Utakmica protiv Arsenala je bila označena kao ključna utakmica u kojoj ćemo saznati je li Arne Slot uistinu pravi izbor za Liverpool. Takvom su nazvali i onu prošloga kola protiv Chelseaja, takva će biti i ona za mjesec dana u Ligi prvaka protiv Reala, a onda samo četiri dan nakon te će takva biti i ona na Anfieldu kada će ugostiti Manchester City.
Raspored je za Liverpool nemilosrdan. Nakon Chelseaja, Leipziga i Arsenala, slijedi im dvomeč s Brightonom u ligi i kupu, Leverkusen u Ligi prvaka, Aston Villa i kao slabiji protivnik tek Southampton nakon kojeg slijede spomenute dvije utakmice s Realom i Cityjem.
Međutim, bila je ova utakmica i jednako bitna za Mikela Artetu. Ne u kontekstu da saznamo je li on pravi izbor za Arsenal jer je to pitanje već odgovoreno, već može li Arsenal zadržati priključak nakon neočekivanog poraza od Bournemoutha. Poraz od Liverpoola je mogao značiti zaostatak od već šest bodova za prvoplasiranim Cityjem, a City je u prethodnim sezonama bio favorit i onda kada bi zaostajao nekoliko bodova, a ne imao toliku prednost.
Arteta nije mogao računati na suspendiranog Williama Salibu, kao niti na ozlijeđenog Riccarda Calafiorija zbog čega je obrana Arsenala izgledalo nešto drugačije nego inače. Upitan je pred susret bio i Jurrien Timber, no srećom po njih je bio osposobljen za ovaj susret što je značilo mnogo. Bukayo Saka pak nije trebao nastupiti, no tu priču smo čuli više puta i prošle sezone kada je Saka igrao čak i u slučajevima kada bi u četiri uzastopne utakmice morao izaći zbog ozljede.
U prvom je poluvremenu Arsenal u potpunosti odnio pobjedu u taktičkom smislu, a u konačnici i rezultatskom. Vezna linija u kojoj su stajali Declan Rice i Mikel Merino te u koju su se spuštali Kai Havertz i Leandro Trossard kao dvije lažne devetke je u potpunosti nadjačala brojčano i fizički onu Liverpoola. Uz to se sredini pridodavao i Thomas Partey te je Arsenal imao kompletnu kontrolu.
Jedina stavka kod Liverpoola koja je funkcionirala u tom poluvremenu, uz uspješno izvedeni prekid za izjednačujući pogodak, je bilo postavljanje Ibrahime Konatea koji je fantastično branio prostor koji je napadao Gabriel Martinelli. Arsenal je ipak svojom postavkom u obrani odgovorio na još kvalitetniji način.
Gabriel i Timber su sjajno zaustavljali svaki pokušaj direktne duge lopte na Mohameda Salaha pa Egipćanin u prvom poluvremenu nije niti jednom mogao primiti loptu i odigrati je na nekog od suigrača koji će napasti prostor. Slične lopte su išle i na Luisa Diaza, no u dvoboju s Parteyjem se također nije mogao izboriti za prostor. Logičnije bi puno bilo dovesti Diaza u situaciju da trči na Parteyja s loptom, no Liverpool takvu akciju ni u kojem trenutku nije uspio odigrati.
Za gol Arsenala je kumovala i greška Andrewa Robertsona koji nije više isti igrač koji je bio pred koju godinu. Robertsonove kvalitete u ovom Liverpoolu ne dolaze do izražaja pa se tako njegov potencijalni defenzivni propust više ne može namiriti njegovim ofenzivnim trkom ili centaršutom jer u igri kakvu postavlja Slot se to ne događa. Škot je tako postao svojevrstan problem za klub koji ozbiljno treba razmisliti o promoviranju Konstantinosa Tsimikasa u prvu postavu.
U drugom poluvremenu je Slot reagirao dobrim izmjenama, no dobio je i pomoć u obliku ozljeda. U 54. minuti je iz igre morao izaći Gabriel, a 22 minute kasnije i Timber, oboje igrači koji su zatvorili kompletno prostor koji je pokušavao napasti Salah.
Kombinacija toga i činjenice da je u igru ušao Dominik Szoboszlai, koji je radikalno promijenio način igre Liverpoola u zadnjih pola sata, je dovela i do izjednačujućeg pogotka. Za razliku od Alexisa Mac Allistera, fizička prisutnost Szoboszlaija se znatno više osjeti na terenu. Mađar je nekoliko puta primio loptu pod pritiskom te poprilično lako okretao svoje čuvare, a povlačenjem Curtisa Jonesa na poziciju pivota je predvodio presing zbog kojeg je Arsenal imao puno većih problema s kontrolom igre.
Posjed je otišao toliko u stranu Liverpoola da ga je na kraju imao i više kada se gleda statistika čitave utakmice te su zadržali Arsenal u tom poluvremenu na samo tri udarca uz xG od 0.15. Ono što nije prolazilo u prvom poluvremenu je prošlo u 81. minuti kada je Trent Alexander-Arnold pronašao dugom loptom preko obrane Arsenala Darwina Nuneza, a ovaj uposlio Salaha koji je u osmoj sezoni zaredom zabio gol Arsenalu.
Bez Gabriela i Timbera, Arsenal je branio taj prostor sada s Jakubom Kiwiorom i Mylesom Lewisom-Skellyjem što je za Salaha nedovoljno. Tu treba pohvaliti i Nuneza, ali i Slota, koji mu je odlučio vjerovati iako nije uputio niti jedan udarac na utakmici niti je bio pretjerano u kontaktu s loptom. Nunez je čitavu utakmicu rudario bez lopte kako bi ili pronašao prostor ili ga otvorio za svoje suigrače prilikom upućivanja tih dužih lopti, a trud mu je na kraju utakmice bio i nagrađen.
11 – Mohamed Salah has scored 11 goals in 15 Premier League appearances against Arsenal; only Harry Kane (14) and Wayne Rooney (12) have netted more against the Gunners in the competition. Cometh. pic.twitter.com/1oPH4TiH0M
— OptaJoe (@OptaJoe) October 27, 2024
Teško je reći je li ijedna momčad izgubila bodove ili osvojila bod u ovoj utakmici, kao što je i teško procijeniti je li ova igra Liverpoola dostatna za borbu za naslov. Činjenica je da je Arsenal bio oslabljen na nekoliko pozicija, da je nekoliko igrača bilo ispod optimalne razine fizičke pripremljenosti te da su gol zabili tek kada je to palo za još stupanj niže izlaskom dvojice igrača u zadnjoj liniji.
S druge strane je Arsenal dopustio Liverpoolu da potpuno kontrolira utakmicu te Arteta nije čitavo drugom poluvrijeme pronašao plan kojim može odgovoriti na ulazak Szoboszlaija i promjenu Liverpoolovog koncepta igre. Plan B nije postojao. Ono što je doduše jasno je da je Manchester City izvukao najviše iz ove utakmice. Ne samo zbog bodovnog stanja, već činjenice da su prednosti i mane ekipe bile jako izražene i da se Pep Guardiola na njih može adekvatno pripremiti.
