Nogomet piše nevjerojatne priče i zato ga svi volimo. Hajduk je sinoć na Maksimiru protiv Dinama odigrao lošiju utakmicu nego prije tjedan dana na istom stadionu u borbi za trofej Superkupa. Iz te utakmice nisu na kraju dobili ništa osim dojma za kojeg na kraju dana nikoga nije briga, a iz ove utakmice nose pobjedu u zadnjoj minuti protiv svog najvećeg rivala na njihovom stadionu. Prvenstvo je tek krenulo i Dinamo je veliki favorit da na kraju ponovno prvi prođe ciljnom ravninom, ali ovakve završnice ostavljaju trag na obje ekipe. Za jedne veliko razočaranje, a za druge okidač koji sezonu može pokrenuti u najboljem smjeru.
Za razliku od brojnih velikih derbija odigranih u posljednje vrijeme, utakmica nije nimalo razočarala. Vidjeli smo golove, nekoliko lijepih akcija, sjajnih driblinga, promašen kazneni udarac i veliki preokret na izdisaju utakmice. Neutralni gledatelji su dobili na terenu i kvalitetu i zabavu te samim time najbolje moguće otvaranje Super Sport HNL sezone. Vrijedi istaknuti i da je suđenje apsolutno bilo na razini, kao i u utakmici Superkupa pa se nadajmo da ćemo takvo dijeljenje pravde gledati i u budućnosti.
U odnosu na utakmicu Superkupa, najveća promjena na terenu je svakako bio povratak svježe proglašenog najboljeg igrača lige Marka Livaje. Njegova prisutnost u sastavu Hajduka je poput domina uzrokovala nekoliko promjena i prilagodbi koje su izvršila oba trenera. Ivan Leko se tako odlučio iz sastava izostaviti oba startna krila, pomaknuo je Jana Mlakara iz pozicije centralnog napadača na njegovu već pomalo prirodnu poziciju lijevog krila, a svoje mjesto na desnom krilu je zauzeo nominalno najbolji krilni igrač kluba Emir Sahiti. S druge strane, iako je Igor Bišćan najavio da neće vršiti posebne prilagodbe zbog povratka Livaje, on je to ipak učinio. Vratio se provjerenom receptu iz utakmice odigrane na Poljudu kada je Dinamo osigurao naslov prvaka te u sastav na mjesto stopera postavio Stefana Ristovskog dok je na desnom bočnom (isto kao na Poljudu) osvanuo Sadegh Moharrami. I Bišćanu se ovaj manevar zapravo gotovo potpuno isplatio jer je Ristovski u najvećem dijelu utakmice potpuno ugasio i ugušio Livaju kojem apsolutno ništa nije išlo od noge sve do trenutka kada je (uz veliku pomoć Livakovića) pokazao dio magije zbog koje ga navijači splitskog kluba obožavaju.
Ostatak sastava s obje strane je bio identičan kao prošli vikend, ali vidjeli smo ipak drugačiji taktički pristup od oba trenera. Dok je u utakmici Superkupa Hajduk u obrambenoj fazi iznenađujuće visoko napadao posljednju liniju Dinama, sinoć je Leko svoju momčad postavio ipak niže na terenu tražeći balans i kompaktnost u prostoru između svoje obrane i veznog reda. Htio je na taj način spriječiti ogromne probleme koje su mu u Superkupu stvarali Bruno Petković i Martin Baturina. Oni su prije tjedan dana primali lopte u tom prostoru i u postavljenom napadu i u tranziciji te su bili latentna opasnost po gol Ivana Lučića. Sinoć tog prostora nije bilo, Leko je dobio što je htio, ali je time izgubio na napadačkoj potentnosti svoje momčadi što je sigurno i sam očekivao uzdajući se da će faktor Livaja premostiti taj problem što se u većem dijelu utakmice ipak nije dogodilo zahvaljujući prvenstveno Ristovskom uz određenu indisponiranost udarne igle Hajduka.
Druga prilagodba koju je Bišćan napravio (možda i nakon početka utakmice kada je uvidio pozicijsko stanje na terenu) je činjenica da je Marko Bulat možda nominalno igrao istu poziciju kao prošli vikend, ali je u ovoj utakmici u stvarnosti većinom stajao dosta niže na terenu. U Superkupu se jako puno ubacivao u posljednju trećinu davajući kvalitetnu opciju kada loptu u toj zoni primi Petković, Baturina ili Luka Ivanušec, a sinoć je tvorio pravi tandem s Josipom Mišićem. Prosječne pozicije igrača na terenu možda sugeriraju da je Bulat bio više postavljen od Mišića, ali jako rijetko se događala situacija gdje se Bulat ne bi nalazio uz bok Mišiću prilikom otvaranja igre. Na taj način je pritisak Hajduka na Mišića i zatvaranje linija dodavanja prema njemu bilo onemogućeno jer je Dinamo u izlasku imao s Bulatom opciju više da održi posjed i sustavno steže obruč oko obrane Hajduka. Budući da prostora iza vezne linije Hajduka praktično nije bilo, Baturina bi se također priključivao u izgradnju igre te je nekoliko puta spektakularno vrtio i driblao veznjake Hajduka, ali takvi potezi su ipak debelo manje efikasni kada se dogode na centru nego na 20 metara od gola Hajduka. Izuzev par trenutaka genijalnosti, Petković i Baturina su bili isključeni iz igre u zoni gdje su najopasniji. S druge strane, Hajduk je gotovo u potpunosti ostao bez situacija koje su im bile pogonsko gorivo u Superkupu, a to je stvaranje opasnosti nakon oduzetih lopti u protivničkoj polovici.
