Hrvatska košarkaška reprezentacija nije uspjela izboriti plasman na Olimpijske igre u Parizu. Izabranici Josipa Sesara su, mora se ipak reći očekivano, u finalu pokleknuli pred domaćinom turnira Grčkom rezultatom 80:69 te tako propuštaju druge uzastopne Igre.
S druge strane, Grčka se vraća na Igre po prvi put nakon 2008. godine kada su u Pekingu zaustavljeni u četvrtfinalu od Argentine rezultatom 80:78 u duelu kojeg su obilježili Manu Ginobili te Carlos Delfino s kombinirano 11 postignutih trica. Tada je Vasilis Spanoulis tri sekunde prije kraja susreta promašio tricu za pobjedu i duel protiv SAD-a, a sinoć je isti taj čovjek, ovog puta u ulozi izbornika, odveo svoj nacionalni tim u Pariz.
Grci će definitivno imati što za reći i u francuskoj prijestolnici gdje će se u skupini A natjecati s brončanom iz Tokija Australijom, aktualnim europskim prvakom Španjolskom i brončanom s prošlog Svjetskog prvenstva Kanadom.
Turnir s kojeg se vraćamo s dvojakim osjećajima (ne)uspjeha
Hrvatska je put ka Parizu započela u kolovozu 2023. godine kada je u Istanbulu odigrala fantastičan pretkvalifikacijski turnir te je s pet uvjerljivih pobjeda izborila mogućnost igranja na netom završenom kvalifikacijskom turniru. Redom su padale reprezentacije Belgije, Švedske, Nizozemske i Ukrajine da bi onda u finalu na krilima briljantnog kapetana Darija Šarića koji je ubacio 22 poena uz 11 skokova svladali domaćina Tursku bez većih problema jer je već na poluvremenu bilo ogromnih +19, dok je konačni rezultat glasio 84:71.
Bilo je to fenomenalno izdanje hrvatskih košarkaša poslije kojeg se dobrom dijelu javnosti vratila vjera u taj sport. Nakon ždrijeba kvalifikacija za Olimpijske igre, unisono mišljenje je bilo takvo da se očekivalo finale između Slovenije i Grčke, no Hrvatska je već na startu odigrala sjajnu utakmicu protiv susjeda te su ih, odigravši jednu od najefikasnijih utakmica u novijoj povijesti reprezentaciji, glatko svladali.
Nakon toga je uslijedio neugodan poraz od Novog Zelanda kojim je svejedno izboreno polufinale, dok je za prvo mjesto skupine bilo potrebno to da Slovenija ne svlada istu tu reprezentaciju s 28 poena razlike. Srećom po hrvatske košarkaše, Gregor Hrovat i Luka Dončić su u posljednjem napadu kod +26 propustili ubaciti dvije trice pa je taj poraz od Novozelanđana ipak ostao bezbolan.
Ta dva promašaja su hrvatsku reprezentaciju, umjesto na Grčku, u polufinalu odveli na Dominikansku Republiku. I tu je bilo izrazito napeto jer se u završne dvije minute ušlo sa samo jednim poenom prednosti, a iako je zakucavanjem Matea Drežnjaka došla do +7 samo 35 sekundi prije kraja, Hrvatska je s par gluposti dozvolila Dominikancima prilazak na samo “pola koša” zaostatka u samoj završnici. Na kraju su Latinoamerikanci imali i napad za produžetke, no Šarić i Drežnjak su odličnom obranom prisilili Chrisa Duartea na izrazito težak šut za tri poena kojeg je ovaj i promašio pa je Hrvatska izborila finale protiv Grčke koja je razmontirala Sloveniju u prvom polufinalu s 28 poena razlike.
Očigledni limiti igrača uloga došli su do izražaja
Kada na parketu stoji trolist Mario Hezonja – Dario Šarić – Ivica Zubac, onda ta reprezentacija ima puncher’s chance protiv gotovo svake reprezentacije iz vrha košarke. Prevedeno na naški, usprkos tome što kada usporedimo roster Grčke i Hrvatske prvonavedeni imaju mnogo bolju i širu momčad predvođenu ponajboljim košarkašem svijeta Giannisom Antetokounmpom, na jednu utakmicu Hrvatska itekako može doći do pobjede ako od svo trojice dobije nastup na visokom nivou. Naravno, uz pomoć igrača uloga jer nije riječ o utakmicama basketa 3 na 3 već 5 na 5.
Nažalost, van te trojice, svaki od sljedećih košarkaša u hijerarhiji ima izrazite limite koji protiv elitnih reprezentacija dolaze na vidjelo.
