Prije nešto malo više od 3 godine, 17. veljače 2021. godine, oči hrvatskih novinara bile su uperene u Atenu. AEK, ekipa koja tada nije ni slutila kako koju godinu nakon neće silaziti s naslovnica istih tih novinara, doduše iz nekih drugih razloga, imao je problem s Markom Livajom. Enfant terrible hrvatskog nogometa odbio je potpisati novi ugovor s klubom, istog dana dobio i raskid, da bi samo koji sat nakon, potpisao ugovor s Hajdukom.
Dijete iz Kaštela tako je dobilo priliku ostvariti san i zaigrati za klub u čijem sastavu do tada nije upisalo niti jedan nastup u službenim utakmicama. Livaja je ugovor raskinuo na svoju štetu i na Poljudu potpisao ugovor do kraja sezone, da bi u za hrvatske nogometne pojmove neviđenoj medijskoj kampanji Hajdukovih navijača zvanoj #Livajaostani, odlučio potpisati trogodišnji ugovor i ostati na Poljudu.
Hajdukov marketing tim reagirao je emotivnim 56-sekundnim videom u kojem je prikazao veliku količinu fotografija i video zapisa navijača koji su tjednima i mjesecima zazivali Livajin ostanak i u konačnici uz Livajine osobne razloge i prelomili, čak i ako je u Hajdukovom kapetanu i postojalo zrnce dvojbe oko ostanka ili odlaska u neke nove međunarodne avanture.
Livajin dolazak označio je početak trenda novog HNL-a, koji je osim velike medijske pompe, nikad većeg interesa i sve većeg broja gledatelja na tribinama, značio i povratak velikih i slavnih hrvatskih igrača, a prvenstveno reprezentativaca, u domovinu.
Nije da sličnih povrataka nije bilo i ranije. Hajduk je u svojoj famoznoj sezoni četvrtfinala Lige prvaka u ljetnom prijelaznom roku 1994. godine iz Francuske vratio strijelca prvog pogotka hrvatske reprezentacije Aljošu Asanovića, kao i Igora Štimca. Croatia je u ljetnom prijelaznom roku 1997. godine u svoje redove vratila jednog od najboljih igrača svijeta početkom ’90-tih, Roberta Prosinečkog, a u dva je navrata tih godina vraćao i Silvija Marića. Osijek je 1999. godine nakon španjolskih avantura u svoje redove vratio dijete kluba, Nenada Bjelicu. Rijeka je u rujnu 2005. godine nakon 9 godina međunarodne karijere dovela tada 30-godišnjeg Davora Vugrineca, koji se brzo promaknuo u najboljeg igrača lige i revitalizirao karijeru.
Uz njih, Stipe Pletikosa, Boško Balaban, Igor Bišćan, Goran Sablić, Igor Tudor, Robert Kovač, Tomislav Butina, Marin Tomasov, Josip Šimunić, Duje Čop, Mate Bilić, Tomislav Dujmović, Anas Sharbini, Mijo Caktaš, Bruno Petković, Danijel Subašić – samo su neki od bivših ili aktualnih hrvatskih reprezentativaca koji su se u drugom desetljeću 21. stoljeća, svaki iz svojih razloga, vraćali u HNL revitalizirati karijere, znajući kako je kod kuće najljepše.
No niti jedan val povrataka nije bio toliko izražen kao ovaj koji se događa posljednje tri godine. Sada već zaboravljena i arhivirana pandemija COVID-19 unijela je u naše svakodnevice puno neizvjesnosti, a tako i među brojne Hrvate u inozemstvu, koji su procjenili kako je za njihove obitelji i živote bolje biti kod kuće.
Tako su u Hajduk nakon Marka Livaje u zimskom prijelaznom roku 2021. godine sletjeli i Lovre Kalinić i njegov prezimenjak Nikola, a u HNL sljedeći povratnici iz inozemstva i bivši reprezentativci: Ivan Močinić i Gordon Schindenfeld u Šibenik, Mato Miloš i Ivan Santini u Osijek, Josip Pivarić u Lokomotivu, Josip Mišić u Dinamo. Ono što ovu plejadu igrača razlikuje od većine povratnika u HNL u prijašnjim godinama jest sljedeće: u HNL su se vraćali u najboljim, a ne poznim igračkim godinama.
Trend se nastavio i u sljedećem prijelaznom roku, prvenstveno u redovima Hajduka koji je na tržištu nalazio najbolje što je mogao. Filip Krovinović, jedan od rijetkih ne-reprezentativaca u ovom društvu, no igrač s bogatim međunarodnim iskustvom, Dario Melnjak, Nikola Katić pojačali su redove Bijelih. U Osijek je stigao Karlo Bartolec, u Rijeku Matej Mitrović, a u HNL su se počeli vraćati i oni igrači koji su još za juniorskog staža otišli u inozemstvo, a da tamo u konačnici nisu našli sreću.
Bruno Petković, Robert Murić, Toni Fruk, Fran Brodić i Boško Šutalo samo su neki od igrača koji su prethodnih sezona dodatno utabali put za spektakularne povratke ovih prijelaznih rokova poput Zvonimira Šarlije, Filipa Uremovića, Josipa Brekala i najvećeg od svih, iako ozlijeđenog, Ivana Perišića u Hajduk. Posebno je intrigantan povratak Ivana Perišića kojeg se u još jednoj bučnoj medijskoj kampanji pod nazivom #Ivanevrimeje vabilo proslavljenog hrvatskog igrača da se vrati u matično jato iz kojeg je otišao kao 17-godišnjak, ne zaigravši u seniorskom dresu niti jednom u karijeri.
