nastupa u juniorskoj ligi, na poziciji veznog igrača. Iako je puno igrao, bio je dosta izvan fokusa javnosti jer nije mogao nastupati za juniore u UEFA Youth League. Naime, pravila natjecanja nalažu da igrač mora biti minimalno 2 godine u klubu prije nego može nastupati za klub u Ligi prvaka za mlade igrače. Upravo iz tog razloga Sigura nije bilo na završnici u Ženevi te je ostao trenirati u Splitu vjerojatno pomalo utučen jer ne može biti dio te prekrasne juniorske priče. Umjesto toga, preko noći je postao starter seniora. Hajduk je čekao Varaždin na Poljudu u sklopu 30. kola Super Sport Hrvatske nogometne lige, a oba desna beka Hajduka su bila ozlijeđena (Dino Mikanović i Gergő Lovrencsics). Uz to je Niko Đolonga, kao startni bek juniora, bio u Ženevi, a zajedno s njim i Rokas Pukštas koji je već jednom bio zakrpao tu poziciju u mandatu trenera Ivana Leke. Struka je posegnula za Sigurom vjerujući da može motorički odraditi traženu poziciju, a on je u 24 sata razmaka potpisao ugovor s klubom, odradio trening s ekipom i odmah debitirao u prvom sastavu na njegovoj neprirodnoj pozciji. Je li to bilo idealno i planski? Naravno da ne. Sigur je bačen u vatru i na njemu je bilo da se pokaže može li ili ne može.
Sigur je svoju priliku dočekao spreman. Odmah u prvoj utakmici je odigrao jako dobro i natjerao trenera ga stavi u idućoj ponovno u sastav. U 8 utakmica svoje seniorske karijere Sigur još nije primio niti jedan gol, a Hajduk je s njim u sastavu obranio naslov pobjednika Kupa Hrvatske. Ovo je prvi puta u povijesti kluba da Hajduk nije primio gol u 8 službenih utakmica zaredom. Uzorak utakmica koje je odigrao je daleko premalen da bi smo izvačili statističke parametre i uspoređivali ga s drugim igračima. U ovoj fazi možemo samo pričati o nekom dojmu, a dojam je takav da ga kao igrača najbolje opisuje pridjev koji se već pomalo izlizao – siguran. Izrazito je discipliniran što kao rookie i mora biti te se teško prisjetiti itijedne njegove pogreške od kada je počeo igrati. Tehnički je dotjeran igrač te Hajduk s njim vrlo lako uspostavlja kontrolu kroz pas igru.
U svojoj igri ne preuzima puno rizika i vrlo rijetko smo ga vidjeli visoko na polovici protivnika. Taj dio igre koji traži probijanje boka i ulaske iza leđa protivničke zadnje linije mu se zasada ne pokazuje kao jaka strana, ali on to itekako kompenzira drugim kvalitetama. Možda ne može na taj način stvoriti višak (niti se to u koncepciji igre traži od njega), ali svojom brzinom razmišljanja i tehničkom kvalitetom na malom prostoru u kratkoj pas igri itekako pomaže u otvaranju bočnih pozicija. Vjerojatno ćemo u budućnosti vidjeti sve više situacija gdje će Sigur s pozicije desnog beka u razvoju napada prelaziti na desnu šesticu tvoreći tandem s Filipom Krovinovićem i tako omogućiti izlazak visoko Pukštasu koji onda može koristiti najbolje dijelove svoje igre što su ulazak iz drugog plana i pritisak po izgubljenoj lopti. Sigurova polivalentnost i dobre igre pred kraj sezone su mu kupile ulaznicu za ostanak u prvoj momčadi, a čelnicima Hajduka zadali slatke muke razmišljanja trebaju li na tržištu uopće tražiti desnog beka što se činilo kao neminovnost znajući da je Lovrencsics svoje najbolje utakmice klubu već dao.
I tako dolazimo do ovog vikenda. Usred slavlja zbog osvojenog prvog trofeja u svojoj mjesec dana staroj karijeri dolazi mu poziv ne jedne već dvije reprezentacije. Mislima je mladi igrač možda već bio i na zasluženom odmoru nakon sezone, ali je novi izbornik U21 reprezentacije Dragan Skočić procijenio da mu je Sigur potreban već za predstojeće Europsko prvenstvo. S druge strane, izbornik seniorske vrste Kanade mu je uputio pretpoziv za završnicu CONCACAF Lige nacija i potom Gold Cupa. To se možda čini kao teška odluka za mladog igrača, ali ona to zapravo i nije. Brzina kojom je tu odluku donio samo potvrđuje ovu tezu. Maknimo na trenutak emocije sa strane (koje mogu, ali nužno ne moraju utjecati na ovakvu odluku) i fokusirajmo se samo na činjenice.
Najbitnije je napomenuti da je Sigur zaista donio jedinu logičnu odluku. Bez obzira što je prihvatio poziv Hrvatske to ne znači da u budućnosti ne može nastupati za Kanadu. Naime, svaki igrač može promijeniti reprezentaciju za koju igra, čak i ako je igrao za seniore druge reprezentacije, ali pod nekoliko uvjeta: 1. da je imao oba državljanstva u trenutku kada je nastupio za prvu seniorsku reprezentaciju; 2. da nije zaigrao u 3 službene natjecateljske utakmice za prvu seniorsku reprezentaciju prije 21. rođendana; 3. da nije nastupio na kontinentalnom ili svjetskom prvenstvu za prvu seniorsku reprezentaciju; te 4. da su prošle 3 godine od zadnjeg nastupa za prvu seniorsku reprezentaciju. Nastupi za mlade reprezentacije ne utječu na izbor seniorske reprezentacije ni na koji način ako igrač ima mogućnost biranja za koga će igrati zbog državljanstva.
Iz gore nabrojanih pravila, jasno je da si Sigur igranjem za Hrvatsku U21 ni na koji način ne zatvara vrata reprezentacije Kanade (osim ako se jako uvrijede što je prilično nevjerojatno za očekivati). Ali da je sada prihvatio poziv Kanade i nastupio u 3 utakmice priča bi, što se tiče igranja za Hrvatsku, bila gotova. Zato je njegova odluka logična i zapravo vrlo lagana.
Čak i ako zanemarimo propozicije, za njega je najbolje izabrati Hrvatsku U21. Prije svega, renome ove dvije reprezentacije i dvije nogometne nacije je neusporediv. Hrvatski igrači su praćeni od pionira, a činjenica da na 10.000 Hrvata jedan igra nogomet profesionalno u inozemstvu dovoljno govori o našoj zastupljenosti na nogometnom tržištu. Drugi važan razlog je konkurencija na poziciji desnog beka koja je praktično nepostojeća. U zadnjim utakmicama pod vodstvom Igora Bišćana tu poziciju je krpao lijevi bek David Čolina ili desni vezni Jan Jurčec, a u nedostatku opcija često se igralo u formaciji s 3 stopera. Ukoliko se na pripremama nametne, Sigur će biti vjerojatno prva opcija izbornika za tu poziciju. Isto tako, budući da ima samo 19 godina, moći će sa U21 odraditi i cijeli idući ciklus što će ga samo još više gurnuti na nogometnu mapu europskih skauta. U mjesec dana je juniorski veznjak Niko Sigur tako postao broj 1 prospect Hrvatske na desnom beku nakon što je upao preko noći u sastav Hajduka. Život stvarno piše priče nevjerojatnije od bilo kojeg filma, a ova priča je tek na svom pravom početku.
