Ollie Watkins drugi je strijelac Premier lige ove sezone s 18 postignutih golova te jedini igrač u najjačoj ligi svijeta s double-double (18 golova i 10 asistencija) učinkom. Englez nije član Big Six momčadi, već krucijalni igrač posrnulog velikana, Aston Ville. Momčad koja je sedam puta osvajala domaće prvenstvo i jednom bila prvak Europe previše je vremena provela u hibernaciji. Ipak, dolaskom Unaija Emeryja žive najljepše dane svoje moderne povijesti, a centralna je figura 28-godišnji engleski napadač.
Do uspjeha okolnim putem
Priča Ollieja Watkinsa ni po čemu nije tipična za engleskog nogometaša. On je proizvod škole Exeter Cityja, no ni u njihovu akademiju nije uspio ući iz prvog pokušaja – kada je imao devet godina nije prošao selekciju. Ni seniorski počeci u Exeteru nisu bili lagani, uglavnom je ulazio s klupe i imao ograničenu minutažu, a s 19 godina nije upao na popis od 24 igrača za pripreme. Nakon nekog vremena se dobrim igrama izborio za mjesto u prvoj postavi i postao najbolji igrač kluba četvrte engleske lige.
U istim su godinama Raheem Sterling, Phil Foden, Marcus Rashford, Bukayo Saka, Jadon Sancho i ostali bili udarni članovi najvećih ekipa. Watkins je naspram njih potpuni autsajder – puno bliže Jamieju Vardyju nego zlatnim mladićima reprezentacije.
Njegov potencijal je bio neupitan, čemu svjedoči podatak da ga je 2017. godine Brentford (tada u Championshipu) doveo izravno iz četvrte lige za iznos koji se do kraja njegova boravka popeo na preko sedam milijuna eura i tako postao uvjerljivo najskuplji transfer u povijesti League Two.
Tri godine je Watkins proveo u Brentfordu i pružio neke sjajne partije, osobito u svojoj posljednjoj sezoni kada je bio proglašen najboljim igračem lige. Ipak, s 24 godine Watkins je još uvijek bio u drugom rangu engleskog nogometa i na kraju sezone s Brentfordom izgubio finale playoffa za Premier ligu. Povijest se ponovila – i u Exeteru je izgubio finale doigravanja za rang iznad, no Watkins je do tada već navikao na prepreke.
Najskuplji transfer u povijesti Aston Ville
Bez obzira na gorak poraz s Brentfordom, njegove igre nisu mogle proći nezapaženo. Pitanje je kako bi se stvari razvile da na klupi Aston Ville nije sjedio Dean Smith – trener koji ga je prvotno doveo u Brentford. Smith je inzistirao na njegovu dolasku, čak ako je to značilo da će oboriti klupski transfer-rekord za igrača koji s 24 godine još nije upisao niti jedan nastup u najvišem rangu. Za izdašna 34 milijuna eura Watkins je konačno prešao u Villu u ljeto 2020. godine.
Skepsa se nadvila nad klubom koji je sezonu prije za dlaku izbjegao ispadanje iz Premier lige. Za jedan jedini bod Villa je nadmašila Bournemouthov konto od 25 bodova, a podsjećamo da je jedan od rijetkih bodova Ville te sezone došao u kontroverznom remiju protiv Sheffield Uniteda. U utakmici koja je završila 0:0 linijska tehnologija nije radila i tako čisti pogodak Sheffieldu nije bio priznat. Suluda intervencija sreće i slučajnosti spasila je Lavove, a oni su odgovorili tako što su doveli Watkinsa za 34 milijuna eura?
Srećom, njegova prva sezona u klubu razuvjerila je apokaliptična predviđanja. U 37 utakmica zabio je 14 golova i asistirao pet puta, a ako zbrojimo učinak iz njegove prve tri sezone u ligi dolazimo do sljedećih brojki: 109 nastupa, 40 pogodaka i 11 asistencija. To je respektabilna statistika, no navijači Ville su nastavili gajiti određenu dozu skepse.
Sve što je Watkins radio bilo je – dobro. No za najskuplji transfer i igrača koji nije mladić očekivali su više. Engleski je napadač pokazao fantastičnu izdržljivost i spremu – gotovo se nikad nije ozljeđivao, radio je nevjerojatno puno bez lopte i generalno bio prilično kompletan igrač. To se ispostavilo kao problem za njega – u svim je sustavima morao raditi previše toga, bio je dobar, ali nedorečen. Sve dok mu savršenu ulogu nije pronašao Unai Emery.
