Mislite da su neki od današnjih nogometnih vlasnika ekscentrici ili rasipnici, ljudi kojima nije mjesto u nogometu i da je “nekad prije” bilo bolje? Vratimo se u 1999. godinu i Darlington, grad od 100.000 stanovnika na sjeveroistoku Engleske u kojem je izgrađena prva željeznička pruga na kojoj je redovito vozila parna lokomotiva.
Ne brinite, ovo neće biti tekst o tehničkoj i inžinjerskoj povijesti, već ćemo se ipak fokusirati na sport. A sport je u Darlingtonu, kao i u većini Engleske, sastavni dio identiteta osobe. Tako je Darlington FC, ponos grada osnovan 1883. godine, koji je za svoje povijesti stigao najviše do Second Division. Najbolji ligaški plasman klub ostvaruje 15. mjestom u sezoni 1925./1926. U FA kupu su do osmine finala stigli u sezonama 1910./1911. i 1957./1958., a u Liga kupu su do četvrtfinala stigli u sezoni 1967./1968. Uz to, u sezoni 2010./2011. su osvojili FA Trophy, trofej o kojem smo pisali prije nekoliko dana, što je najveći uspjeh u povijesti kluba. Osim toga, Darlington je uglavnom životario između trećeg, četvrtog i petog ranga engleskog nogometa veći dio svoje 100+ godišnje povijesti. No, da se pitalo Georgea Reynoldsa, moglo je biti i drukčije.
Tko je George Reynolds, pitate se? Spomenuta godina je 1999., a tada 63-godišnji britanski biznismen postao je vlasnikom i predsjednikom Darlington FC-ja. Reynolds je imao zanimljivo odrastanje u Sunderlandu. Prema vlastitim riječima i policijskim zapisima, već kao dječak je imao problema sa zakonom. Optužnice zbog krađe cigareta, šverca satova, obijanje sefova, preprodaju eksplozivnih naprava te višestruke krađe i provale rezultirale su s nekoliko zatvorskih kazni tokom ’60-tih i ’70-tih godina 20. stoljeća. Ipak, 1976. za vrijeme služenja jedne od mnogobrojnih zatvorskih kazni, Reynolds je upoznao svećenika koji ga je preobratio i nagovorio da se okrene obrazovanju i karijeri s prave strane zakona. Po izlasku iz zatvora, Reynolds je otvorio nekoliko biznisa, među kojima je najlukrativnija bila proizvodnja kuhinja i kuhinjskih elemenata, a u sljedećih je 20 godina njegovo bogatstvo bilo toliko da je dospio na listu Sunday Timesa kao 112. najbogatiji Britanac s više od 260 miljuna funti imetka. Ekstravagantno ponašanje i kupnje uključuju i nekoliko vila u Engleskoj, Španjolskoj, cijele flote automobila, zrakoplove, helikoptere, jahte i najzanimljivije od svega – kuću u kojoj su mu prve susjede bile članice tada ultra popularne skupine Spice Girls.
Na vrhucu slave, kao što smo već i naveli, Reynolds je odlučio realizirati svoje dječačke snove i postati vlasnikom nogometnog kluba. Po dolasku u jedan od najstarijih engleskih nogometnih klubova koji je sezonu ranije završio na 11. mjestu starog Divisiona 3 (stare 4. lige), obećaje “brda i doline” te plasman u Premiership. Plaća sve nagomilane dugove kluba koji su se popeli i do 5 miljuna funti. Uz to, obećaje i izgradnju stadiona za 25.000 gledatelja, što je za grad od 100.000 stanovnika i prosječnih 2.000 gledatelja po utakmici na njihovom starom Feethams stadionu izgledalo poprilično ambiciozno i nerealno. Zanimljivo, opća trivija nevezana za ovu priču kaže kako je baš na starom stadionu Darlingtona, Feethamsu, 1907. godine odigrana utakmica Engleske i Nizozemske koja je završila rezultatom 12:2 za Gordi Albion, a to je do današnjeg dana najteži poraz Nizozemaca u reprezentativnom nogometu.
Uglavnom, da se vratimo na priču o novom stadionu u Darlingtonu. Nekoliko godina nakon, točnije 2003. godine, impozantni stadion je zaista i izgrađen za trošak od 18 miljuna funti. Nije se štedjelo na materijalima, tako da su kupaonice bile popločene mramorom i zlatnim sanitarijama, a stadion je Reynolds odlučio nazvati ni manje ni više nego li – Reynolds Arena. Reynolds je postao zvijezda preko noći, pojavivši se među ostalim i u Oprah Winfrey Showu kao jedan od gostiju u sofi popularne voditeljice.