Ništa manje ne zaostaju niti Rijeka s dovođenjem najskupljeg izlaznog HNL transfera Marka Pjace i Mirka Marića te Dinamo s vraćanjem također ozlijeđenog Marka Roga.
Rezultiralo je to rekordnim brojem aktualnih ili bivših reprezentativaca koji trenutno igraju u HNL-u: njih čak 24 koji su ukupno upisali 395 nastupa za reprezentaciju iz 71 postignuti pogodak. Istra i Slaven Belupo jedini su bez igrača koji su zaigrali za reprezentaciju, a najviše bivših reprezentativaca ima Hajduk, njih točno 7.
Dolaskom Roga u Dinamo, trenutno se u HNL-u nalazi 24 igrača koja su nosila dres 🇭🇷 reprezentacije. Dosad su ukupno zabilježili 395 nastupa uz 71 pogodak. Istra i Belupo jedini nemaju (ex)reprezentativca, a najviše ih ima Hajduk 7, s 56 pogodaka u 260 nastupa.
— Val Kraljević (@Zadarskival) February 12, 2024
Tako je HNL u ovom trenutku liga prepuna iskustva: Dinamo u svojim redovima ima Brunu Petkovića, Josipa Mišića, Martina Baturinu, Marka Roga, Dinu Perića i Arijana Ademija, koji je za hrvatsku reprezentaciju bio upisao 3 nastupa prije no što je 2014. godine promijenio reprezentativno državljanstvo i zagirao za Sjevernu Makedoniju.
Za Hajduk su tu Nikola i Lovre Kalinić, Marko Livaja, Josip Brekalo, Dario Melnjak i Filip Uremović, a za Rijeku Marko Pjaca, Matej Mitrović, Marco Pašalić i Mirko Marić. U redovima Osijeka reprezentativno iskustvo imaju Kristijan Lovrić i Marin Leovac, u Lokomotivi Karlo Bartolec i Duje Čop, u Varaždinu Ante Vukušić, u Gorici Mario Maloča, a čak i fenjeraš Rudeš u svojim redovima ima bivšeg reprezentativca Antu Ćorića.
Dinamo je u ovom prijelaznom roku pregovarao s Dejanom Lovrenom, no nije stigao realizirati transfer, a za očekivati je kako će se u sljedećem razdoblju u HNL nastaviti vraćati sve više i više hrvatskih igrača. Jer, zašto i ne bi?
Tzv. “velika četvorka” u mogućnosti je plaćati bolje no što je to bila prije, čak i ako plaće i dalje nisu konkurentne onima u drugim ligama poput Turske, Rumunjske, Austrije ili Češke. Liga je sve zanimljivija i konkurentnija, iako to ne mora biti nužno u korelaciji s kvalitetom samih ekipa i kvalitetom nogometa. Medijska praćenost je velika, a HNL je postao poprilično marketabilan proizvod i nije rijetkost da veliki klubovi iz inozemstva svoja pojačanje traže i izvan uobičajenog bazena Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka, pa su tako primjerice i RedBull Salzburg i Bayern posegnuli u dvorišta Istre i Slaven Belupa kako bi u svoje redove doveli mlade Rocca Živkovića i Lovru Zvonareka.
HNL hrvatskim igračima osim prilike za zaigrati i činjenice da će, gdje god da se vrate, biti zvijezde i imati mjesto u ekipi, nudi izlog na kojeg oko u posljednje dvije godine baca Zlatko Dalić, poznat po izjavi “Nemam više napadača iz Atletica i Juventusa, sada ih imam iz Dinama i Hajduka“. Svjestan je i hrvatski izbornik kako je bazen hrvatskih HNL igrača sve bolji, pa je tako za očekivati da će na sljedećem europskom prvenstvu na krilnim pozicijama sastav sačinjavati isključivo HNL igrači: Ivan Perišić, Marco Pašalić, Marko Pjaca i Josip Brekalo.
Susjedova trava nije uvijek zelenija, a očekuje se kako bi se u sljedećim godinama u HNL mogli vratiti i još poneki igrači koji se ili približavaju 30.-oj godini života ili u svojim klubovima ne dobijaju dovoljno prilika. Za neke je možda prerano, ali danas doista više ne zvuči nemoguće da se u Hajduk vrate Mario Pašalić, Ante Rebić, u Osijek Mile Škorić, Domagoj Vida i Borna Barišić, a u Dinamo Milan Badelj, Mislav Oršić, Dejan Lovren čak i najveći ikad – Luka Modrić.
U kontekstu HNL-a koketiralo se još i s imenom Ivana Rakitića koji je svoju karijeru trenutno nastavio u Saudijskoj Arabiji, a hoće li se na povratak odlučiti i oni koji su u ovom trenutku i dalje u svojem primeu, poput Andreja Kramarića ili Duje Ćalete-Cara, u ovom trenutku zaista ne izgleda nemoguće.
Ako nas je prethodnih nekoliko godina nešto naučilo, to je da je dozvoljeno sanjati.
