Nakon niza loših rezultata Ivan Leko je dobio otkaz, a njegov nasljednik je Mislav Karoglan. Otkaz ima smisla, jednostavno Hajduk već duže vrijeme izgleda loše, a Leko nije uspio podignuti momčad.
Ipak, ovako loš period Hajduka nije isključivo njegova krivica. Dio krivice snose i oni koji su odgovorni za transfer politiku i dovođenje igrača s naglaskom na igrače koji su u klub došli fizički nespremni, kao i nedovođenje toliko krucijalnih krilnih igrača.
Jednom prilikom predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić je izjavio “Ako ne osvojimo naslov prvaka, ni Valdas Dambrauskas ni igrači nisu krivci. Možemo biti krivci Niko ili ja, ili samo ja.” U ovoj izjavi nije bitno ime trenera jer je rekao istinu. Ovog puta oni snose dio krivice zbog trenutnog stanja Hajduka.
Kao najveći problem Ivana Leke ispostavila se njegova tvrdoglavost. Odmah po dolasku pokušao je uigrati svoju primarnu formaciju 3-5-2, međutim, tada nije imao na raspolaganju profile igrača koji odgovaraju takvom sustavu. Primao je puno golova, stoga se odlučio prilagoditi situaciji i u tome je uspio. Stabilizirao je obranu i upisao niz pozitivnih rezultata. U konačnici je i osvojio trofej Hrvatskog nogometnog kupa, pa je s potpunim pravom hajdučki puk očekivao nastavak takvog ritma u sljedećoj, tj. aktualnoj sezoni.
Međutim, uz lošiju selekciju igrača pri ulaznim transferima ove sezone su Jakobušić i Mindaugas Nikoličius dodatno otežali Leki posao. Da se ne lažemo, u Hajduk su došla kvalitetna imena, ali upitna je njihova fizička sprema i trenutak kada će uopće uhvatiti formu. Za taj dio ne možemo direktno uprijeti prstom u Leku.
Uz to, kapetan Marko Livaja već duže vrijeme nije na onoj dominantnoj razini, a na sve to se nadovezala i ozljeda bitnog kotačića igre Splićana, Rokasa Pukštasa, koji je sjajno startao ove sezone. Tako su se kockice posložile, a Leko se u tome nije najbolje snašao, tj. bio je tvrdoglav i nije želio raditi neke značajnije promjene što se tiče same igre i to je ono što se njemu može i mora zamjeriti. Napad Hajduka je bio neefikasan, obrana je postala poljuljana i generalno su postali pročitana momčad.
Leko je nedavno uoči utakmice s Dinamom izjavio: “Ja ću igrati 3-5-2. U Hajduku neću, ali na nekom drugom poslu sigurno da.” To je bio period kada je Hajduk upisao poraze od Istre i Gorice te su se “Bili” vidno mučili sa svakim protivnikom. Možda je Leki udarilo na ego kada je dobio početne kritike na račun njegovih 3-5-2 pa je odlučio više se uopće ne vraćati u tu formaciju. Stoga, nije bitno ni o kojoj formaciji je riječ, njemu je presudilo što očito više nije imao ideje kako poboljšati igru Hajduka i na kraju je zasluženo dobio otkaz. Nameće se pitanje, koja je točno krivica Uprave Hajduka? Tu dolazimo do dubljeg problema.
Vratimo se malo unatrag i izrečenih ciljeva koje su postavili do 2027. godine:
- dva puta osvojiti prvenstvo (u ostalim sezonama biti drugi) i barem jednom osvojiti Hrvatski kup
- dva puta igrati kvalifikacije Lige prvaka i Europske lige
- jedanput igrati grupnu fazu Lige prvaka
- jedanput igrati grupnu fazu Europske lige
- tri puta igrati skupine Konferencijske lige, jednom igrati šesnaestinu finala, a jednom osminu finala
- prosječna dob A momčadi kluba treba biti između 24 i 26 godina
- svake godine iz juniorske momčadi promovirati dva mlada igrača u prvu momčad
Od svega navedenog, trenutno je zadovoljen samo cilj osvajanja Hrvatskog kupa i prosječna dob A momčadi. U “Lukšinom periodu” je Hajduk uspio promovirati pojedine juniore i unovčiti ih, međutim nije baš realno da svake godine iz juniorske momčadi promoviraš dva mlada igrača kada ti je prioritet rezultat i napad na titulu. Nemojmo se zavaravati, nije jednostavno napraviti taj iskorak iz juniorskog u seniorski nogomet. Takve igrače treba istrpjeti, a za to je potrebno određeno vrijeme i plan.
