Jučer navečer je neočekivano stigla vijest o otkazu koji su dobili Milanovi tehnički i sportski direktori, Paolo Maldini i Frederic Massara, te su počele rasprave i komentari oko te odluke. Predsjednik Gerry Cardinale je u očima članova Milana, navijača i novinara ispao bezobzirni luđak. Ali, krenimo redom.
Milan je vrlo dobro radio u posljednjim sezonama te su doveli Thea Hernándeza, Rafaela Leãoa, Mikea Maignana i Sandra Tonalija. Massara je otkrio igrače poput Kalulua i Malicka Thiawa. No, Maldini i njegovi suradnici su u najvažnijem trenutku rasta kluba, odnosno nakon osvajanja prvenstva 2021./22. , napravili previše pogrešaka.
Prije svega, Maldini je potcijenio oproštaj Çalhanoğlua te ga je pokušao zamijeniti s Brahim Díazom koji je došao na posudbu iz Real Madrida, a zatim nikad nije našao pravu zamjenu za Kessiéa. Bez da se išta zaradilo, Milan je izgubio i Alessija Romagnolija koji je u Laziju odigrao fantastičnu sezonu. U sezoni u kojoj Tomori nije igrao na svom vrhuncu, a Kjær nije mogao igrati svaka 3 dana, bivši kapetan AC Milana sigurno bi bio vrlo koristan Pioliju. Tome treba pridodati i odlazak Donnarumme, ali za njega se jedino pronašla dostojna zamjena u obliku Maignana. “Vruća roba na tržištu” u koju je Milan uložio praktički sav svoj budžet je bio Charles De Ketelaere, a prva sezona za Belgijca završila je negativnom ocjenom.
Milan je istrpio razvoj Tonalija i Leãoa, ali Piolijeva momčad je sada došla do trenutka u kojem ne može čekati razvoj igrača za koje bi potrošili 35-40 milijuna eura. Opcije za Milan mogu biti Kalulu ili Thiaw za koje se potroši 500.000 eura ili 7 milijuna eura, ali svakako ne jedan De Ketelaere. Cardinale će sigurno na optuženičku klupu staviti i transfer Divocka Origija koji godišnje zarađuje 4,5 milijuna eura. Plaća nije daleko od one Paula Dybale, a obojica nisu baš mladi. Rezultate i brojke na terenu Dybale i Origija dovoljno govore o razlici u kvaliteti.
Maldini i Massara su puno griješili, pogotovo u zadnje 2 sezone. Dolasci Wranckxa, Adlija i Bakayoka (koji je stigao prije 2 sezone) nisu donijeli rezultate, dok se čak i Dest pokazao štetnim za momčad, pogotovo u prvom dijelu sezone kada je napravio nekoliko grešaka u utakmicama protiv Napolija i Chelseaja. Napraviti dobre ulazne transfere s malim budžetom nije lako, ali se u isto vrijeme mogu inteligentno raditi, kao što Inter, Atalanta i Napoli rade već godinama. Maldini je možda još uvijek uvjeren da radi u Berlusconijevom Milanu gdje se bezgranično trošio novac, ali talijanski nogomet sada je daleko od te razine. Juventus je najveći dokaz da sve dok pametno ulažeš, možeš imati izvrsne rezultate. Čim je Agnelli počeo trošiti kao europski velikani (poput Cityja, Reala ili Bayerna), a da pritom nema isti promet i isto financijsko pokriće, pojavili su se problemi koji su doveli i do -10 bodova na ljestvici ove godine. Čak i Inter, čim je počeo trošiti bez granice, morao je prodati igrače, kao Lukaku ili Hakimi, te smanjivati investicije.
Maldini nije prihvatio budžet koji je stavljen na raspolaganje u iznosu od 50 milijuna eura, ali ujedno nije prihvatio ni kritike kojima je izložen bilo koji sportski direktor. Milan je osvojio četvrto mjesto, ali zbog tuđih mana te je došao do polufinala Lige prvaka, koju je zasluženo izgubio od Intera. Teško je poražen u Talijanskom superkup te je razočaravujće isapo iz Talijanskog kupa od Torina. Sezona je stoga blago pozitivna, ali svakako daleko od očekivanja navijača i samog Cardinalea koji je želio dati kontinuitet ciklusu podizanjem barem jednog trofeja. Navijači Rossonera moraju se zahvaliti Maldiniju na odličnom poslu koji je odradio u ovim godinama, ali u isto vrijeme moraju shvatiti da je Milan tvrtka. Ako ne postignete ciljeve te loše upravljate novcem, vlasnik vam s pravom može dati otkaz, čak i ako se zovete Paolo Maldini.