Izbornik Josip Sesar se pred početak finalnog ogleda protiv Grčke odlučio na jednu logičnu promjenu u početnoj petorci. Organizatora igre Gorana Filipovića je zamijenio Mateo Drežnjak pa smo od početka utakmice gledali petorku koja je zaključila polufinalni duel. Sesar je ispravno procijenio da Filipović nema što tražiti na parketu s obzirom da se na suprotnoj strani nalaze elitni euroligaški obrambeni igrači u vidu Olympiacosovog Thomasa Walkupa koji je proglašen najboljim braničem Eurolige u sezoni koja je iza nas i Nicka Calathesa, prekaljenog veterana. Izuzev spektakularne šuterske predstave protiv Slovenije kada je ubacio 6 od 7 ispucanih trica, Filipović je turnir završio bez postignutog poena uz 0/8 šut iz igre.
Drežnjak je odigrao odličnu utakmicu koju je završio s 15 poena i četiri asistencije te je sa sedam uzastopnih poena krajem druge četvrtine sam spustio zaostatak s -8 na -1, no Grci su serijom od 5-0 u završnih 45 sekundi na predah otišli s ipak osjetnijih +6. Uvrštavanjem Drežnjaka u petorku, Jaleen Smith je imao više loptu u rukama, a to ipak nije uloga u kojoj se on najbolje snalazi. Ako pogledamo gole brojke od sedam asistencija u jučerašnjem susretu, moglo bi se pomisliti da tome nije tako, međutim naturalizirani Amerikanac je klasični primjer combo beka kojem organizacija igre nije snaga, dapače s njim u toj ulozi se Hrvatska jako pati u postavljanju napada pogotovo protiv reprezentacija koje imaju igrače sposobne praviti konstantan pritisak.
Kada na to dodamo to da je jučer šutirao 1/9 iz igre uz još tri izgubljene lopte, možda bi se ljudi iz Hrvatskog košarkaškog saveza pred sljedeća okupljanja mogli okrenuti nekom drugom Amerikancu koji je ipak vičan u organizaciji napada s obzirom da se, na elitnom nivou, ne može vjerovati Filipoviću i Borni Kapusti uz svo dužno poštovanje igračima Igokee i Splita. Gotovo je nevjerojatno da je Kapusta, za svega 8.8 minuta provedenih na parketu u prosjeku u prve tri utakmice, imao čak 2,7 izgubljenih lopti te je zauzeo visoko četvrto mjesto na turniru u Pireju po tom statističkom parametru iza Luke Dončića (5.0), Chrisa Duartea (3.3) i Amra Gendyja (3.0). Na popisu od 40 igrača s najviše izgubljenih lopti na turniru postoji još samo jedan košarkaš s manje od 10 minuta u prosjeku, a to je Leon Stergar s njih 0,7 za 7.7 minuta. Dvoboj protiv Grčke je novi organizator igre Splita presjedio na klupi.
Kada smo kod limita, 35-godišnji Filip Krušlin je na trenutke pružao zaista dobru obranu pogotovo u pritisku na samu loptu, međutim bek šuter je u konkurenciji 50 igrača koji su šutnuli barem jednu tricu na turniru zauzeo 44. mjesto s 18.2% (2/11). Kada je tome tako, Hrvatska u napadu ima još jednog igrača manje stoga je protivnicima lakše i udvajati Zubca ili Šarića na low postu jer će se taj rizik vrlo vjerojatno dugoročno isplatiti.
Ostatak reprezentativaca nije imao posebno veliku minutažu (svi manje od 10 minuta u prosjeku).
Calathesova disertacija na temu uništavanja dubokog dropa
Što se tiče same utakmice protiv Grčke, Hrvatska se tijekom većeg dijela susreta odlučila na branjenje picka dubokim dropom i tu je zapravo i poginula. Od početka dvoboja je fenomenalno funkcionirao pick and pop Grka u kojem se istaknuo 217 centimetara visoki Georgios Papagiannis, nekadašnji 13. izbor NBA drafta koji je poslije samo osam i pol minuta igre na kontu imao 10 poena uz dvije trice i dva zakucavanja poslije alley-oopa. Novi centar Monaca je dvoboj zaključio s 19 poena i pet pogođenih trica, dok je igrač utakmice bio već spomenuti Calathes koji će sljedeće sezone također igrati u Kneževini.
Igrati drop obranu protiv ovakvog španera i razigravača je suludo, a on je to iskoristio double-double učinkom od 14 poena i 11 asistencija uz, za njegove standarde odličnih, 3/6 pogođenih trica i tri skoka u napadu. 35-godišnjak je posebno inspiriran bio u drugom dijelu u kojem je najprije u trećoj dionici zabio 11 poena uz dvije asistencije da bi onda u četvrtoj upisao još četiri asistencije čime je odveo svoju momčad do trijumfa.
