U odlučujućoj utakmici trećeg kola skupine IV Svjetskog prvenstva u rukometu, Hrvatska je s 29:26 svladala Sloveniju i plasirala se u četvrtfinale. U napetom dvoboju naši su rukometaši smogli snage za veliki preokret poslije lošeg ulaska u susret i zasluženo su došli do slavlja.
Jučerašnja pobjeda Hrvatske bila je prva protiv Slovenije u službenim utakmicama još od svjetske smotre 2013. godine kada ju je pobijedila u ogledu za broncu (31:26). U međuvremenu, naši su reprezentativci izgubili u još jednom dvoboju za broncu 2017. godine (31:30), kao i na prethodnim Olimpijskim igrama u kojima su Slovenci slavili u grupnoj fazi (31:29).
Hrvatska je drugu rundu okončala s osam bodova. Iako jednaki bodovni učinak imaju i Egipat i Island, Hrvatska je završila na čelnoj poziciji zbog najbolje gol razlike u dvobojima tih triju reprezentacija.
Katastrofalan start pa veliki povratak
Hrvatska je loše krenula u utakmicu. Naši reprezentativci propustili su realizirati prvih sedam napada, a Slovenci su iskoristili našu početnu nervozu i kaznili nas s pet golova. Ruka je u ofenzivnom dijelu zadrhtala, rješenja se nisu nazirala, toliko potreban pogodak nije bio izvojevan. Sloveniji je to donijelo impuls u kreiranju brzih tranzicija, a u napadu su u nekoliko dodavanja proigrali na krilo ili šutnuli izvana i poveli s visokih 5:0.
Slovenija je izašla u dubokoj 6-0 obrani koja je bila iznimno pokretljiva i agresivna. Izlazili su visoko u faulove na hrvatske igrače koji nisu mogli spojiti nekoliko jednostavnih dodavanja i kreirati priliku za udarac. Nagnalo nas je to na neizrađene šutove koji su završavali u bloku ili iznad gola, a kad je nešto i uspjelo proći, ukazao se vratar Klemen Ferlin.
Hrvatski izbornik Dagur Sigurðsson zatražio je, potom, minutu odmora na što je Hrvatska odgovorila prvim golom na susretu kojeg je na prazna vrata zabio Filip Glavaš. Naši su rukometaši konačno uspjeli uhvatiti kontinuitet u napadu, što je posljedično doprinijelo pravovremenom postavljanju u obrani. Točnije, Hrvatska je svojim pogocima onemogućila Slovencima brzu tranziciju i kontre, a do izražaja je u tim trenucima mogla doći i naša postavljena obrana.
Očekivano, naši su reprezentativci krenuli s 6-0 zonom koja je svojim pokretljivim i agresivnim pristupom trebala spriječiti Sloveniju u brzom protoku lopte i stvaranju situacija jedan na jedan, već ih tjerati na vanjski šut. S obzirom na to da u ekipi, osim Boruta Mačkovšeka, nemaju izraženog šutera, takva se obrana činila kao dobitnom protiv susjedne reprezentacije.
Međutim, Hrvatska je u ovom dvoboju bila u podređenom položaju. Loviti zaostatak od najranije faze protiv iskusnog protivnika nije nimalo lagani zadatak, ali naši su igrači uspjeli postepeno topiti slovensku prednost. Od 10. do 17. minute sigurno su se održavali na -3, ali pretjerano forsiranje u napadu, osobito u vidu proigravanja na crtu, na pivota, nije moglo polučiti dugo održive rezultate, što se i pokazalo u 20. minuti kada su Slovenci, iskoristivši hrvatsku ofenzivnu bezidejnost, s dva vezana gola ponovno poveli s +5 (12:7).
U posljednjoj trećini prvog poluvremena, Hrvatska je primila svega tri gola, a zabila osam. U obrani su naši reprezentativci zaigrali u 5-1 liniji s Markom Mamićem kao isturenom „jedinicom“. Takva defanzivna zona nije pridonijela željene ciljeve jer Slovenci su vrlo lagano pronalazili rješenja, a najčešće su stvarali višak za krilo. Ipak, na vratima su u tom periodu dobro odgovorili Ivan Pešić i Dominik Kuzmanović. Bila je to prekretnica u tom periodu jer Hrvatska je tri od osam zgoditaka postigla iz brze tranzicije. Konačno, Marin Šipić zabio je minutu prije odlaska na odmor za 15:15, a bio je to i ishod koji je na predahu stajao na semaforu. Prvi put nakon početnih 0:0, Hrvatska je izjednačila.
Velika borba u nastavku i kapetanski potez
Početak nastavka obilježila je igra gol za gol kojom je Slovenija održavala minimalno vodstvo, da bi Hrvatska u 39. minuti povezala dva zgoditka i pogotkom Šipića povela prvi put na utakmici (20:19). Hrvatska je baš u tim trenucima vratila obranu u 6-0 iz dotadašnjih 5-1. Do sredine drugog dijela nastavila se igra gol za gol s rijetkim promašajima, odnosno dobrom realizacijom na obje strane.
