U lipnju 1944. godine, španjolska banka Banco Mercantil e Industrial odobrila je kredit predsjedniku Real Madrida, Santiagu Bernabéuu za kupovinu zemljišta u blizini njihovog tadašnjeg stadiona Chamartín.
Stadion je tada, prije 80 godina, bio ocijenjen kao nužnost da klub napravi dodatni iskorak. Nakon što je prvo desetljeće postojanja Real Madrid igrao bez stalnog igrališta ili stadiona, Campo de O’Donnell je bio glavni teren kluba od 1912. do 1923., a Estadio Chamartín izgrađen je 1923. godine i mogao je ugostiti oko 22.500 gledatelja.
Ekspanzijom kluba, predsjednik Bernabéu smatrao je kako su klubu potrebni dvostruko veći stadion i trening kamp, a nakon što su radovi na novom stadionu započeli u listopadu 1944. godine, dovršeni su u prosincu 1947. godine, prijateljskom utakmicom između Real Madrida i portugalskog Belenensesa, dok je prva natjecateljska utakmica na stadionu bila ona 28. prosinca protiv Athletic Bilbaa.
Kapacitet stadiona bio je 75.145 gledatelja, od čega 27.645 sjedećih i oko 47.500 stajaćih mjesta. 1955. godine stadion dobiva ime koje nosi i danas, Santiago Bernabéu, u čast predsjednika pod čijim je vladanjem klub postavio temelje najuspješnijeg nogometnog kluba u povijesti.
No rezultatskim uspjesima i dominacijom Real Madrida u ’50-im godinama 20. stoljeća, i taj je kapacitet postao pretijesan, pa je stadion već 1955. godine renoviran i proširen za čak 125.000 gledatelja, a 1957. godine dodani su mu i reflektori kako bi se mogle odigravati noćne utakmice.
1972. godine stadion je dobio prvi semafor, a prve veće renovacije dogodile su se uoči Svjetskog prvenstva 1982. godine, građenjem krova koji je natkrio dvije trećine tribina prema tadašnjim zahtjevima FIFA-e, a kapacitet je sa 120.000 smanjen na 90.000 gledatelja.
Nastavila je uprava Real Madrida svakih nekoliko godina uljepšavati i modernizirati stadion, što zbog službenih zahtjeva, što zbog vizije budućnosti, no niti jedna promjena nije bila toliko velika kao ona koju je još 2013. godine najavio ultra-ambiciozni predsjednik Real Madrida Florentino Pérez.
Projekt koji je uključivao pomični krov i potpuno novu digitalno-interaktivnu fasadu stadiona predstavljen je 2014. godine, financiran djelomično od prodaje prava na ime stadiona, a djelomično od obveznica članova samog kluba. Iako je renovacija trebala započeti 2017. godine, prvi su krampovi udarili po stadionu tek 2019. godine, a iako su trebali trajati tri i pol godine, potrajali su i više od četiri, prvenstveno zbog epidemije COVID-19 i ruske invazije na Ukrajinu.
Ono što je zanimljvo jest da je Real Madrid samo jednu sezonu, onu 2020./2021. morao igrati izvan Santiago Bernabéua, igrajući unutar svojeg trening kampa na stadionu Alfreda Di Stefana, a za to vrijeme izvedeni su oni najgrublji i najteži građevinski radovi, nakon kojih su se Blancosi mogli vratiti u svoj dom.
Stadion je u međuvremenu počeo poprimati obrise novog tehnološkog čuda i najmodernijeg stadiona na svijetu, kako su ga nazivali iz samog kluba u svojim objavama. Restorani, shopping centar, hotel sa sobama iz kojih se vidi igralište, semafor od 360 stupnjeva, pomični krov i pomična igrališta koja omogućavaju da se na stadionu igraju nogometne, ali i football utakmice te održavaju različite priredbe koje ne moraju nužno biti vezane uz sport.
Ovo nas dovodi do glavne teme članka, jer kako je rekao i čovjek koji je vodio projekt renovacije, Tristán López Chicheri: “Objekti poput Santiago Bernabéua nalaze se u centru grada, ali nema smisla da se koriste tek 30-ak puta godišnje.” I Chicheri je u potpunosti u pravu: 19 domaćih ligaških utakmica, maksimalno 6 utakmica Lige prvaka, još manji broj utakmica u Kupu i eventualno pokoji nastup reprezentacije i to je sve na što klub poput Real Madrida može računati kad je riječ o nogometu, što cijelu investiciju koja sada stoji već više od 1,4 miljarde €, čini poprilično neisplativom.
Real Madrid je kroz prošlost na Santiago Bernabéuu već bio ugošćavao velike događaje, poput mise Pape Ivana Pavla II. 1982. godine, pri čemu se okupilo više od 160.000 ljudi, no koncerti nikad nisu bili preveliki dio ponude kluba. Imalo je to i veze s time što je Real Madrid želio sačuvati svoj stadion kao nogometnu katedralu kojoj ne može imati pristup svatko i koja je prvenstveno dom najboljeg nogometnog kluba na svijetu, no i tradicionalni pogledi na svijet u 21. stoljeću moraju se mijenjati.
’80-ih godina su na njemu nastupali Julio Inglesias, koji je inače bio perspektivni vratar Real Madrid Castille u mlađim danima prije no što li je rukavice zamjenio mikrofonom, ali i Frank Sinatra i U2, a početkom 21. stoljeća nekoliko je koncerata na stadionu odradio i neuništivi Bruce Springsteen. Nastupali su tu i Rolling Stonesi, no Santiago Bernabéu nije se po zvučnim koncertima i nastupima mogao mjeriti s milanskim Giuseppe Meazzom ili londonskim Wembleyjem, što će se ubrzo promijeniti.
