Za mlađu nogometnu publiku pojam kluba kao što je Nottingham Forest vjerojatno neće stvoriti oduševljenje kao što bi renomirani giganati Premier lige poput Liverpoola, Manchester Uniteda, Arsenala te u moderno doba Manchester Citya i Chelsea. To je tužna realnost kluba koji je prije pola stoljeća bio pojam u europskom nogometu. Kasnih 70-ih godina prošloga stoljeća su pod vodstvom legendarnog Briana Clougha pokorili europski nogomet s titulom prvaka engleske, dva naslova Lige prvaka i europskim Superkupom.
Stabilan i redoviti član elitnog razreda nogometa na otoku svoj put nizbrdo započeo je osnutkom moderne Premier lige kakvu poznajemo danas. Tada je tih 90-ih godina Forest postao JoJo klub koji je stalno plesao između između prve i druge lige, sve do 1999. kada su se na dulji period oprostili od elitnog ranga.
Dvadesetak godina kasnije, nakon novih bolnih poraza i kušnji u Championshipu, vratili su se u željeno društvo. Danas su petoplasirana ekipa prvenstva koja je neugodan protivnik svakome, a izgleda da su brojna pojačanja napokon “kliknula” nakon što je novi trener odradio prve pune prirpeme.
Pragmatični Portugalac s jasnom vizijom igre
Nuno Espírito Santo iza sebe solidan rezime koji uključuje zvučna europska imena, ali ono što ga je lansiralo u engleskom nogometu bila je epizoda u Wolverhamptonu skoro 200 utakmica duga. Nakon novog preživljavanja u drugom dijelu prošle sezone, Portugalac je dobio cijelo ljeto da se spremi i usadi svoje ideje. Prenio je svoj prepoznatljiv stile igre na Forest i pretvorio ih u ekipu koja ne zabija puno golova, ali ih i malo prima. Ono što su za njega u Wolvesima bili Diogo Jota i Adama Traore, sada su Anthony Elanga i Callum Hudson-Odoi na krilnim pozicijama. Prava devetka kakva je bio Raul Jimenez je sad Chris Wood, dok su kreativne sposobnosti nadomjestili Morgan Gibbs-White i Elliot Anderson.
Sredina terena za sada je solidno pokrivena s Andersonom, koji u oba smjera radi temeljit posao, i kapetanom Ryanom Yatesom na pivotu. No u veznom redu ipak ostaje nešto više upitnika nego na drugim pozicijama jer zbog ozljeda izostaju Danilo i Ibrahima Sangaré. Igrači su to nešto drugačijih karakteristika koje treba dobro ukomponirati u motor ove ekipe, a dok se oni vrate u punu spremu i formu, ova sezona za Forest može otiči u mnogo različitih smjerova.
Što se obrane tiče, ona više nije u klasičnom sistemu od tri ili pet od iza kakvog je portugalski strateg koristio. Zato je barem koncept ostao isti s miksom fizički moćnih i tehnički školovanih igrača koji omogućuju Forestu da se uspješno hrvaju s većinom protivničkih napada te brzo i okomito izlaze u kontra napade. Trenutačno je upravo ta obrana Foresta primarni razlog za njihovo dobro držanje u poretku. Iako zadnja linija još nije skroz konzistentna, definitivno je napredovala i u najboljem je stanju u dosadašnje tri kampanje. Nakon 11 odigranih kola, Nottingham je primio samo deset golova, a za to je najviše zaslužan brazilski stoper Murillo.
Murillo se po svom dolasku iz matične zemlje brzo ustalio u početnom sastavu kroz svoje vrhunske defenzivne predstave. Brazilac je sa svojom visinom tek u prosjeku svih ostalih stopera lige što ga uskraćuje za nadmoć u zraku, ali to i više nego nadoknađuje svojim poslom na tlu. Uz svoju energiju i agresivnost, pokazao je i izrazitu sposobno čitanja igre te tako daje poseban impuls obrani. To najbolje pokazuje podatak da je trenutačno drugi u Premier ligi po broju otklonjenih opasnosti s njih čak 65, dok je prošlu sezonu po tom pitanju bio treći sa 185. Sasvim je očekivan onda i podatak da je Forest treća ekipa po ukupnom broju otklonjenih opasnosti s njih 289. Također su i najbolja ekipa po pitanju dopuštenih udaraca u svom kaznenom prostoru s 57.93 % udaraca u prosjeku te će nadalje ostati glavobolja za za protivničke napadače.
