“Moramo živjeti s time, no dakako da smo željeli drugačiji ždrijeb” bila je prva izjava predsjednika Austrije Salzburg, Clausa Salzmanna. Dogodilo se to nakon održanog ždrijeba Austrijskog nogometnog kupa koji je 18 godina nakon jedne od najpoznatijih priča o korporativnom preuzimanju nogometnog identiteta jednog kluba, spojio dva salzburška kluba.
Kuglice su bile nemilosrdne ili pak imale dobar smisao za humor, jer od 20:45h večeras, u vjerojatno najiščekivanijem duelu Austrijskog nogometnog kupa u povijesti, susrest će se Austria Salzburg i Red Bull Salzburg.
Priča o preuzimanju identiteta Austrije Salzburg dobro je poznata. Klub osnovan 1933. godine, koji je osvajao austrijska prvenstva 1994., 1995. i 1997., igrao finale Kupa UEFA-e pod vodstvom pokojnog hrvatskog trenera Otte Barića u čijem su sastavu tih godina igrali i hrvatski nogometaši Nikola Jurčević i Dražen Mužek, a jedan od istaknutijih igrača bio i danas poznati trener Adi Hütter, 6.4.2005. godine je preuzeo gigant u proizvodnji energetskih pića, Red Bull.
Iako je u početku njihovo preuzimanje dočekano s oduševljenjem, ono je brzo splasnulo kad su navijači shvatili da novi vlasnici nemaju namjeru usrećiti ih, već monetizirati ulaganje i pozicioniranje Red Bulla kao branda u svjetskom sportu, među ostalim i nogometu.
Klupski statut promijenjen je tako da Red Bull Salzburg GmbH ima isključivo pravo imenovanja i opozivanja članova uprave kluba, a nakon preuzimanja, većinski vlasnik tvrtke, pokojni Dietrich Mateschitz, promijenio je ime kluba iz Austria Salzburg u Red Bull Salzburg, kao i menadžment i zaposlenike kluba, proglasivši ga novim klubom koji nema poveznice s dotadašnjom povijesti. Iz klupskih boja izbacili su ljubičastu te ubacili crvenu i bijelu boju, na očaj navijača kluba, a promijenili su i grb koji je u skladu s onim sponzorskim te napravili potpuni rebranding kluba.
Ultrasi i navijači Austrije Salzburg opirali su se tim promjenama koliko god su mogli, a u podršci su im se priključili i mnogobrojni ultrasi i navijački pokreti diljem Europe, protiveći se komercijalizaciji nogometa. Ipak, nakon pet mjeseci pregovaranja s novom upravom kluba, kompromis nije dosegnut, pa se većina ultrasa odlučila prikloniti ideji za osnivanje novog, navijačkog nogometnog kluba – Austrije Salzburg. Neki od malobrojnijih navijača su se pak priklonili novom smjeru i počeli navijati za novi klub, osnivanjem skupine “Red-Whites”, na očaj i nevjericu njihovih dotadašnjih kolega s tribine.
SV Austria Salzburg, kako glasi puno ime kluba, započeo je natjecanje u najnižem, sedmom rangu austrijskog nogometa, iz kojeg su se sa četiri uzastopne promocije do 2010. godine dokopali Regionallige West, trećeg ranga u kojoj su boravili sljedećih nekoliko sezona. 2015. godine uspjeli su doći do drugog ranga, Erste Lige, u kojoj su ipak proveli samo jednu sezonu te i danas nastupaju u Regionalligi Salzburg, trećem rangu austrijskog nogometa.
I navijački Austria Salzburg osjetio je na svojoj koži svu nemilost modernog nogometa kao i težinu upravljanja nogometnim klubom, za malo izbjegavši bankrot 2015. godine koji je nastao uslijed ulaska u drugi rang natjecanja i povećanih troškova, a 1.400.000 € duga morali su pokriti sami navijači humanitarnim akcijama i prikupljanjem sredstava. Pozitivna vijest za klub jest da je posljednja rata otplaćena prije nekoliko dana, a Austria Salzburg je i službeno nakon 8 godina ponovno bez duga.
