20. je kolovoza situacija izgledala gotovo pa idealno za riječke Bijele. Nakon izvrsno odrađenog prijelaznog roka kojeg su obilježili više dolasci no odlasci, Riječani su bez većih problema preskočili prve dvije europske prepreke i plasirali se u posljednje pretkolo UEFA-ine Konferencijske lige, dok su u prvenstvu uvjerljivo riješili Rudeš i Istru 1961, pokazali karakter preokrenuvši Lokomotivu na svom stadionu, a jedina je mrlja na više nego uspješnom otvaranju sezone bio poraz i blijedo izdanje na Poljudu. Optimizam i sinergija navijačkog korpusa, upravljačke strukture, stručnog stožera i igrača bili su evidentni svim promatračima domaćeg nogometa. I dok se optimizam kod pojedinaca mogao pronaći čak i usred grozomorne prošle jesenske polusezone, dojam je autora ovih redaka da on na ovaj način nije prožimao sve četiri gore navedene klupske „strukture” još od one šampionske sezone Rijeke.
Skretanje s kursa
I tada je nastupio tektonski šok! Nekoliko sati nakon najave velikog dvoboja u Lilleu, strateg Bijelih Sergej Jakirović naprasno je napustio klupu kluba s Kvarnera i preselio u zagrebačkog rivala Dinama. Prekrasna slika s Rujevice dobila je svoj negativ, te je silni optimizam splasnuo, no pomalo iznenađujuće po karakter Primoraca i povijesne slučajeve reakcija u ovakvim slučajevima, nije ga zamijenilo ravnodušno prihvaćanje nastale situacije, već ogromni inat spram onoga što je dobar dio navijača smatrao izdajom od svog donedavnog trenera. Jakirovića je lako opisati kao karizmatičnu i karakternu personu, pa je logično da je na ovaj način i slagao svoju momčad. Vidio se taj karakter kada su Bijeli, samo tri dana nakon odlaska cijelog stručnog stožera osim Radomira Đalovića, istrčali u Lilleu protiv višestruko skupljeg, kvalitetnijeg i iskusnijeg protivnika, te odigrali i više nego impresivnu partiju, u kojoj je tek manjak sreće Riječane dijelio od remija, a možda i pobjede.
Zanimljivo je primijetiti kako je taj isti karakter izostao nekoliko dana kasnije kada su Riječani u drugom ovosezonskom ligaškom derbiju ponovno izgledali kao blijeda kopija sebe, te su izgubili u Maksimiru s, po njih uglednih, 2:1. Jesu li se Riječani čuvali za uzvrat protiv Lillea ili nisu dijelili navijački inat spram donedavnog trenera, teško je za reći. Dupkom puna Rujevica dočekala je nedavnog prvaka Francuske i pokazala da Riječani nisu izgubili vjeru u svoje nogometaše – Bijeli su nošeni navijačkim valom opet odigrali utakmicu iznad objektivnih mogućnosti i u regularnom vremenu slavili nad Lilleom, da bi tek u produžecima položili oružje i završili svoju europsku avanturu za 2023. godinu.
Smjena posade
Tenzije, što pozitivne što negativne, malo su ovim ispadanjem splasnule, poglavlje zvano Jakirović u glavama navijača je zatvoreno do sljedećeg derbija Rijeke i Dinama, te se nad rujevičko brdo nadvio mir, kojeg je prekidao tek novi trener Bijelih Željko Sopić svojim pompoznim, a ponekad i pretjeranim izjavama. Riječani su u ozračju emocionalnog i fizičkog pražnjenja dočekali Varaždin, naizgled imali riješenu utakmicu protiv protivnika koji bi po svojim karakteristikama i stilu igre trebao odgovarati Bijelima. Ipak, ista jedanaestorka koja je odradila euro-izazove stala je na jednom zabijenom pogotku te očekivano ostala bez daha, što su Varaždinci iskoristili za ekspresni preokret. Riječanima je u većini utakmica ove sezone nedostajao impuls s klupe, no on je pretprošlog vikenda ipak stigao, te je brojčano nadmoćna Rijeka na mišiće stigla do boda, no više od toga objektivno nije zaslužila.
Kada se podvuče crta, i napravi usporedba s nekim od ranijih početaka sezona, naročito onom prošlom, Rijeka i njeni navijači mogu biti i više nego zadovoljni nogometnim ljetom. Prijelazni rok je uspješno odrađen, Rijeka je dobro zaradila u jednom od svojih rekordnih transfera (Matija Frigan), a nešto je novaca stiglo i od prodaje Princea Ampema, a usput se riješila balasta (Vrančić, Álvarez, Lepinjica, Lunetta, Bušnja, Karrica, Braut, Stanić, Pavlović, Krešić, Đuričin…). Momčad je pojačana na ključnim pozicijama shodno (bivšim) trenerovim željama, pa tako Rijeka sada ima po barem dva igrača na svakoj poziciji na terenu, dok ostaje sporno tek lijevo krilo, na kojem igraju Niko Janković ili Toni Fruk, koji se oboje ipak bolje snalaze igrajući u sredini terena iza napadača. Tu se naravno ističe ime Marka Pjace, koji je pak veći dio zadnje sezone također igrao na desetki, a i trebati će mu neko vrijeme da povrati puno fizičku spremu, te još važnije, i igračku formu.