Napad željan dokazivanja
Kao što je i ranije spomenuto, napad Nottinghama nije toliko impresivan. Dapače, nisu ni u gornjoj polovici ekipa po pitanju postignutih golova. Nije to ništa neočekivano kod Espírita Santa koji je i s Wolvesima postizao na sličan način uspjehe. Cijeli smisao igra se svodi na već opisanu obranu, a zadaća napada je iskoristiti ograničen broj prilika. Zanimljivo je zato da napad, uz centarfora Wooda, predvode tri igrača koja su na neki način ranije otpisana u svojim karijerama.
Elanga, Hudson-Odoi i Gibbs-White su svi redom otpisani iz projekta u svojim bivšim ekipama te su u Forest stigli s maltene zadnjom šansom za spas karijere na najvišem nivou. Sva trojica sada predvode ekipe po broju ključnih dodavanja te su okosnica ekipe kad je u pitanju brz izlazak s loptom i dolazak u zadnju trećinu igrališta. Ispred sebe imaju stasitog Wooda koji igra u formi života s čak osam pogodaka u 11 kola. U ulozi klasičnog napadača redovita je meta centaršuteva, no još je važnija njegova fizička snaga koju koristi kako bi suzio protivničku obranu stalnim ulascima u duele preko kojih oslobađa prostor za brza krila.
Glavnu riječ u orkestriranju napada ima Gibbs-White koji ima posebnu priču iza sebe. Član zlatne generacije Engleske koja je osvojila U17 svjetsko prvenstvo na sebi je dugo vremena nosio etiketu mlade zvijezde koja nije napravila pravi iskorak u seniorskom nogometu. Ispostavilo se da je njegov dolazak bio pun pogodak za obje strane jer je mladi Englez konačno pronašao svoju pravu ulogu na terenu sa svojom eksplozivnošću, brilijantnom tehnikom i pregledom igre te je s razlogom i nakon tri sezone neizostavan dio početnog sastava.
Planova za budućnost ima
Veliki problem u Nottinghamu do sad bili su prijelazni rokovi. Iako je kroz njih Forest uspio izvući potentan i zanimljiv roster, bili su podosta divlje odrađeni te će u klubu rješenje za taj problem potražiti kroz Eduarda Césara Gaspara, poznatijeg kao Edu. Sada bivši sportski direktor Arsenala u Londonu je izgradio svoje reputaciju i pomogao Topnicima da ponovo postanu jedna od najjačih sila u Engleskoj, a s obzirom na ambicije vlasnika Evangelosa Marinakisa, imat će ključnu ulogu u vođenju transfer politike u Nottinghamu i ostalim klubovima grčkog vlasnika.
Jasna politika kluba popraćena racionalnim odlukama vodstva jedini su način na da se nastavi pozitivna putanja. Uz kvalitetan rad Edua, ključno će biti i zadržati najbolje adute, pogurati mlađu stranu ekipe na još veći kvalitativni iskorak te vjerovati u rad Espírita Santa. Put do sadašnje točke u vremenu bio je trnovit, ali u njemu je Nottingham Forest isklesao solidnu podlogu, a sada je cilj dosegnuti visine kao i prije 40 godina.
Sezona je naravno duga te se još moraju puno više iskazati, naročito u teškom rasporedu koji im slijedi. Tri izuzetno teška vezana gostovanja protiv Arsenala i dva kluba iz Manchestera će biti pravi indikator od čega je ova momčad napravljena. To naravno ne isključuje činjenicu da su dosadašnji rezultati itekako opravdani, a ono što slijedi će biti samo reality check za klub i sve navijače Šumara.
