Kako to često biva, nekako je ispod radara prošao novi Pravilnik o statusu igrača i registracijama koji je Hrvatski nogometni savez formirao još prošlo ljeto, a koji je stupio na snagu prvog prosinca ove godine. HNS je izrazito transparentan po pitanju dokumentacije koju uredno objavljuje na svojim stranicama, pa je tako i spomenuti pravilnik svjetlo interneta ugledao prošlog petka, a možete ga u cijelosti pregledati klikom na ovaj link.
Od ukupno 82 članka na 41 stranici, a koji većinom samo potvrđuju sve otprije poznate načine registracija i transfera, za oko nam je zapeo članak 63 koji u naš nogomet uvodi jednu novinu. Kako bismo izbjegli parafraziranje kojem ćemo u slobodnom stilu pristupiti u daljnjem dijelu teksta, citirajmo ga prvo od riječi do riječi:
Klub HNS-a koji od drugog stranog ili domaćeg kluba dobije naknadu na temelju
Članak 63., točka 10.
transfera igrača iz stavka 1. ovog članka obvezan je nakon dobivene naknade iznos
u visini od 1% razmjerno po duljini registracije platiti županijskim nogometnim
savezima u čijim je klubovima transferirani igrač bio registriran. Naknada od 1%
izračunava se nakon što se od ugovorene naknade odbije iznos solidarne naknade i
eventualna naknada ranijem igračevom klubu, s time što je ta naknada trebala biti
dogovorena prilikom igračeva transfera između ta dva kluba. Naknada je namjenska
i ŽNS ju je obvezan utrošiti u stručno selektivni rad ili unaprjeđenje aktivnosti
klubova sa svog područja, o čemu je obvezan podnijeti izvješće.
Ako je s drugim klubom ugovorena obročna isplata naknade, u jednakim se
intervalima trebaju isplaćivati ŽNS-i.
Odredbe ovog stavka ne odnose se na naknadu koju je klub HNS-a ostvario na
temelju ustupanja igrača.
Pravilnik o statusu igrača i registracijama
Znači to u praksi da će svi klubovi koji pripadaju HNS-u ubuduće morati odvajati 1% od ukupne cifre svih svojih ulaznih transfera te iste isplaćivati raznim županijskim savezima diljem naše države. Navedena cifra ne obuhvaća već otprije propisanih 5% fonda solidarnosti. I dok je jasno kako su svi klubovi bili protiv ovog novog pravila, logika iza ove nove regulative je u potpunosti nejasna. Pogotovo je to slučaj za strane igrače koji su svoju nogometnu obuku prošli u drugim državama te su malo što dužni samom HNS-u, a kamoli županijskim nogometnim savezima.
Premda su klubovi izrazito nezadovoljni novim pravilom, dio je zasigurno i odahnuo, jer je prvotna ideja za ovaj “harač” bila još i stroža po klubove. Naime, originalni je draft ovog pravilnika bio nešto drukčiji, te sadržavao i dodatnih 1% nameta na izlazne transfere.
HNS je tako naoko popustio svoje zahtjeve i s originalnih 2% naknade na transfer istu smanjio na 1%. No, umjesto prvotnih 1% naknade klubu u kojem je igrač prvotno bio registriran i 1% samom županijskom nogometnom savezu u kojem je igrač prvotno bio registriran, HNS je tih 1% raspodijelio na sve županijske nogometne saveze u kojima je igrač bio registriran te tako dodatno zaobišao klubove koji su odradili gro posla u “uzgoju” igrača u pitanju. Upada u oko i kako se članak prvotno odnosio samo na strane klubove kupce, dok aktualni pravilnik obuhvaća i domaće i strane platiše.
Solidarne naknade klubovima kroz koje je pojedini igrač prošao hvalevrijedna su i logična odluka, pa nas ne mora iznenaditi kako ona inicijalno nije bila “domaća” ideja, kao i da se u ovom reformuliranju spomenutog članka klubove izbacilo. Na taj se način nagrađuje svaki djelić mozaika koji je pojedini klub dao i tako izgradio sliku odraslog, profesionalnog igrača.
Kakve točno veze s razvojem igrača imaju županijski nogometni savezi već je malo nategnutija poveznica koje su kod nas, čast iznimkama, sinonim uhljebljenosti i usko povezani s političkom (ne)aktivnošću. Ipak, donekle ohrabruje kako je u samom Pravilniku navedeno kako se radi o namjenskoj naknadi te kako je svaki pojedini savez obvezan o trošenju iste podnijeti izvješće. Hoće li tome tako biti i na koji način će HNS iste kontrolirati ostaje za vidjeti.
Novim bi pravilnikom, da je na snagu stupio prošlog lipnja, samo od ljetnog prijelaznog roka deset županijskih nogometnih saveza zaradilo oko 600 tisuća eura. Navedenu cifru čini 19 transfera za koje su hrvatskim prvoligašima i drugoligašima isplaćene odštete, barem prema Transfermarktu, dok vjerojatno postoji i niz transfera za koje službena cifra jednostavno nije poznata, a koji bi onda također ušli u navedeni izračun. Propisanih 1% od svih navedenih transfera dijeli se na 33 adrese pa opet ponavljamo da će biti zanimljivo vidjeti na koji će se način pratiti tok novca i njegovo namjensko trošenje.
Hoćete li biti optimistični naivac i na ovu promjenu gledati kao HNS-ovu grassroots strategiju koja će poboljšati kvalitetu infrastrukture, travnjaka, organizacije i suđenja na razini županijskog nogometa, ili ćete biti realistični cinik (kao autor teksta) i na nju gledati kao novi nepotrebni harač na klubove koji za svrhu ima punjenje džepova, prepuštamo vama na procjenu.
