Jučer je europski sud dosudio kako UEFA ne smije zabraniti klubovima sudjelovanje u Superligi koja je praktički dobila zeleno svjetlo za formiranje. Florentino Pérez je žestoko proslavio tu presudu te sugerirao UEFA-i kako se moraju podsjetiti tko je zapravo Real Madrid. Također je nadodao kako je ovo veliki dan za povijest nogometa i pobjeda nad UEFA monopolom.
To je samo po sebi smiješno jer monopol već duže vrijeme imaju elitni klubovi s dubokim džepom koji su zapravo učinili nogomet dosadnim. Praktički se iz sezone u sezonu već godinama isti klubovi provlače što u Ligi prvaka što u titulama nacionalnih prvaka zbog nadmoći nad ostalima, a kad sve to stavimo u jednu jednadžbu rezultat će biti jednak – novac.
Stoga, prisjetimo se još jedne izjave Realovog predsjednika od prošle godine: “Nogometu su potrebne promjene i hitne su. Mladi ljudi su drastično smanjili interes za nogometom i treba se promijeniti prije nego bude prekasno. Nove generacije vole druge spektakle, online platforme i videoigre. Traže kvalitetan proizvod koji nogomet ne daje jer trenutna natjecanja ih ne privlače. Čak ni finala”
Ne odustajući od Superlige koju će prema svemu sudeći i dobiti, izgovori su mu konstantno bili da je nogomet dosadan, da nije zanimljiv, a kao što je već u tekstu spomenuto – uzrok tome svemu su zapravo Real Madrid i slični klubovi koji isključivo vole imati moć. Zanimljivo, osim Kraljevskog kluba, od Superlige će profitirati njihov najljući rival – Barcelona.
Predsjednik Barcelone Juan Laporta je u video obraćanju rekao kako Superliga znači slobodu, kako će klubovi zavisiti sami od sebe. Dvojac predsjednika najljućih rivala u nikad čvršćem zagrljaju predstavljaju Superligu kao revolucionarno rješenje za nogomet pod krinkom slobode i zaustavljanju monopola.
Doduše, itekako im odgovara financijska injekcija od toga novog proizvoda kojeg pokušavaju gurnuti na tržište i nogometnu mapu, a injekcija je prema nekim medijima teška oko miljardu eura, što bi zapravo značilo kraj Barceloninim trenutnim velikim dugovima.
🚨 Real Madrid and Barcelona will receive a “loyalty bonus” for remaining in the Super League project.
— Transfer News Live (@DeadlineDayLive) December 21, 2023
According to some, this could reach €1 BILLION! 🤑
This amount will help Barça end the club’s debt.
(Source: @sport) pic.twitter.com/k2KBctpTmh
To puno govori o ambicijama kreatora famozne Superlige. La Liga se oglasila i opisala Superligu na sljedeći način: Superliga će učiniti bogate još bogatijima i značila bi gubitak desetaka tisuća radnih mjesta.
Prema autoru ovog teksta, vjerojatno su u pravu. No, hajmo malo o toj Superligi i njezinom formatu. Format izgleda tako da bi se stvorila tri ranga od 64 do 80 klubova što neodoljivo podsjeća na trenutni UEFA-in format europskih natjecanja (Liga prvaka, Europska liga i Konferencijska liga).
🚨 The Super League format:
— Transfer News Live (@DeadlineDayLive) December 21, 2023
👉 2 teams bottom of the 2 groups in Star League get relegated, and are replaced by the 2 finalists of Gold League.
👉 2 teams bottom of Gold League are relegated, replaced by the 2 finalists of Blue League.
👉 20 out of 32 teams in Blue League exit… pic.twitter.com/RjDRpK6FSA
Uz to sve, omogućili bi besplatan TV prijenos svima, ali zato bi vrlo vjerojatno gledali na tone reklama tijekom prijenosa. Prema nekoj logici, po rangovima bi se klubovi trebali rasporediti po jačini, recimo po klupskom koeficijentu. Dajmo mašti na volju i recimo da je dosta klubova prihvatilo Superligu kao projekt, a UEFA-i reklo “odlazimo”. Kako bi razvrstali klubove?