#Dinamo je u #HNL posljednji puta izgubio nakon što je vodio na poluvremenu… pa možda i NIKAD!? 🤯
— Davor Hajak (@DavorHajak) July 21, 2023
Podatke imam od početka sezone 1999/00 (prije toga nema rezultata 1.pol), a Dinamo je u tom razdoblju u HNL 235 puta vodio na poluvremenu.
Ostvarili su 227 pobjeda i 8 remija. pic.twitter.com/sbBjhuynlC
Sama utakmica je krenula slično kao u Superkupu. U prvih 10 minuta Dinamo se potpuno nametnuo i stvorio nekoliko opasnih situacija. Hajduk je to razdoblje izdržao bez primljenog gola i zapravo bez čiste prilike za Dinamo. Činilo se kako se momentum utakmice brzo promijenio jer je Hajduk od 10. do 15. minute napao Dinamo gotovo u valovima te stvorio nekoliko kvalitetnih situacija koje nisu uspjeli realizirati. Nakon tog kratkog buđenja bijelih, Dinamo je opet uspostavio kontrolu te smo praktično do 65. minute gledali utakmicu u kojoj je Dinamo dominirao posjedom, frustrirajući igrače Hajduka (posebno veznjake) koji bi i nakon što bi loptu oduzeli jako brzo je vraćali protivniku koristeći brzopleta i nepotrebna rješenja. Livaja je bio isključen iz igre, a i kada bi uspio doći do posjeda to bi ili bilo u vrlo teškoj situaciji ili bi previše samouvjereno išao u driblinge i teška dodavanja koja nisu ništa donosila njegovoj ekipi. Djelomično zbog toga je Dinamo i poveo u 35. minuti. Livaja je nepotrebno izgubio loptu na centru od Mišića koji mu je odlično uklizao i oduzeo loptu, povukao je do zadnje trećine bez da je netko stigao napraviti prekršaj na njemu i uposlio Darija Špikića na desnoj strani u kaznenom prostoru. Mišić je tu poslao prejako dodavanje, ali je Ferro katastrofalno pokušao zagraditi loptu, Špikić ga je odnio, uzeo loptu i odlično pronašao povratnim dodavanjem Petkovića koji matira Lučića.
Na poluvremenu Leko nije ništa mijenjao te se utakmica nastavila u istom ritmu do 65. minute. Dinamo je imao posjed, kontrolu i stvarao je situacije koje nisu bile velike prilike, ali se s druge strane činilo da Hajduk ne može zabiti gol da se utakmica igra još par dana. Leko je reagirao s 3 izmjene u 58. minuti kada su umjesto Sahitija, Nike Sigura i Yassinea Benrahoua ušli Ivan Dolček, Fahd Moufi i Vadis Odjidja-Ofoe, a posebno je potonji još jednom pokazao da se radi o sjajnom igraču koji će biti veliko pojačanje za Hajduk. Belgijac je nespreman, ima svega tjedan dana treninga ove sezone, ali i takav je sposoban ući u utakmicu protiv jednog odličnog protivnika kao što je Dinamo i donijeti prevagu na terenu.
Odjidja-Ofoe s istim brojem ključnih dodavanja u 30 minuta kao i čitava vezna linija i napad Hajduka koji su započeli utakmicu + 2/2 centaršutevi, 1/1 dribling, 2/3 osvojeni dueli. Instant impact.
— Domagoj Starčević – Ofenziva (@StarkyRi) July 21, 2023
Ipak, i nakon tih Lekinih promjena, Dinamo je dobio najbolju moguću priliku da završi utakmicu. Mlakar je vrlo naivno srušio Moharramija na ulasku u kazneni prostor i skrivio kazneni udarac kojeg je sinoć vrlo dobri Igor Pajač odmah dosudio. Odgovornost je preuzeo Petković koji je pucao prizemno i sporo, a Lučić mu je praktično uhvatio loptu bez odbijanja. Prometnuo se tako u jednog od junaka utakmice, a postao i prvi vratar Hajduka koji je obranio kazneni udarac protiv Dinama u HNL utakmici još od 2004. godine kada je Vladimir Balić u porazu Hajduka na Maksimiru obranio udarac Goci Sedloskom. Dinamo je od tada promašio još dva penala protiv Hajduka 2015. i 2018. godine, ali su Ángelo Henríquez i Mario Gavranović promašili cijeli gol.