I dok je Reynoldsa i klub izvan terena pratila fama i pozornost medija uz početno oduševljenje samih navijača i lokalne zajednice, to se nije reflektiralo na uspjehe na terenu. U sezoni 1999./2000. Darlington je završio 4. i izborio plasman u playoff iako je većinu sezone bio na jednom od tri mjesta koja su vodila izravno u viši rang natjecanja. Međutim, u finalu playoffa na Wembleyu, Darlington gubi od Peterborougha i ostaje još jednu sezonu u Division 3. Iduća sezona je, umjesto očekivanog napretka, bila katastrofalna, a Darlington se spasio ispadanja u Conference League u posljednjem kolu, završivši sezonu na 20. mjestu. Ni sezona 2001./2002. nije bila uspješnija jer Darlington završava na 15. mjestu, pa Reynolds pribjegava nekim novim, iznenađujućim potezima i pregovara s Paulom Gascoigneom i Faustinom Asprillom oko potencijalnog transfera. Među ostalim, kolumbijskog je napadača čak i predstavio navijačima, napravivši s njime par počasnih krugova prije utakmice protiv Carlislea. Ipak, Asprilla je osujetio da nešto ne miriše na dobro, pa je svoju karijeru odveo nazad u Južnu Ameriku gdje je prije kraja karijere zaigrao za Atlético Nacional, Universidad de Chile, Estudiantes La Plata i Cortuluáu.
Bez obzira na sve što je pokušao ekstravagantni Reynolds, klub jednostavno nije uspjevao polučiti rezultatski uspjeh, a na kraju sezone 2002./2003., klub je opterećen hipotekom za izgradnju stadiona, bez da ga je uspjevao popuniti s više od 3.000 ili 4.000 gledatelja, otišao u stečaj. Nevjerojatno, ali 11.600 gledatelja koliko je bilo prisutno na prvoj službenoj utakmici kluba protiv Kidderminster Harriersa je i do danas ostao rekordan broj gledatelja. Umjesto spašavanjem financijske bilance, Reynolds se uglavnom bavio obračunima s medijima poput urednika lokalnog lista Nortern Echo Petera Barrona. S obzirom da su ga novine prozivale, Reynolds se odlučio obračunati na isti način, pa je Barronu “u čast” podizao plakate ispred stadiona, a neki od natpisa su bili: “SACK BARRON”, “BARRON IS A LIAR” i najkontroverzniji “BARRON IS GAY”. Pored toga, jednom je bio uhvaćen kako kroz zatvorena vrata obiteljske kuće novinara uzvikuje uvrede i poziva ga na hrvački meč kako bi se razračunali.
Konačni pad nakon 6 mjeseci užasa Georgea Reynoldsa dogodio se u zimu 2004., kad ga je policija tokom rutinske kontrole presrela i u prtljažniku automobila pronašla više od 500.000 funti gotovine. Nakon relativno brzog postupka, Reynoldsa je sud osudio na 3 godine zatvora zbog utaje poreza, pa se vratio iza rešetaka, tamo gdje nije bio 30-ak godina. Pušten je nakon 2 godine zbog dobrog vladanja, ali s elektroničkom “nanogicom” i pod uvjetnim stavkama. Kasnije je otvorio tvrtku koja se bavila automatima za prodaju električnih cigareta u Durhamu, gradu u blizini Newcastlea. Preminuo je 13. travnja 2021. godine u dobi od 84 godine.
Darlington je u međuvremenu još dva puta završio u stečaju, a iz League 2 su konačno ispali u sezoni 2009./2010., dok se danas nalaze u National League North, 6. rangu engleskog nogometa, u kojem su trenutno 6. s nadom za povratak u National League kroz playoff. Klub je od 2013. godine u 100% vlasništvu navijača, s udrugom DFC CIC (Darlington Football Club Community Interest Company) koja drži 52% vlasništva, klubom navijača koji drži 15, dok pojedinačni navijači drže preostalih 33% dionica kluba.
Stadion Darlington Arena, koji je u međuvremenu prestao nositi ime starog vlasnika, nije u vlasništvu kluba od prodaje 2013. godine, a klub trenutno igra na puno manjem stadionu Blackwell Meadows. Darlington Arena je u posljednjih 10 godina promijenila nekoliko vlasnika, a na njoj trenutno trećeligaški ragbi igra Darlington Mowden Park R.F.C. Povremeno se na tribinama i travnjaku stadiona okupi i nešto veći broj publike, kao primjerice za koncert Eltona Johna 2008. godine koji je privukao 17.000 gledatelja, no stadion zapravo sve više i više propada i ostaje kao simbol nerealne vizije i ideje jednog čovjeka, koja se nikad nije realizirala.