Najbolji strijelac Grčke je jučer bio njihov najbolji igrač Giannis Antetokounmpo koji je ubacio 23 poena iako još uvijek nije ni izbliza na 100%. Košarkaš Milwaukee Bucksa je NBA sezonu završio ranije od predviđenog zbog ozljede mišića lista pa nije nastupio u doigravanju, no on je također iskoristio koncepcijski rizik Hrvatske koja ga je tvrdoglavo odlučila puštati na šut s 4-5 metara tijekom cijele utakmice bez izlaska na njega, a kao što vidimo na grafici ispod, to nije dobro prošlo za razliku od prodora na što su Sesarove trupe bile spremne.
Nezaustavljivi Zubac i dužnik Hezonja
Ivica Zubac iza sebe ima spektakularan turnir tijekom kojeg nijedna reprezentacija nije imala igrača koji bi se mogao nositi s njim. Ulogu prve napadačke opcije je itekako opravdao s 22.8 poena u prosjeku uz odličnih 77% šuta iz igre te 11.3 skoka po susretu. 27-godišnjak iza sebe ima sezonu karijere u LA Clippersima, a vjerujem kako će u narednoj dobiti još veću ulogu i nastaviti rasti.
Dario Šarić je također odigrao odličan turnir tijekom kojeg je bio konstantan sa 16.5 poena, 8.8 skokova i 5.5 asistencija pa je podsjetio kako se radi o jednom od najraznovrsnijih europskih košarkaša. Tijekom turnira je potvrđeno kako će od sljedeće sezone braniti boje Denver Nuggetsa gdje će imati ulogu šestog igrača i predvodnika druge postave prvaka iz 2023. godine.
Nažalost, moram ustvrditi kako je dužnik na ovom turniru ipak ostao Mario Hezonja. Nakon sezone u kojoj je bio uvršten u drugu najbolju petorku Eurolige i u kojoj je bio najbolji strijelac Real Madrida tijekom regularne sezone istog natjecanja, u Pireju se nije naigrao. Poslije 39 ubačenih poena Brazilu u prijateljskoj utakmici pred kvalifikacijski turnir stvorilo se uzbuđenje koje nije opravdano.
Hezonja je prosječno bilježio 13.8 poena, 5.8 skokova i 5.5 asistencija uz svega 32% šuta iz igre i 26% za tri poena što je za ponajboljeg krilnog košarkaša Europe ipak ispod razine. Na ruku mu definitivno nije išlo ni to što je bio treća opcija u napadu i što se nije crtalo bogzna koliko akcija za njega, a posebno čudi razdoblje od čak šest i pol uzastopnih minuta u kojima je bio na klupi u drugom dijelu finala u utakmici u kojoj pobjeda znači odlazak na Olimpijske igre i kada momčad nije imala ritma i nasušno joj je trebao neki oblik individualne eksplozije. A bespotrebno je pričati o tome koliko je Hezonja u tom segmentu iznad svih ostalih reprezentativaca Hrvatske pa čak i svih sudionika finala. Na kraju je susret zaključio sa svega osam šuteva iz igre te je tijekom većeg dijela bio samo promatrač na strani bez lopte…
Čovječe, nama su na početku odlučujuće četvrtine za odlazak na Olimpijske igre, kod -13 kada trebaš ići na sve ili ništa, na parketu bili Goran Filipović, Filip Krušlin, Toni Nakić, Mateo Drežnjak i Ivica Zubac…
Što slijedi za Hrvatsku?
Ono što slijedi za hrvatsku košarkašku reprezentaciju je ono mnogo važnije, a to je dvomeč protiv Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama za odlazak na Europsko prvenstvo 2025. godine. Apsurdni format kvalifikacija u kojima sudjeluju i domaćini samog EuroBasketa nije bio blagonaklonjen tim dvjema reprezentacijama pa ih je tako smjestio u skupinu s Francuskom i domaćinom Ciprom koji ima izravan plasman stoga će jedna od te dvije reprezentacije ostati bez smotre najboljih europskih reprezentacija.
Te dvije utakmice će se odigrati krajem studenog ove godine što naravno znači da će Josip Sesar biti bez usluga svojih NBA košarkaša – Ivice Zupca i Darija Šarića kao i Karla Matkovića koji se ovog puta odlučio na nastup na Ljetnoj ligi umjesto nastupa na kvalifikacijskom turniru i Luke Šamanića koji je otkazao zbog toga što je smatrao da se treba posvetiti napretku kroz individualne treninge.
U toj konstelaciji snaga, lopta će sigurno ići u ruke Hezonji koji će imati veliki pritisak na sebi u duelu protiv klupskog kolege Džanana Muse. Pritisak toga da reprezentaciju sada mora staviti na svoja leđa i odvesti ju na veliko natjecanje jer bi u suprotnom sve pozitivno što se napravilo tijekom protekla dva ljeta palo u drugi plan. Usprkos tome što Hrvatska nije bila na protekla dva svjetska prvenstva, Europsko nikad od samostalnosti nije propustila. U slučaju da se to dogodi, bio bi to novi, neizrecivo snažni udarac košarci u Hrvatskoj. Vjerujem da se to ipak neće dogoditi.
