Osijek kao četvrti najveći grad u Hrvatskoj ima zaista bogatu kulturnu i umjetničku alternativnu scenu. Tu su Gužva u 16-ercu, Neispavani, Igla i ziherice, Koturaljke itd. Jedan od najutjecajnijih bendova u Osijeku je i punk bend Debeli precjednik (čija je pjesma i Legica koja se pušta svaki put kad igrači na Opus areni izlaze na teren).
Osim Legice poznata je i pjesma Farmersko srce koja također indirektno govori o NK Osijeku, a jedan dio nje kaže:
I zato dižem ruke, jer ne želim se predati
moje su šake stisnute, zubi stisnuti
i bijelu zastavu ne poznam moje srce pali je
moje srce koje živi, koje živi samo za tebe.
Farmersko scre
To je sjajna metafora trenutnog stanja u NK Osijeku jer su unatoč početnim problemima nastavili vjerovati u sebe i svoj proces napretka te se izdignuli iznad svih nedaća. Uoči sezone većina pristalica kluba sa Opus arene je zračila optimizmom, no nakon razočaravajućih nastupa u pretkolima Konferencijske lige i loših izdanja u HNL-u početnu euforiju zamijenili su očaj i ogorčenost.
Sportski direktor Jose Boto i trener Federico Copitelli tada su trpjeli paljbu razjarenih navijača Osijeka. Botova pojačanja izgledala su kao nasumično i na brzinu odabrana, a bez obzira na osvajanje Primavere, talijanske lige za mlade igrače, Copitelli je izgledao kao da nema gard seniorskog trenera. Ipak, malo po malo, naziralo se svijetlo na kraju tunela. U zadnji čas u Slavoniju su pristigla, ispostavit će se, ključna pojačanja. To su austrijski Bosanac Arnel Jakupović, te Portugalci Tiago Dantas i Hernani. Napredak je krenuo. Trebalo je nekoliko tjedana da se mehanizmi uigraju i da se svatko privikne na svoj zadatak, ali nakon toga je Osijek počeo biti momčad za kakvu smo mislili da će biti prije silnih odlazaka.
Jakupović je prvu kvalitetu pokazao protiv Varaždina kada je zabio dva gola. Kod prvog je pokazao da ima razoran udarac, dok smo kod drugog vidjeli hladnokrvnu preciznost nakon spomenutih uigranih mehanizama koji su se vjerojatno vježbali na treningu. Taj gol je pao nakon sjajne kombinacije Jakupović-Matković-Pušić koju je onda sjajno završio Jakupović, od kojeg je sve i počelo. Copitelli je pokazao da novi Osijek zna igrati i po zemlji. Sjajan primjer toga je i akcija na utakmici protiv Gorice iz koje je pao drugi gol Osijeka nakon duplog pasa Jakupović-Pušić.
U liku Jakupovića Osijek je dobio golgetera koji je ipak učinio da odlazak Miereza izgleda bezbolnije, a pokazao je i da ima hrabrosti kada je na Maksimiru pucao jedanaesterac panenkom i pogodio, zadobivši simpatije svih navijača Osijeka.
Kada pogledamo prema veznom redu vidjet ćemo Dantasa – jako dobrog igrača za razinu HNL-a kod kojeg se odmah vidjelo da zna puno toga s loptom, no isto tako i da mu je duel igra slabija. Međutim, ostali članovi veznog reda koji će biti spomenuti kasnije su ga rasteretili i dali mu mogućnost da se bavi kreativnošću – onim što mu ide najbolje.
Hernani je u grad na Dravi došao iz druge lige UAE te je već u pomalo poznim igračkim godinama (33) i navijači su zbog toga bili skeptični prema njemu. Ipak, uz pomoć kondicijskog trenera Paola Fonta uspio se vratiti na razinu koju zahtjeva nogomet u HNL-u. Portugalac je već sada kandidat za najljepši gol sezone jer je udarcem vanjskim dijelom kopačke matirao Ivana Nevistića na Maksimiru. Kada se fizički pripremio, pokazao je HNL publici zašto je u prošlosti nosio dresove velikana kao što su Porto i Olympiacos.
Kao vatrogasno pojačanje stigao je i talijanski stoper Alessandro Tuia koji također igra puno i daje momčadi svoje veliko iskustvo koje je stekao u Serie A i B, no zbog sitnih ozljeda koje ga muče, igra nešto manje od gore navedenog trojca. Definitivno treba istaknuti i Marka Malenicu koji se ponio kao pravi vojnik kluba i čekao te dočekao svoju priliku na vratima. Prethodnih je godina često znao biti kritiziran zbog svojih reakcija na centaršuteve i pretjeranog boksanja lopte, ali ovakva igra mu pomaže da se istakne. Osijekovi bekovi su minimizirali ubačaje koji prolaze pokraj njih, a Malenici onda ostaje da se oslanja na reflekse i brani pokušaje koji su direktniji prema golu, što mu i najbolje ide.