Bio je to ključan trenutak utakmice jer je nakon toga Hajduk postao puno bolji i opasniji nego u dotadašnjem tijeku utakmice. Odjidja-Ofoe je pokazao klasu i zagospodario igrom Hajduka. Bilo ga je praktično svugdje od izgradnje iz posljednje linije do primanja lopte na krilnoj poziciji, a imao je i jedan jako dobar udarac u 85. minuti kojeg je Dominik Livaković odlično obranio. Od 70. minute, Hajduk je postao momčad koja traži gol i koja drži kontrolu zbivanja na terenu. Prvo je Moufi (koji je ostavio jako dobar dojam i možda izgurao Sigura iz sastava) u 72. minuti poslao odličnu dubinsku loptu na Livaju koju on loše prima i ne uspijeva pucati na gol Livakovića. I onda, u 74. minuti dolazi već spomenuta magija službeno najboljeg igrača lige. Nakon lošeg ubačaja, Mišić je još lošije reagirao i lopta je otišla visoko u zrak te kao svijeća pala ispred Livaje u petercu. On ju donjim dijelom stopala primiruje taman dovoljno da mu odskoči na savršen volej iz okreta dok mu se Livaković komično penjao po leđima i Hajduk je izjednačio. Ostaje potpuno nejasno iz kojeg razloga Livaković nije jednostavno nadskočio Livaju jer da ga je u izlasku napadač Hajduka omeo na bilo koji način sviran bi bio prekršaj i ništa se ne bi dogodilo.
Niz skaline s Jadrana…🐐👑⚽️ pic.twitter.com/mruTXmMs1T
— HNK Hajduk Split (@hajduk) July 21, 2023
Nakon toga je Hajduk namirisao krv i utakmica se potpuno okrenula iako je prvu priliku iza toga imao Dinamo preko Špikića koji je iz solidne pozicije pucao pored vrata Lučića. Splićani se nisu zadovoljavali bodom (koji bi isto bio odličan rezultat) nego su napali Dinamo što je dakako nosilo i određen rizik ostavljanja prostora iza svojih leđa. Bišćan je s klupe reagirao tek u 79. minuti, ali zapravo nije napravio nikakvu taktičku promjenu već je mijenjao samo figuru za figuru. Izvadio je iz igre Petkovića i Bulata, a uveo Josipa Drmića i mladog Petra Sučića. U već spomenutoj 85. minuti je Rokas Pukštas odlično probio desnu stranu nakon dobre lopte koju mu je poslao ponovno Moufi, a mladi Amerikanac pak vraća sjajnu povratnu loptu Odjidja-Ofoeu na vrh kaznenog prostora. Udarac je bio dobar, a obrana Livakovića još bolja. Niti minutu kasnije je Moufi pokušao snažnim udarcem kojeg je obrana Dinama blokirala. Niti Dinamo ne miruje pa je tako Špikić u 90. minuti gurnuo odličnu dubinsku loptu za Ivanušeca čiji udarac blokira sinoć odlični Zvonimir Šarlija.
Utakmica je odlučena na najdramatičniji mogući način. Akciju Hajduka je pokrenuo Odjidja-Ofoe koji na desnoj strani pronalazi Dolčeka. Na njegov odličan centaršut reagira Ristovski i šalje loptu u udarac iz kuta. Njega pak izvodi sveprisutni Odjidja-Ofoe, u kaznenom prostoru se najbolje snašao Pukštas koji navijače Hajduka dovodi u ekstazu i ruši najvećeg rivala na njegovom terenu u praktično posljednjoj akciji na utakmici.
Hajduk je tako na najbolji mogući način krenuo u prvenstvo u kojem je cilj težak, ali vrlo jasan – titula prvaka države nakon 19 godina suše. Može se još toga napisati o taktičkim postavkama u igri i lekcijama koje su obje momčadi naučile u ovoj utakmici, ali sve to skupa je manje bitno od onoga što ovakva pobjeda donosi cijelom klubu na početku sezone. Pobjeda u 1. kolu na gostovanju kod najvećeg rivala u 93. minuti nakon što su gubili utakmicu i protivnik imao kazneni udarac za 2:0. Dinamo je i dalje bolja momčad i istaknuti favorit za još jednu titulu, ali ovakva utakmica i pogotovo ovakav kraj ostavlja traga i može biti nevjerojatan zamašnjak za dalje. Sve to Hajduku ništa neće vrijediti ako se bodovi ne potvrde u idućim utakmicama, a Dinamo ima sasvim dovoljno kvalitete i stabilnosti da ovu utakmicu zaboravi. Povijest je pokazala da je puno veća opasnost da Hajduka sputa euforija nakon ove pobjede, nego što opasnost da Dinamo sputa razočaranje. Sezona je tek počela, ali ako se po jutru dan poznaje čeka nas iznimno uzbudljivo prvenstvo.
