Prva pomisao na škotski nogomet vjerojatno je ”Old firm” derbi i duopol Celtica i Rangersa. Drugi klubovi, iako prilično slabiji, potpuno su zanemareni u javnom prostoru. Danas donosimo priču o jednom nogometnom boemu iz upravo takvih, manje eksponiranih krugova. Riječ je o Paulu McGowanu – problematičnom Škotu prepoznatljive frizure i konstitucije.
Ovaj omaleni vezni igrač cijelu je karijeru dao škotskom nogometu. Od 2007. kada je profesionalno debitirao pa dosad, prošao je tri ranga njihova nogometa i svejedno nije najpoznatiji po svojim vještinama na terenu.
Sve je počelo u mladim naraštajima Celtica gdje se probija kao napadač. Zbog velike konkurencije i vlastitog razvitka poslan je na posudbu u Greenock Morton – klub u drugoj škotskoj ligi. Sezona je prošla sjajno. Zabio je 16 pogodaka u 44 službena nastupa, bio najbolji strijelac kluba, osvojio drugu ligu i bio u najboljih 11 sezone 2006/07.
Sjajne partije pružile su mu povratak u matični Celtic i mogućnost dokazivanja. Vrhunac je bio debi u Ligi prvaka 2008. Ušao je s klupe umjesto legendarnog Aidena McGeadyja protiv Villareala u slavlju od 2:0. Godinu dana kasnije odigrao je čitavu utakmicu u Europskoj ligi protiv Rapida iz Beča i upisao pogodak i asistenciju. Iako je izgledalo obećavajuće, to su ostale jedine dvije utakmice u europskim natjecanjima za Škota. Zbog velike kompetitivnosti za mjesta unutar momčadi ostao je samo na pet ligaških susreta i dvije asistencije.
Tako je došlo vrijeme za još jednu posudbu. Ovaj put je to bio Hamilton Academical. Nakon eksperimentiranja s pozicijama, utvrđeno je da mu najviše paše sredina terena. To je bila solidna polusezona – gol i dvije asistencije u 14 utakmica, ali McGowanu je najbitnije bilo da konstantno igra.
Sljedeća je postaja bila St. Mirren i upravo je Paisley bio grad u kojem se nemirni veznjak na duže vrijeme skrasio. Iako je bio magnet za nevolje i teške naravi, što će pokazati daljnje anegdote, treneru je bio prevrijedan da ga pusti. Nakon sjajne debitantske sezone, ugovor mu je otkupljen. Bio je neizostavan u prvoj momčadi. Posjed je kod njega bio siguran, bio je jako dobar tehničar, a često se pridodavao iz drugog plana pa je skupio solidan broj golova i asistencija. Najveći uspjeh bio je osvajanje Liga kupa sa St. Mirrenom nakon što su u polufinalu izbacili Celtic, a u finalu pobijedili Hearts. Ipak, nakon 4 sezone, 152 utakmice, 25 golova i 25 asistencija, došao je kraj.
Njegov talent i doprinos nikad nije bio upitan; njegovo ponašanje uvijek je bilo veliki rizik za klubove. Bio je čest posjetitelj noćnih klubova te veliki uživatelj alkohola i kockanja, no to je još bio najmanji problem. Paralelno s osvajanjem Liga kupa 2013., zaradio je dvije prijave. Optužen je za napade na policijskog službenika u dva različita navrata i jednu naknadnu optužbu za narušavanje mira 2010., ali je izbjegao zatvor i završio sa 130 sati dobrotvornog rada.
S nadom da će se promijeniti i okrenuti nogometu, otišao je u Dundee United. Tamo je postao klupska ikona. Iako je borba za trofeje tu bila otpisana, a borba za preživljavanje rutina svake sezone, McGowan se zadržao čak 9 sezona. Nešto konzervativnija uloga na terenu i podređeni položaj Dundeeja ograničili su njegov utjecaj u zadnjoj trećini, ali to ga nije zaustavilo u isporučivanju trenutaka magije poput ovih:
Kane Hemmings scores this move against Ayr United on the last occasion Dundee fans were allowed into the stadium, Paul McGowan with a Bergkamp esc assist 🤩👌
— Dens Park (C)hoir 🇨🇷 (@DensParkChoir) March 11, 2021
2020. #tbt pic.twitter.com/ZlIWvBxd4k
Ipak, njegov nagon za fizičkim nasrtajem na policajce pokazao se prejakim, pa je 2015. opet napao dva službenika. Prvo im je prijetio, a onda ih da ne ostane na tomu, počeo udarati. Naravno da je i ovaj put za dlaku izbjegao zatvorsku kaznu. Išao je na razna savjetovanja i pokušavao obuzdati svoju agresivnost, ali rijetko je uspijevao. Imao je burne ispade prema protivnicima, sucima, pa čak i suigračima na utakmici. Iako je često bio jedan od najstarijih i najiskusnijih na terenu, ovakve scene nisu bile rijetkost:
Vrhunac je nedvojbeno nastupio 2018. Nakon ceremonije za proglašenje najboljih igrača natjecanja, Paul McGowan je s nekoliko suigrača izašao u noćni klub. Tamo se sukobio s čovjekom koji je navodno prvi započeo obračun, a McGowan ga je zauzvrat pljunuo ga u lice. Međutim, Škot u tomu nije bio precizan kao što je s bijele točke, pa je umjesto na njegovom protivniku, pljuvačka završila na zaštitaru. Ubrzo je uz veliko negodovanje izbačen iz kluba.
