Novi vikend, nova loša predstava Dinama, novi gol u sudačkoj nadoknadi. Kada je riječ o Dinamu ove sezone čini se kako se ništa ne mijenja iz kola u kolo. Jučer u Varaždinu predstava ponovno nije bila na razini momčadi koja želi osvojiti naslov.
No, krenimo redom. Trener Sergej Jakirović na teren je odlučio poslati zanimljivu postavu. Boško Šutalo se vratio u prvu postavu, kao i Mauro Perković na beka. Petar Sučić krenuo je od prve minute umjesto Marka Bulata, dok je svoj prvi start nakon trećeg kola dočekao Takuro Kaneko.
Dinamo je odlično krenuo u susret i u prvih deset minuta tri puta zaprijetio. Kaneko i Kévin Théophile-Catherine su tresli stativu, a udarac Drmića je otišao malo pored gola. Modri su krenuli goropadno i izgledalo je kako su spremni za tri boda.
Do kraja poluvremena je udarce Josipa Mišića i Gabriela Vidovića obranio Oliver Zelenika pa se na predah otišlo s 0:0. Osim rezultata, teško je bilo igračima Dinama nešto zamjeriti u prvom dijelu. Igra je bila okomita, stvarale su se prilike, ali izostala je realizacija.
Posebno se u prvih 45 minuta istaknuo Kaneko. Japanac je bio nerješiva zagonetka za Antonija Boršića koji je zamijenjen na poluvremenu. Čini se kako je gol Lokomotivi u prošlom kolu do kraja oslobodio Kaneka koji je odigrao jako dobru utakmicu.
Razumljiva je stoga bila odluka Jakirovića da u drugi dio krene s istih 11. Ideja je bila jasna; nastaviti s istom igrom i pogodak će doći. Kao što je nakon dobrog drugog poluvremena došao protiv Lokomotive. Ipak, umjesto da se nastavi s dobrom igrom iz prvog dijela, Dinamo je stao.
Varaždinci su iskoristili loš ulazak Dinama u nastavak i u 53. minuti poveli. Nakon perioda gdje su se nizale kontre s obje strane, Michele Šego je poslao loptu u sredinu gdje se Domagoj Drožđek ugurao između Šutala i Stefana Ristovskog i zabio za vodstvo. Bilo je polemike oko toga radi li se o autogolu ili golu Drožđeka, ali gol je na kraju upisan igraču Varaždina što je uostalom i manje bitno.
Nije se Dinamo nakon primljenog gola vratio igri iz prvog poluvremena, već se vratio igri iz nekih prijašnjih utakmica. Ponovno je to bilo bezidejno i sporo, kao puno puta ove sezone. Ubacivanje Arijana Ademija i Bulata umjesto Sučića i Drmića nije puno donijelo. Vidović je tada prebačen u špicu, no nije se najbolje snašao na toj poziciji.
Dinamo je zaigrao bolje tek ulaskom Mahira Emrelija i Darija Špikića u 75. minuti. Tih zadnjih 15 minuta Zagrepčani su u potpunosti stisnuli Varaždin što im se na kraju i isplatilo. Nameće se dakle pitanje, zašto se opcija s Vidovićem u špici prvi puta testirala pri zaostatku 1:0 u Varaždinu.
U kratkom periodu dok je trajala ta postavka igre, nitko u redovima Dinama nije izgledao kao da zna koja je njegova uloga. Treba pohvaliti i momke Marija Kovačevića koji su u potpunosti zatvorili prilaze svome golu.
Tek kada je krenula potpuna ofenziva, Dinamo je ponovno izgledao kao da može ugroziti Varaždin. Ponovno se većina toga događalo preko Kaneka koji je stvarno odigrao sjajno. Trud mu se isplatio u 95. minuti kada je Emreli nakon njegovog ubačaja donio izjednačenje.
Spasio se tako Dinamo od poraza, a Jakirović vrlo vjerojatno otkaza. Drugo poluvrijeme jučer je izgledalo grozno, pogotovo period s Vidovićem kao špicom, ali teško se oteti dojmu da Dinamo uza sve probleme još nema niti sreće.
Prvo poluvrijeme jučer možda je i najbolji prikaz toga. Dinamo je odigrao stvarno dobrih prvih 45 minuta, možda i najboljih otkada je Jakirović tu. No, dva puta se zatresla stativa, propustilo se još nekoliko dobrih prilika i na poluvrijeme se otišlo s 0:0.
Dinamo ove sezone većinu vremena ne igra dobro. Svi problemi o kreaciji bez Brune Petkovića i manjku okomitosti su već toliko puta opjevani. Već i ptice na grani znaju kako se Dinamo muči posjed pretvoriti u konkretne prilike i kako nema rješenja u zadnjoj trećini.
No, čak i kada se odigra dobro i uspiju se stvoriti prilike, nitko ih ne uspijeva realizirati. Stoga iz kola u kolo gledamo više-manje iste utakmice Dinama s često sličnim epilogom. Tako će biti minimalno do povratka Petkovića, a vrlo vjerojatno do kraja polusezone.
Sreća je pojam koji se često olako razbacuje u svijetu sporta i kojeg sâm ne volim koristiti. Često se stvari na koje se lako moglo utjecati okarakterizira kao “manjak sreće”. Kada se pogleda kako Dinamo nije zabio barem jedan gol u prvih 45 minuta može se reći jedino to. “A nije bilo sreće”.
Otkaz Jakiroviću u ovom trenutku ne bi promijenio ništa te bi to bio samo još jedan pokušaj pranja ruku uprave od manjkavog rostera kojeg su oni složili. Jakirović unatoč svim okolnostima, ima svojih grešaka i mana, ali Dinamu trenutno treba kontinuitet, a ne još jedan trener na otpremnini.
Dinamu sada predstoje dva gostovanja koja bi lako mogla biti presudna za Jakirovića. Ukoliko se s barem jednog od njih Dinamo ne vrati s pobjedom, Jakirović će vrlo vjerojatno biti bivši. Time se neće riješiti ništa, jer bolje se roditi bez k, nego bez sreće.