Danas je to klub koji i dalje počiva na osnovama navijačkog pokreta i “Support your local football club” ideologije, daleko od sjaja i bogatstva svog pravnog prethodnika. Dok Red Bull Salzburg redovito igra u Ligi prvaka i europskim kontinentalnim natjecanjima te je po UEFA koeficijentu 31. najbolji klub Europe, deseterostruki uzastopni osvajač austrijske Bundeslige, proizvodeći neke od najboljih mladih europskih i svjetskih igrača te se smatrajući svojevrsnim pionirom i revolucionarom nogometnog razvoja, Austria Salzburg igra na malom, sponzorski nazvanom, My Phone Austria Stadionu u jugozapadnom predgrađu grada, nedaleko od salzburškog aerodroma.
Kapacitet stadiona je 1.566 mjesta, zbog čega policija niti Austrijski nogometni savez nisu dozvolili odigravanje utakmice na njemu, već je Austria morala premjestiti domaćinstvo u 10 kilometara udaljeni Grödig, na Untersberg Arenu kapaciteta 4.136 gledatelja na kojoj igra SV Grödig, rival iz iste lige.
Prema pravilima, 400 karata će biti uručeno navijačima Red Bull Salzburga, a zbog njihove će sigurnosti biti prevezeni autobusima od Red Bull Arene do Grödiga, dok prijevoz osobnim automobilima ili u osobnom aranžmanu neće biti dozvoljen. Mjere su to koje su uvedene nakon reakcije navijača Austrije Salzburg na činjenicu da im dolazi arhetipski rival i najveći protivnik, iako su iz tabora samog kluba u proteklim tjednima pokušavali okrenuti priču ka pozitivnijoj strani te etablirati ovaj meč kao najveći u povijesti kluba te festival nogometa.
“Gledajmo naprijed, ne unazad” naglasio je predsjednik kluba Salzmann, a i neki od istaknutijih kritičara Red Bull Salzburga poput Otta Konrada, bivšeg igrača stare Austrije Salzburg i današnjeg savjetnika uprave kluba, istaknuvši kako je smrt Dietmara Mateshitza vrijeme za zakopati ratne sjekire.
Zanimljivo, na službenoj web stranici Austrie Salzburg nećete moći pročitati ime njihovog protivnika, koje vješto izbjegavaju. Fraze poput “tvrtka iz Fuschla”, uz navođenje protivnika kao RBS i bez stavljanja grba Red Bull Salzburga umjesto kojeg stoji logo Austrijskog nogometnog kupa, jasan su signal značaja ove utakmice za “originalni klub iz Mozartovog grada”, kako sebe sami nazivaju.
Niti “Curva Viola”, navijačka udruga koja je osnovala klub, nije imala pomirbeni ton, štoviše. “Prije 18 godina, rekli smo zbogom marketinškom konstruktu koji je izbrisao naš voljeni klub. Opisivali su nas kao kaotične, luđake, divljake. Sada, 18 godina nakon, naše je vrijeme stiglo, a mi ćemo se susresti s našim grobarom. Austrijanci, ovo je naš dan. Pokažimo svima što znači ime Austria Salzburg i za što smo spremni nakon svih ovih godina.”
Uvertira je to u prvi susret u povijesti ova dva kluba, a mnogi se ipak slažu kako animozitetu na tribinama nakon 18 godina neće biti mjesta, posebno iz smjera tabora Red Bulla, te kako je mržnja i netrpeljivost ipak rezervirana isključivo za manji dio ultras skupina. Većina navijača s obje strane smatra kako su uspjesi i kvalitetan rad Red Bulla u posljednjim godinama omekšali stav prema klubu te kako vrijeme može izliječiti sve rane, što ne znači da nogometaši i navijači Austrije neće dati sve od sebe da velikom suparniku večeras pomrse planove i ostvare pobjedu u najvećoj utakmici u povijesti kluba – onoj koju su čekali gotovo 18 godina.