Dotad je vezni igrač Dundeeja imao 4 suđenja za nasilno ponašanje (čak su tri uključivala napad na policijskog djelatnika), a ovaj istup je bio peti po redu. Ovaj put nije bilo moguće da McGowan prođe bez zatvorske kazne, zar ne?
Paul McGowan peti se put izvukao bez zatvorske kazne.
Uz komentare na sudu da rijetko izlazi vani, da ga alkohol čini agresivnim i da za razliku od većine optuženika on ima izuzetan talent, nogometaš je ostao na slobodi, na veliku žalost svih djelatnika javnog reda i mira. Suce nije uznemirilo ni to što je optuženik na svoje suđenje kasnio pola sata.
Ipak, nastupile su određene reperkusije. McGowan je bio obvezan nositi zatvorski čip oko noge kako bi policija mogla kontrolirati njegovu lokaciju petkom i vikendima od 19 do 7. To znači da je McGowan morao oko noge nositi komad metala za vrijeme utakmice, a zbog ”policijskog sata” koji mu je postavljen, nije smio igrati ”midweek” utakmice u večernjim terminima.
Paul McGowan playing with his tag on against st Mirren yesterday ahahaha @Oldfirmfacts1 pic.twitter.com/GNh1Spy3qm
— Kurtis (@kurtiswhitel0ck) August 5, 2018
Na nogometnom polju s Dundeejem su ga čekale dvije sezone u drugom rangu gdje je svejedno nastavio s dobrim nastupima i bio klupski igrač sezone 2019/20.
Dundee FC Season 2019/20
— Dundee FC Players Past & Present (@DundeeLegends) May 11, 2023
No. 10 Paul McGowan
Appearances 31, Goals 4
DFC Player of the Year pic.twitter.com/lce7bkX3oL
Bez obzira na to, prilično mučni periodi pratili su ih u Championshipu, što zorno prikazuju izjave McGowana: ”Odakle da počnem? Neću sjediti ovdje i nizati klišeje. Ukratko – bilo je s**nje… Na treningu po troje, četvoro, petoro igrača želi loptu i onda dođemo ovdje i krenemo napucavati duge lopte… J****o grozno. Ja ne bih ni platio da gledam ovo… Mi smo odrasli muškarci i koliko dugo igramo nogomet? Moramo preuzeti odgovornost za svoja djela – uključujući mene.”
Unatoč svim aferama van travnjaka, navijači su uvijek cijenili njegovu požrtvovnost i polivalentnost, a pravo je čudo da nikad nije zaradio crveni karton, pogotvo sa svojim ispadima i temperamentom. Pretprošle su sezone uspješno izborili plasman u Premiership, no prošle su opet ispali.
Aktualnu sezonu otvorio je s 8 nastupa, a onda je došlo vrijeme za novu posudbu. Da odlazak ne završi na visokoj noti zaslužna je nova afera. Ovaj put je McGowan bio optužen skupa s Leighom Griffithsem, još jednim zločestim dečkom škotskog nogometa, za sumnju na namjerno skupljanje žutih kartona u svrhu klađenja. U razmaku 4 minute ova dva suigrača dobila su žute kartone u dvoboju protiv Heartsa, no optužba je povučena.
Na red je prvi put došla treća liga. Novi je Dunfermline Athletic FC. U 14 utakmica zabio je jedan pogodak i četiri puta asistirao. Pomogao im je da osvoje škotski League one i uđu u Championship, koji je osvojio, tko drugi nego Dundee United. Tako je McGowan osvojio dvije medalje ove sezone. Iako je jedan od svega 20 igrača koji su upisali više od 300 nastupa za Dundee, nije bio tu za prvi ligaški trofej od 1962., kada su prvi i posljednji put bili pobjednici najvišeg ranga. S druge je strane pak pomogao novoj ekipi osvojiti treći rang. Drugačija logika i slijed događaja ovom čovjeku ne priliče.
Stoga, kada se idući put uhvatite kako prigovarate o modernom nogometu i manjku ”romantike”, slobodno prebacite program na niže škotske rangove. Ako tamo ugledate sitnog ali borbenog veznjaka sa zatvorskim obručem oko noge kako drži prodike svojim suigračima umjesto da služi jednu od mnogobrojnih kazni – nemojte se čuditi, znate o kome je riječ. ”He’s our friend, he hates the coppers – Paul McGowan.”