Novi kapetan
Željko Sopić doimao se logičnom zamjenom za Sergeja Jakirovića od poznatog, domaćeg kadra, te je svoju priliku na višoj razini zaslužio odradivši sjajan posao s Goricom u 2023. Momčad koju je cijela hrvatska sportska javnost otpisala vratila se u život te izvela nemogući scenarij i spasila se od ispadanja, a glavni scenarist bio je baš Sopić koji je, s pojačanjima po svojoj želji, galvanizirao momčad i pretvorio ju u jednu od najboljih momčadi po bodovnom učinku u ovoj kalendarskoj godini. Ipak, i Sopiću je Rijeka sada najveći izazov u trenerskoj karijeri, te valja vidjeti kako će se aklimatizirati na zahtjevniji klub i publiku, onu koja neće previše trpjeti po pitanju slabih igara i loših rezultata. S obzirom da je preuzeo klub u situaciji kad je većina igračkog kadra bila u avionu negdje iznad Alpi, te kako je vodio tri (četiri računajući gostovanje u Francuskoj) utakmice u ritmu srijeda-nedjelja, Sopić zaista nije imao vremena na momčad prenijeti išta od svoje trenerske filozofije, a još manje mehanizama igre, pa smo tako u protekla dva tjedna gledali momčad koja je i dalje igrala po Jakirovićevim postulatima. Stoga je zagrebačkom strategu savršeno došla reprezentativna pauza da bolje upozna momčad, ali i u nju unese nešto od svog trenerskog potpisa.
Dojam je pak da Sopić ne treba previše kemijati s ovim kadrom, Jakirović je s Rijekom odradio dva ciklusa priprema, pri čemu je onaj prošle zime zbog Svjetskog prvenstva bio posebno dug, a shodno tome i temeljito odrađen. Momčad je profiltrirana i posložena na način da je uspješno parirala top 3 momčadi iz Lige petica, kadar je u kraju prijelaznog roka ostao iznenađujuće nepromijenjen po pitanju odlazaka, štoviše, stiglo je pojačanje u vidu spomenutog Pjace. Početna podrhtavanja unutar kadra koja smo vidjeli na primjeru Danila Veige (zamijenjen nakon 20-ak minuta i van kadra otada) i Naïsa Djouahre (zamijenjen nakon ulaska s klupe i napustio klub) pokazuju kako Sopić ipak ima namjeru vladati željeznom rukom nad svojim igračima, a upitno je koliko će se to igračima, naviklim na nešto suptilniji, no svejedno čvrst, Jakirovićev stil ophođenja prema njima, svidjeti i koliko će ga prihvatiti. Logično je i kako sam Sopić želi stvari raditi po vlastitom ukusu i svjetonazorima, no držanje izreke „if it ain’t broke, don’t fix it” mnogim je trenerima kroz povijest nogometa donijela rezultate i slavu.
Nastavak plovidbe
Usprkos i dalje prisutnom, ali ipak blago pokolebanom, optimizmu navijača Rijeke, momčad s Rujevice pokazala je određene slabosti u startu sezone, a ponajviše se to odnosi na gostovanja na Poljudu i Maksimiru, gdje su Bijeli izgledali kao drugorazredna momčad, bez jasne ideje igre kako sačuvati vlastiti, a još manje ugroziti protivnički gol. Kako su oba gostovanja pratila objektivne olakotne okolnosti, te kako su Riječani protiv Lillea pokazali kako mogu biti David u dvoboju s Golijatom, ostaje teško procijeniti koliko je ova momčad stvarno kvalitetna. Šaptom se priča o potencijalnoj borbi za prvaka Hrvatske, uzevši u obzir rijetko viđenu krizu Dinama, kronične defanzivne slabosti Osijeka, te nedavni poraz Hajduka koji je ipak ogolio određene slabosti donedavno nesavladivih Bilih. Dojam je ipak kako na duge staze Riječani neće biti konkurentni za sam vrh ligaškog poretka – Dinamo je nevjerojatnim osječkim preokretom pokazao raspon svoje igračke kvalitete, te kako se njihova kriza nazire kraju; Hajduk nedavnom porazu usprkos i dalje djeluje kvalitetnijom i bolje posloženom momčadi od Bijelih, dok Osijek i Rijeku po trenutno prikazanom dijele tek nijanse.
Kolike su te nijanse pokazati će današnji dvoboj Rijeke i Osijeka! Mišljenje koji je i naša podcast ekipa imala prije nego se lopta zakotrljala po domaćim travnjacima u ovoj sezoni potvrđen je i viđenim na terenu – Rijeka se doima najočitijim kandidatom za treće mjesto lige, no ono će postati realnost samo ukoliko se blago poljuljani riječki brod stabilizira i vrati plovidbi mirnim morem. Istoj onoj plovidbi s kojim je i započela ovo dugo toplo ljeto, ali na koju ju je uputio drugi kapetan, koji je u međuvremenu kormilo napustio u korist luksuznog modrog kruzera… Novi barba Bijelog broda već je pokazao da mu takvi uzburkani itinereri leže!
