Započelo je odbrojavanje sati do najuzbudljivijeg razdoblja NBA godine, velikog finala, u kojem će snage odmjeriti dva mala tržišta i naizgled nezanimljiva košarkaška središta.
Ekipa Oklahoma City Thundera je u doigravanje stigla kao prvi nositelj Zapada, a i cijele lige te su izuzev teške serije s Denver Nuggetsima prošetali konferencijom i opravdali status favorita. S druge strane, Indiana Pacersi su iznenadili ligu – u doigravanju su izbacivanjem prvoplasiranih Cleveland Cavaliersa i gašenjem euforije New York Knicksa nastavili vrhunsku formu u novoj godini (34-14 omjer od 1. siječnja).
U vremenu u kojem salary cap ograničenja i drugi apron drastično otežavaju uspjeh skupih zvjezdanih jezgri ekipa, ova dva kolektiva su pokazala shemu za uspjeh kojom će se i drugi timovi morati poslužiti. Za razliku od brojnih prethodnih finalista koji su gradili momčadi putem skupih tradeova i potpisivanja slobodnih agenata, Thunder i Pacersi su pak svoje rostere oblikovali na drugi način.
Za njih je ključan bio NBA draft, razvoj i davanje prilika mladim igračima na još uvijek manjim ugovorima te visoka razina promišljenosti prilikom razmjena i potpisa ugovora. Posebno je simpatična, a i točna izjava Mylesa Turnera koji se na ovu temu osvrnuo rekavši: “Novi trend je ono što mi radimo. OKC ima istu stvar – mlade igrače koji izađu na teren, trče, igraju obranu i vjeruju u snagu prijateljstva” – upravo to je DNK ovih finalista.
Since Synergy began tracking in ’05, here’s every team with a +8.0 PPG transition margin in the playoffs (min. 8 GP)
— Carson Breber (@Carsobi) June 2, 2025
’25 OKC (+8.1)
’25 IND (+8.5)
’22 MIL (+9.6)
’21 MIL (+8.3)
’19 MIL (+8.9)
’07 PHX (+12.4)
’06 PHX (+10.1)
Two of the best ever at winning the transition battle.
Teško je vidjeti soluciju Pacersa na Shaijev napadački dijapazon
Napad Oklahome predvodi najbolji igrač regularne sezone – Shai Gilgeous-Alexander. Okršaj s Indianom se čini vrlo povoljan po ovogodišnjeg MVP-ja – Pacersi zasad nisu pokazali da imaju čovjeka koji ga može čuvati u single coverageu. Protiv njih je ove sezone OKC igrao samo dvije utakmice, no u tom malom uzorku je demonstrirao potpunu dominaciju – u prosjeku je ubacivao suludih 39 poena, 7 skokova i 8 asistencija. Andrew Nembhard, nominalni najbolji obrambeni čuvar Indyja na vanjskim pozicijama, tada nije nikako mogao pratiti njegov napadački arsenal.
Shai 45 point masterclass in Indiana 🥶 Long live the middy. He really keeps pure scoring alive and strong in todays era. Back to the basket. Attacks the rack. Makes three’s. Stop and pop game is elite. Poised in the clutch. pic.twitter.com/s6wtGOjBcn
— Ball Don’t Stop (@balldontstop) December 27, 2024
Na mjestu Ricka Carlislea, možda bi logičniji izbor na Shaiju ipak bio Aaron Nesmith – iako vjerojatno nije dovoljno brz da ostane ispred Shaija kroz sve 1-na-1 situacije, njegova fizikalnost i dužina barem mogu otežati šuteve Kanađanina s poludistance i prilikom prodora. Mogli bismo vidjeti i više minuta za Bena Shepparda, koji je svojim niskim težištem, radom nogu i iznimnom brzinom obrambeno pristojno izgledao protiv Jalena Brunsona. Kao wild card izdvajam sophomore igrača Jaracea Walkera, čiji obrambeni talent na visinu od 201 centimetar predstavlja intrigantnu opciju, iako je zasad teško predvidjeti koliko će mu Carlisle vjerovati u ovoj fazi natjecanja.
Denver je pokazao način, no i dalje postoji skepsa
Jedan od rijetkih trenutaka kada je Oklahoma izgledala ranjivo u playoffu bilo je protiv Denvera, koji je s uspjehom koristio zonsku obranu koja je prioritizirala limitiranje Shaija, a prisiljavanje njegova supporting casta da preuzme odgovornost s distance. OKC tada nije uspio pronaći ritam u šutu izvana, a njihova ofenzivna produkcija postajala je sve predvidljivija i sporija (uz iznimku sedme utakmice). Iako Indiana gotovo uopće nije koristila zonu u doigravanju, moguće je da će Carlisle izvući baš taj adut iz rukava jer je jasno da ostavljanje Shaija na 1-na-1 situacijama vodi prema 33–35 poena u prosjeku kojima Thunder najčešće odvodi susrete u svoju korist.