Problem kod Hajduka je taj što ostavlja dojam kako nemaju ni sustav ni plan na koji način juniora promovirati u seniora pa se u većini slučajeva juniori u tom prelasku pogube ili “izgore” i otiđu na posudbe. Juniori dobiju priliku kada seniorska momčad pretrpi ozljede na određenim pozicijama i ostane u nedostatku opcija. Naravno, to je nebulozno ne samo za Hajduk, već općenito za hrvatske klubove koji žive od izlaznih transfera. Praktički jedino uspiju oni koji zbilja odskaču od ostalih vršnjaka i lako se prilagode seniorskom nogometu, a tada pričamo o igračima koji zaista posjeduju nevjerojatan talent i radnu etiku.
Nadalje, da se vratimo na neke dijelove s liste ciljeva. Hajduk praktički nije ni primirisao grupnoj fazi europskog natjecanja. Pa i kako će, kada se konstantno smjenjuju treneri i traže nova i bolja rješenja. Najlakše je smijeniti trenera i očekivati da će on nešto napraviti, a za takve stvari treba vremena i vizije. U nešto manje od tri godine Lukšinog mandata, Hajduk je promijenio čak sedam trenera – Boro Primorac, Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan prvi put, Ivan Leko i sada Karoglan po drugi put.
Posebice se ističe otkaz Dambrauskasa. Taj potez se i dan danas spominje i nije baš dobro sjeo navijačima Hajduka. Jedan od razloga smjene Litavca je bio taj što nije osvojio Superkup, što je pomalo i bizaran razlog. Drugi razlog je bio što nije htio razvijati mlade igrače što se i može opravdati. Dambrauskasa je privremeno mijenjao Karoglan, da bi Hajduk doveo Leku koji će nešto kasnije izaći u javnost s izjavom “Lijepo je što igraju mladi, ali nije to meni ‘neko ludilo‘, nisam došao promovirati mlade, nisam došao trenirati juniore. Ovdje se prvo gleda pobjeda, dobar nogomet i to je bitnije nego da igraju juniori.” Nećemo se lagati – nije ništa krivo rekao, dapače. No onda je to u kontradikciji s razlogom otkaza Dambrauskasu koji je bio miljenik navijača Hajduka. Uz sve navedeno, Leko se baš i ne može pohvaliti s činjenicom da je isprofilirao neki respektabilni broj juniora.
Dakle, Uprava Hajduka na čelu s Jakobušićem je promijenila popriličan broj trenera, olako se riješila Dambrauskasa da bi dovela Leku kojem je lošom transfer politikom užasno otežala posao i na kraju ga bila prisiljena smijeniti. Jakobušić je pri dovođenju Leke izjavio “Ako nam on nije dobar, ne znam tko je”. Upravo to je većini navijača Hajduka vjerojatno bio i upitnik nad glavom tijekom aktualnog lošeg niza rezultata, tko bi mogao biti dobro rješenje ako se uruči Leki otkaz.
Poznato lice je preuzelo klupu, Karoglan pred sobom ima jako težak zadatak. Trenutno je za Hajduk idealan scenarij ostati pri vrhu tablice i aktivnoj borbi za naslov prvaka uoči zimskog prijelaznog roka koji sve više izgleda kao ključnim faktorom u dugom maratonu SuperSportHNL-a. I baš tada Nikoličius i Jakobušić imaju priliku ispraviti greške iz ljetnog prijelaznog roka te s jasnom vizijom i strategijom uz novog trenera na proljeće biti spremni za napad na titulu prvaka ili barem imati spreman kostur momčad za sljedeće sezone te konačno ući u grupnu fazu Konferencijske lige.