U trećem rangu bi vjerojatno gledali utakmice tipa Anderlecht – Crvena zvezda, naravno bez uvrede navedenim klubovima, a u višim rangovima npr. Barcelona – Manchester City. Nameće se pitanje što i koliko bi se gledalo te na koji način bi se novac TV prava raspodijelio? Zasigurno Anderlecht ili Crvena zvezde ne bi mogli dobiti istu svotu novca kao što bi dobili Barcelona ili Manchester City.
To samo znači da bi se stvarao dodatan, ionako iovako, veliki jaz između elite i ostalih običnih smrtnika. Kako bi se to odrazilo na nacionalna prvenstva? Najbolji primjer imamo u košarci s Euroligama i regionalnim ligama koje su učinile nacionalna prvenstva praktički nebitnim.
Fatalna greška je što se nogomet uporno u posljednje vrijeme takoreći ide “amerikanizirati”, a to neće apsolutno nikada uspjeti zbog same kulture navijača i tradicije sporta kroz povijest. Nogomet nije zabavna igračka koju uz koju možeš tek tako prodavati kao nekakav show biznis.
Kroz nogometnu povijest se iz jasnog uzorka vidi kako se svaka sljedeća odluka zapravo bazirala na novcu. Što je i sasvim u redu s obzirom da u rukama imaš proizvod koji možeš prodati. Pa smo tako kroz godine imali reforme Lige prvaka, pa Intertoto kup koji je doduše osnovan zbog kladionica, a sada imamo i Konferencijsku ligu.
Nekada treba imati pravovremeni tajming i kvalitetnu odluku kako i na koji način svoj proizvod unaprijediti s novim odlukama. Isto tako nekada treba napraviti dva koraka nazad kako bi išli tri koraka naprijed. Po tom poučku bi se UEFA trebala početi bolje organizirati jer se sve otelo kontroli, a najveći alarm za uzbunu je upravo Superliga.
Kao prvi korak i za svaku pohvalu je odluka koju UEFA razmatra jest odustajanje od novog formata Lige prvaka. Nemojmo se lagati, taj format je zapravo ista stvar kao i Superliga, zbog koje su htjeli uvoditi sankcije klubovima koji su se htjeli priključiti projektu.
🚨 𝗕𝗥𝗘𝗔𝗞𝗜𝗡𝗚: UEFA plans to ABANDON the new format of the Champions League to stay with the current format!
— Transfer News Live (@DeadlineDayLive) December 21, 2023
(Source: @voz_populi) pic.twitter.com/gudFxcfuVn
Sljedeći korak koji apsolutno trebaju napraviti je povećanje nagradnog fonda za klubove koji sudjeluju u europskim natjecanjima. Ipak su oni ti koji su zaslužni za prodaju tvog proizvoda. UEFA se također treba pobrinuti podignuti sve na višu razinu što se tiče marketinga, da dodatno približe ljude ili kako bi Perez rekao “djecu privući pred TV ekrane”.
Već duže vrijeme se sve vrti po istoj šabloni, a dodatno sve otežava to što se praktički isti klubovi vrte u krug. Za primjer uzmimo koliko je posljednji klub prošle sezone zaradio od TV prava u engleskoj Premier ligi i koliko je osvojio pobjednik Lige prvaka. U ovom konkretnom slučaju posljednje plasirani klub Southampton je uprihodio 128 milijuna funti, dok je osvajač Lige prvaka Manchester City u cjelini ukupno uprihodio 85 milijuna eura.