S obzirom na to da će obrana najvjerojatnije dodatno pomagati na SGA-ju i pokušavati zaustaviti ulaz i mid-range igru, dodatni prostor mogao bi dobiti Jalen Williams. Tu će doći do izražaja njegov osjećaj za igru bez lopte (catch and shoot situacije i prilike za cut) koji bi ga mogao učiniti pravim junakom serije. Treći strijelac Chet Holmgren i Williams su nakon problema s Nuggetsima pokazali protiv Minnesote da mogu itekako pomoći kad se obrane više fokusiraju na Shaija, što očekujem da će se nastaviti i u finalnoj seriji.
After a challenging start to the playoffs, J-Dub’s confidence is rising & he’s playing like a true championship-caliber 2nd option…
— NBA University (@NBA_University) May 27, 2025
4.5 PPG in transition for the playoffs & creating 10 potential-assists per game in the WCF while providing a ton of defensive versatility. pic.twitter.com/k0P64kgKPD
Najbolji napad vs. najbolja obrana lige
Obrana Oklahome predstavlja dosad daleko najteži ispit za napad Pacersa, koji je kroz sezonu i doigravanje funkcionirao na temelju genijalno strukturirane nasumičnosti. Indiana je jedna od rijetkih ekipa koja konstantno napada iz 5-out formacije, gdje nitko ne boravi u reketu, a svaki igrač predstavlja prijetnju s loptom i bez nje. Ključevi tog napada su brzina donošenja odluka, pindown i flare blokovi, handoffovi kao i improvizirani backdoor cutovi koje viđamo u gotovo svakoj akciji. Tyrese Haliburton ovaj “organizirani kaos” vodi gotovo savršeno s minimalnim brojem izgubljenih lopti – njegova distribucija iz driblinga i sposobnost da iz pick & rolla i popa kreira za sebe i druge bili su nerješiva enigma za većinu ekipa ove sezone.
Tyrese Haliburton—one of the purest offensive engines in the game. Perfect mix of unselfishly keeping the ball moving & knowing when to create something out of nothing.
— NBA University (@NBA_University) May 5, 2025
On pace for the most assist points created per game in the Playoffs since the stat has been tracked… pic.twitter.com/EW0JP7smmg
Međutim, OKC nije većina ekipa. S barem osam mladih poletnih igrača koji su svi jednako ako ne i više fizički spremni i fokusirani, Oklahoma je prisiljavala protivnike na najviše izgubljenih lopti u ligi u regularnoj sezoni, a to nastavlja raditi i u doigravanju. Ekipa Marka Daigneaulta brani kolektivno – konstantno switchanje i help iskakanja dovedena su do perfekcije. Protiv Haliburtona će se rotirati nekoliko elitnih defenzivaca – Luguentz Dort te igrači s klupe Alex Caruso i Cason Wallace od kojih su sva trojica zaslužna All-Defense zasluga.
Zbog potrebe za preuzimanjem brzog i problematičnog napada Indiane, Daigenault će vjerojatno reducirati minute Isaiaha Hartensteina, visokog centra koji je svoj dio odradio protiv Wolvesa i Nuggetsa. Nijemac će se teško uklapiti u potrebe ove serije, što nije problem Thunderu jer 5 može igrati i Holmgren, dok s klupe imaju dodatne opcije stretch petica obrambenog potencijala poput dva Williamsa – Kenricha i Jaylina.
Pad u efikasnosti Indianinih zvijezda se čini neizbježan
Teško bi moglo biti i Pascalu Siakamu. Iako je opasan iz face-up situacija i sposoban koristiti pivot igru da bi se približio obruču, to će mu otežavati Holmgren. Amerikanac je već sad jedan od najelitnijih čuvara obruča u ligi, a iako što fizički djeluje “tanko”, on to nadoknađuje vrhunskim osjećajem za tajming, vertikalnošću i sposobnošću da ostane pred igračem bez potrebe za prekomjernim kontaktom.
23yo Chet Holmgren’s rim protection is one of the most significant cogs in OKC’s all-time defense…
— NBA University (@NBA_University) May 29, 2025
Versatile, incredibly long, and impeccable timing. Absorbs shots well considering his frame and plays with elite anticipation as a helper. Game changing defender. pic.twitter.com/1pGFo9iULJ
Thunderova obrana već je u ovom playoffu spustila prosjeke Nikoli Jokiću, Anthonyju Edwardsu i Ja Morantu. Stoga, Haliburton će morati igrati blizu savršenstva da razbije ovu dosad nerješivu enigmu, a njegova Indiana će zasigurno trebati alternativne izvore kreacije jer će OKC učiniti sve što može da maknu loptu iz njegovih ruku. Ako Pacersi ne uspiju održati ritam i slojevitost svojih napada, lako bi mogli upasti u mračna razdoblja – slična onima koje su druge ekipe doživile kada bi ih Oklahoma natjerala na niz grešaka i paničnih odluka.
Najlakši način za dočarati ovo finale je: “najbolja obrana protiv najboljeg napada”. Iako Oklahoma s razlogom ulazi u seriju kao jasni favorit — s povijesno dobrom obranom i MVP-jem, Pacerse se ipak ne smije podcjeniti. Oni, unatoč svojim obrambenim ograničenjima, posjeduju napadački sustav koji u teoriji može zadati probleme i najorganiziranijim defenzivnim petorkama. Oklahoma će skoro pa sigurno imati kontrolu nad serijom, ali Pacersi imaju dovoljno napadačke raznolikosti da ne padnu bez borbe.