Presudnu ulogu tada je ponovno preuzeo Kuzmanović koji je s dvije ključne obrane otvorio Hrvatskoj put do opipljivije prednosti. Najprije je Zvonimir Srna u 46. minuti zabio za +2 (24:22), da bi pet minuta kasnije Igor Karačić prošao jedan na jedan, izmanevrirao pogodak za 25:22 i zaradio isključenje suparničkog igrača. Upravo je 36-godišnji senator svojim iskustvom lomio utakmicu u tim minutama, a sjajno je reagirao i u defanzivnom dijelu u kojem je dobro zatvarao kut na svojoj poziciji „šestice“. Suzilo je to ulazak slovenskom desnom krilu u šut i omogućilo Kuzmanoviću dobro postavljanje i nove obrane.
Hrvatska je do kraja dvoboja održavala +3, a posebno je upečatljiva bila bomba hrvatskog kapetana Domagoja Duvnjaka koji je tri minute prije kraja praktički osigurao svojoj momčadi četvrtfinale. Kao da je u taj udarac stala sva frustracija, sva emocija, sva ta silna želja za toliko iščekivanim četvrtfinalem, a upravo je taj teret, onako liderski, ponio kapetan lansiravši raketu prema protivničkim vratima koja je rasparala mrežu i poslala njegovu zemlju u četvrtzavršnicu, među osam najboljih reprezentacija na svijetu, gdje, u konačnici, i pripada.
Jučer je jedino bitna bila pobjeda
Nije ovo bila savršena utakmica Hrvatske. Dapače, daleko od toga. No, Hrvatska je tu pobjedu trebala i došla do nje kako god je znala i umjela. U stvari, nitko nije ni očekivao nekakvu ljepoticu od dvoboja, već ta toliko potrebna dva boda za četvrtfinale, prvo otkako je Svjetsko prvenstvo prošireno na 32 reprezentacije i uveden ovakav format natjecanja.
Iako su naši rukometaši ponovno primili manje od 30 zgoditaka, obrana jučer nije djelovala dobrom. Previše se golova primilo od nepokupljenih odbijanaca, u pasivnim napadima ili šutom “s poda”, odnosno bez izrađene akcije suparnika za vanjski šut. Nedostajalo je kompaktnosti, agresivnosti i pokretljivosti. Ponajviše se to osjetilo u trenucima kada smo izašli u 5-1 zoni koju su Slovenci probijali previše olako. Miha Zarabec jednostavno je bio prebrz za Mamića na „jedinici“. Njegovim prolaskom, Slovenci su stvarali višak za krilo, pronašli rupe za proigravanje na crtu ili proboj.
Vraćanjem 6-0 obrane u posljednjih 20-ak minuta, Hrvatska se stabilizirala koliko joj je bilo potrebno. Naši su igrači Sloveniji suzili moguća rješenja u napadu, odnosno bolje su zatvarali kutove prilikom proigravanja na krilne pozicije ili su ih tjerali na tehničke pogreške koje su došle do izražaja prema kraju susreta. Na golu se u ključnim momentima ukazao i Kuzmanović koji je svojim izvanrednim paradama definitivno prelomio utakmicu.
Srčanost, borbenost i “hladni Islanđanin”
U napadu su se naši reprezentativci dobrano mučili. Osobito je to bilo uočljivo na početku ogleda u već opisanim situacijama na duboku 6-0 obranu. Kada su se Slovenci spustili niže, odnosno pliće u 6-0 zoni, Hrvatska je prodisala, a konačno je uspostavila i vanjski šut. Dovoljno o tome govori i podatak da je trećinu svojih pogodaka postigla upravo s devet metara.
Ono što je važno, Hrvatska se uspjela vratiti iz rezultatskog zaostatka. Usporedimo li jučerašnju utakmicu s onom protiv Egipta, naši su rukometaši pokazali karakter, prihvatili stanje na terenu i postepeno vraćali kontrolu pod svoje uzde, bez nepotrebnog srljanja u naletima. Egipćani su Hrvatskoj nudili izjednačenje u nekoliko navrata, no naši reprezentativci to nisu iskoristili.
Nervoza i pritisak domaće publike su, između ostalog, učinili svoje. Ako nam je sraz protiv afričke momčadi bio škola, onda smo svoju lekciju uspješno naučili i položili. Kohezija i zajedništvo dodatni su dobitak jučerašnje pobjede. Čak je i „hladni Islanđanin“ Sigurðsson srčano proslavljao naše golove.
Ruku na srce, u našu su korist u nekoliko situacija išli i češki suci. Njihove odluke u ponekim su trenucima bile, u najmanju ruku, diskutabilne. O priči o njima tu bih podvukao crtu.
Povratak među osam ili možda ipak među četiri?
Hrvatska u četvrtfinalu u zagrebačkoj Areni dočekuje Mađarsku. Mađari su stari znanci naših rukometaša, a od prošle godine s njima imaju i neriješenih računa. U nimalo lakoj utakmici nudi se povijesna prilika. Hrvatska nakon osam godina može ponovno dohvatiti polufinale svjetske smotre. Dakako, unaprijed ne valja ništa najavljivati, ali određeni pritisak mora postojati. Iako će zvučati kontradiktorno, no Duvnjak ne zaslužuje svoj posljednji ples imati u Zagrebu, već u Norveškoj.