Osijekova sredina postala je veoma čvrsta i disciplinirana i drugim momčadima se teško nametnuti protiv nje. Igrači koji daju spomenutu disciplinu i požrtvovnost veznom redu poglavito su Marko Soldo i Vedran Jugović. Oni su ti zbog kojih se Dantas može posvetiti kreativnosti jer mu pomažu da izdrži pritisak koji inače ne bi mogao. Ovako može slati više svojih lopti ka naprijed, dok se njih dvojica posvećuju duelima sa protivničkim veznjacima. Uz to, Soldo ima i dobru završnicu, te često zna i asistirati što ga čini dodatno korisnim u oba smjera igre. Također, tu je i Roko Jurišić koji sjajno odrađuje defanzivne zadatke na beku, a prema naprijed može biti izrazito opasan. Protiv Dinama se sjajno ubacio ispred Sandra Kulenovića i sjajnim udarcem u bliži kut svladao Nevistića. Protiv Gorice je također imao nekoliko dobrih izlazaka naprijed i svojim ulascima iz drugog plana dodatno otvarao prostor Soldi ili Dantasu.
Treba istaknuti i fenomenalnu kemiju i samopouzdanje ekipe, što se najviše vidjelo na Maksimiru. Obično bi u takvim utakmicama Osijek, čak iako bi na kratko poveo, na kraju izgubio, a ovog puta je odmah nakon gola Dinama za 2:2 Hernani na asistenciju Dantasa dao eurogol za 3:2.
Osijeka su od početka pozitivnog niza u ligi uspjele nadigrati samo Istra i Rijeka i to jer su oboje na sličan način pritisnule Osijekov vezni red i zagušile mu kreaciju. Osijek se tada patio sa iznošenjem lopte i pokušao je igrati više po zraku, no nije se mogao nametnuti u sredini, što je osobito do izražaja došlo u Rijeci.
Što se tiče osnaženja ekipe, Osijek bi trebao dovesti još jednog veznjaka profila sličnom Jugoviću. Dokapetan Osijeka ima već 35 godina i bit će mu potrebno rasterećenje, a vidjelo se koliko je nedostajao protiv Rijeke i koliko se Dantas nije mogao nositi s Rijekinim veznim redom bez njega. Uostalom, na taj način je pao i gol Rijeke, kada su Toni Fruk i Amer Gojak prisilili Dantasa da izgubi loptu. Dobro pojačanje u sredini terena je potrebno kao i pojačanje u napadu jer u ovom trenutku je sve na leđima Jakupovića. Anton Matković još nije ni zaigrao nakon ozlijede i nije poznato koliko će mu trebati da dosegne prijašnju te očekivanu razinu, dok od Kemala Ademija Osječani nisu dobili apsolutno ništa.
Trenutak istine se bliži, a to je nedjeljna utakmica sa Hajdukom. Bit će zanimljivo vidjeti može li Osijek ugroziti ovakav uzdrmani Hajduk koji, iako na čelu prvenstvene ljestvice, definitivno ima svojih problema. Kod Hajduka je pod upitnikom zdravstveno stanje Marka Livaje. U Varaždinu je navodno igrao načet, a poznato je kako je on najjača karika ‘Bilih’.
S druge strane, Osječani su ove sezone već pokazali da mogu dobro igrati derbije. Još jedna njihova prednost u odnosu na maksimirski derbi je i domaći teren. Osijek je uvijek igrao za barem deset posto bolje kada bi Opus Arena bila skroz ispunjena. Konačno, dobra vijest za Osječane je i povratak Matkovića, no očekuje se da će dobiti manju minutažu s obzirom na to da je rekovalescent. Njegov ulazak i uloga ovisit će o samom stanju stvari na terenu.
Ovakav Osijek može puno toga, pogotovo u Hrvatskom nogometnom kupu gdje plasmanom u četvrtfinale imaju šanse za trofej, dok se prvenstvenom uspjehu još nadaju samo najveći optimisti. Iako teoretski nisu toliko daleko od borbe sa prvom trojkom, teško je očekivati da će Hajduk, Rijeka i Dinamo nastaviti prosipati bodove dinamikom kojom su to činili posljednjih tjedana. Sve ovisi o tome kakav će biti drugi dio sezone, no ako nastavi ovako, Copitellijeva družina spremna je za velike stvari.