Potpuno jasna je činjenica da je engleski elitni nogomet globalno na brutalnoj marketinškoj razini, međutim ne postoji razlog zašto UEFA ne može doći do takve razine, tim više što pod njenim okriljem u najjačem nogometnom klupskom natjecanju nastupaju sva nogometna velika imena. Sa svojom sebičnosti ili pohlepom kako god vam je draže su isforsirali negodovanje klubova koji su u prvom pokušaju stvaranja Superlige masovno prihvaćali poziv priključenju, koji je naknadno doživio fijasko zbog negodovanja navijača klubova.
Engleska Premier liga mora biti primjer svima, naročito UEFA-i kako lansirati i dobro naplatiti svoj proizvod. La Liga je onomad u doba Cristiana Ronalda i Lionela Messija imala sve u rukama, no generalni problem te lige je bio što su Barcelona i Real Madrid bili svemirski brod za ostale, a u posljednjih 20 godina je jedino Atlético Madrid u dva navrata uspio narušiti taj poredak.
Ostali klubovi ili nisu mogli ili nisu imali dovoljne ambicije ugroziti top tri kluba elitnog ranga španjolskog nogometa. Talijanski nogomet se u posljednje vrijeme podiže, francuska Ligue 1 uz PSG i dalje nije mnogima zanimljiva, a njemačka Bundesliga se često naziva “Bayern liga”. Istina, u Premier ligi je Manchester City praktički nedodirljiv, a jedino je Liverpool uspio u posljednjih šest sezona jednom završiti ispred njih.
Međutim, ostali klubovi su zaključili kako će ili samo stajati i gledati kako City redom uzima titule ili će se priključiti i početi intezivnije ulagati u svoje momčadi. Pa tako danas imamo izuzetno uzbudljivu, kompetetivnu i kvalitetnu Premier ligu. To je ujedno savršen primjer, a i poruka ostalim ligama ukoliko ne odgovore istom ili barem sličnom mjerom, da će ih pregaziti u sljedećim godinama.
Zbog svega navedenog, engleskim klubovima ne treba sudjelovanje u nikakvim Superligama jer su sami po sebi Superliga, a to je vjerojatno i razlog zašto projekt Pereza nikada neće u potpunosti zaživjeti, iako se nadaju da će u roku dvije sezone ipak engleski klubovi odlučiti se priključiti novom nogometnom projektu.
Sumarno, nogomet se trenutno nalazi u jako lošoj i kompliciranoj situaciji gdje na nogometnoj mapi vlada nekolicina klubova, točnije elita koji su naspram ostalih nedodirljivi i nadmoćni. Stvorila se monotona kolotečina gdje se iz sezone u sezonu vrte slične priče s malo drukčijim ulogama i glavnim likovima, a završetak priče i nije baš toliko zanimljiv.
Svi se nadamo nekom novom Leicesteru, Lilleu ili pak aktualnoj Gironi, no to je priča koja obično traje jednu sezonu, nakon čega se vraćamo klasičnim imenima. To nije više ni stvar romantike već je svima dosadilo na vrhu gledati ista imena. Kada se već klubovi i lige pozivaju na nogometnu tradiciju uz suprostavljanju Superligi, onda je vrijeme da napokon počnu nešto konkretno raditi po poboljšanju svojih nacionalnih prvenstava. Puno velikih europskih imena reklo je “ne” Superligi, što je Perezu trenutno jasna poruka, no nužno ne znači kako možda isti klubovi za dvije godine neće promijeniti mišljenje, ukoliko UEFA nastavi ovako loše tretirati i njegovati vlastiti brend.
Presuda koju je donio europski sud nadamo se može donijeti puno pozitivnih promjena, a apsolutno je došlo vrijeme za njih. UEFA se treba maksimalno potruditi dati do znanja svim sudionicima natjecanjima pod njezinim okriljem da ih maksimalno poštuje i da je maksimalno zahvalna, a nacionalne lige također se trebaju potruditi poboljšati kvalitetu i zanimljivost vlastitog brenda. Jedina prepreka tome svemu su elitni klubovi koji su se odvojili te koliko im zapravo paše moguća prijetnja i priključak od ostalih klubova što bi u biti nogomet znatno učinilo zanimljivijim.