Unai Emery – transformator Ville i Watkinsa
Emery je Villu u jako kratkom roku podigao na nevjerojatnu razinu. Brzo je implementirao svoj sustav i doveo igrače u kontekst koji im odgovara, pokazavši tako što mogu u pravoj okolini. Ne može se dovoljno istaknuti od kakve je pomoći to bilo Ollieju Watkinsu koji je pod Emeryjem jednostavno drugi čovjek.
Gornja grafika pokazuje usporedbu Watkinsovih sezona 21/22 (lijevo) i 23/24 (desno). Odmah se da primijetiti da sada engleski napadač ne okupira primarno poziciju lijevog krila – sada igra u potpunosti centralno, kao napadač. Emery ga je djelomično rasteretio obaveza s loptom – sada ima manje dodira i dodavanja po utakmici i više se ne mora izvlačiti u koridore i tražiti loptu dok je ispred njega pravi napadač. Sada je taj napadač i fokalna točka – on. Značajno mu je porastao broj udaraca, pogodaka, asistencija, ključnih dodavanja i kreiranih velikih prilika. Puno veći obujam svog posla Watkins sada obavlja tamo gdje je najopasniji – ispred protivničkog gola.
Nije ta tranzicija protekla bez rizika. Watkins nije bio poznat kao pretjerano efikasan finišer, dapače, bio je blago ispodprosječan. Ove sezone i to je došlo na svoje mjesto – izgradio je veliku razinu samopouzdanja i u prilike ulazi veoma lako. Već sada u ligi ima broj očekivanih golova od 15.12, dok je pretprošle sezone u četiri utakmice više upisao 11.50. Pred golom djeluje puno mirnije, a i sam navodi kako je veliki fokus stavio na kretanje bez lopte i dolazak u opasnu situaciju.
Ključan faktor u ovoj preobrazbi bio je i kadar koji ga sada okružuje. Sjajno se nadopunjava s Moussom Diabyjem i Leonom Baileyjem, koji mu profilno punom više odgovaraju od npr. Dannyja Ingsa i Emiliana Buendíe. Brzina i okomitost novih suigrača otvaraju mu dodatan prostor, ali i mogućnost da on njih razigra. Sve se to skupa pretočilo u sezonu za pamćenje, a kako njegove brojke izgledaju u usporedbi s konkurencijom možemo vidjeti na donjem grafu.
Villin napadač nalazi se u samom ligaškom vrhu s odabranim društvom. Igračima s manjom minutažom brojke može dodatno napuhati per 90 metrika, ali i s tim u vidu Watkins je među najboljima. Ako ne računamo golmane, deseti je igrač po broju odigranih minuta u cijelom natjecanju, a samo su dva napadača (Dominic Solanke i Jarrod Bowen) ispred njega. Osim što je skupio impresivan broj golova i asistencija, njih čak 17 je bilo za izjednačenje ili minimalno vodstvo – kada treba, on je tu. Svoj je učinak s četiri pogotka imao i u Konferencijskoj ligi gdje se otvara prilika za osvajanje europskog trofeja, što bi bio sjajan zaključak ove sezone.
Iako su mu naizgled defenzivne brojke u padu, to ne znači da njegova uloga u obrani jenjava. Jednostavno ne ulazi u toliko izravnih duela, ali ima drugu, jako odgovornu ulogu. Watkins predvodi presing Aston Ville, a s obzirom na to koliku težinu Emery pridaje tom segmentu igre, jasno je da u Engleza ima puno povjerenja.
U 4-4-2 sustavu on je udarna igla koja usmjerava pritisak i postavlja intenzitet. To je idealno okružje u kojem njegove fizikalije mogu doći do izražaja, što je Emery i prepoznao. Napadač više nije onaj kojeg se ne može uklopiti, već onaj oko kojeg se sustav gradi, a svojim je dugogodišnjim trudom i predstavama to zaslužio.
Priča sa sretnim krajem
Ollie Watkins nije imao lagan put, no zato su plodovi njegova uspjeha još slađi. Krajem ove godine proslavit će 29. rođendan i u periodu kad dobar broj napadača stagnira ili pada, on izgleda nikad bolje. Aston Villa se bori za mjesto u Ligi prvaka, a dobre šanse imaju i za europski trofej već sada. Watkins je u toj priči protagonist, a u ligi drži tron s najvećim zbrojem golova i asistencija. S Europskim prvenstvom na obzoru, život Villine zvijezde izgleda nikad bolje.