A prva na redu tektonske promjene bit će žena i pjevačica po kojoj se danas naziva i efekt u kolektivnom ponašanju – Taylor Swift. Podsjetimo, slavna pjevačica se na utakmici NFL-a pojavila u dresu svog novog dečka, tight enda Kansas City Chiefsa, Travisa Kelcea i izazvala pravu pomutnju. Rezultiralo je to porastom prodaje Kelceovih dresova, koji je ionako iovako već bio poprilično poznat i slavan, za čak 400%, a potražnja za kartama utakmica Chiefsa porasla je za 300%, dok je njihovu prvu sljedeću utakmicu pogledalo 24,3 miljuna gledatelja, prvenstveno žena u dobi od 12 do 49 godina što je demografska skupina do koje NFL nikako nije uspjevao doprijeti. Sve do slučajnog ljubavnog susreta marketabilnog tight enda i marketabilne pjevačice.
Isti efekt nadaju se postići i u Real Madridu, jer moto ovog je kluba kroz cijelu povijest bio sličan onom američkom – veće, brže, jače. 30. svibnja na Santiago Bernabéuu stupit će noga 34-godišnje pop zvijezde koja po koncertu uprihodi između 5 i 6 miljuna €, a nakon nje tijekom lipnja će tu nastupiti i argentinski reper Duki, španjolska zvijezda Manuel Carrasco, kolumbijska reggaeton pjevačica Karol G, ikona latino glazbe Luis Miguel i brojni drugi.
Iz uprave kluba očekuju otprilike 30-ak nenogometnih evenata na godišnjoj razini, što bi investiciju u stadion trebalo učiniti puno lukrativnijom za same investitore, a i klub. Renovacijom stadiona nogometne utakmice moć će posjećivati 84.000 gledatelja, a 65.000 gledatelja bit će maksimalni kapacitet za koncerte i ostala velika okupljanja koja iziskuju postavljanje pozornice.
Osim koncerata, u planu je održavanje teniskih turnira, već spomenutih NFL utakmica, ali i NBA te boksačkih mečeva.
Na stadionu se i dalje radi, no građevinski strojevi i radnici trebali bi ga konačno napustiti u svibnju 2024. godine, kad će svijetu biti predstavljena i gigantska fasada koja će se ponašati kao digitalni ekran i na kojoj će se moći oglašavati klub i njegovi sponzori. Naravno, stadionom nisu svi oduševljeni, posebice stanari susjednih zgrada koji će, bez obzira na navijačka opredijeljenja i simpatije prema klubu, sada biti izloženi dvostruko većem godišnjem broju događaja ispred svojih prozora i balkona. Jedna od većih briga bila je i nova fasada, no Real Madrid i grad Madrid uvjeravaju svih kako će se pridržavati trenutnih propisa o svjetlosnom zagađenju.
Jedan od čimbenika zbog kojeg stanari susjednih zgrada ipak ne bi trebali biti nezadovoljni jest da se cijena kvadrata za kupnju i najam u okruženju stadiona u posljednjih godinu dana podigla oko 11%, i to ne samo zbog rastuće inflacije, a procjenjuje se kako će zbog velike potražnje, cijene rasti i dalje.
Uz to, stadion će biti otvoren 363 dana godišnje, organizirati tri različita tipa vođenja turista i znatiželjnika po stadionu i muzeju kluba, s ciljem da se na njemu zapravo provede i cijeli obiteljski dan. Procjenjuje se da će na godišnjoj razini stadionske ture platiti više od 2 miljuna posjetitelja, što je više i od slavnog umjetničkog muzeja Prado. Ne samo to, više je i od Sagrada Famílije u Barceloni i ostalih veličanstvenih objekata u Španjolskoj, što znači da bi stadion Santiago Bernabéu trebao postati najposjećenija turistička destinacija u cijeloj državi.
Bez obzira na to, nogomet za Real Madrid i dalje ostaje temeljna djelatnost, a iz kluba uvjeravaju navijače kako neće zaboraviti tradiciju i povijest već će je ponovno izumiti. Recept je to koji se već desetljećima primjenjuje u američkim sportovima, dok su na europskom kontinentu stvari ponešto drukčije i sporije se mijenjaju. Točnije, Real Madrid želi da navijači na stadion ne dolaze 15 minuta prije početka utakmice i izađu po njihovom završetku. Žele da gledatelji, bilo individualci, parovi, obitelji ili grupe, provedu cijeli dan na stadionu, a za to će im oni ponuditi čistokrvnu zabavu. Svaka utakmica imat će različitu tematiku, no sve će se svoditi pod isti nazivnik “Jedan dan na Bernabéuu”.
Amerikanizacija europskog sporta? Možda. No u jeku promjena i inovacija koje se događaju iz dana u dan, Real Madridov potez je nužnost, a to će najbolje imati prilike osjetiti i privatni investitori najavljenih stadiona u Hrvatskoj. Pored već izgrađene Opus Arene u Osijeku, najavljenih nove Kantride, Maksimira, Poljuda, Koprivnice… gradovi, nogometni klubovi, investitori, a posebice javnost, morat će shvatiti kako je komercijalizacija stadionskog sadržaja jedini put prema ekonomskoj održivosti. Bile to stadionske ture, koncerti ili drugi sportovi, efekt izgradnje novog stadiona i dobra realizacija projekta u najvećem broju slučajeva djeluju pozitivno na cjelokupno okruženje i jamče napredak.
